Bonsai je malo stablo u posudi koje dira moje srce, to je malo stablo u posudi koje osjećam. Što me više dira, to je više umjetnost. Ovim riječima Walter Pall, jedan od najpoznatijih bonsai stručnjaka, opisao je svoj posao. Točno tako “skulpture živog drveća” vide Marija Hajdić i Andrija Zokić, par iz Kaštela koji se bonsaijem bavi više od deset godina. A kako je sve počelo? – Moj otac je početkom 90-ih doznao za bonsaije od jednog Talijana koji je u to vrijeme došao živjeti na Mljet i počeo se time baviti.
Desetak godina kasnije, dok sam još studirala, ponovno sam otkrila bonsai. Bila je to dobra izlika za neučenje pa bih umjesto u knjižnicu otišla u prirodu – kaže Marija te dodaje kako u to vrijeme nije shvaćala kompleksnost bonsaija pa je za nju to bila samo hortikulturna vještina uzgoja malih stabala i ništa više.
Vlastitih 200 stabala
Njezin dečko Andrija s bonsaijem se upoznao nešto kasnije. Točnije, kada je upoznao svoju djevojku. – Potkraj studija upoznao sam Mariju i od nje doznao za bonsaije. U početku bonsai nisam vidio kao umjetnost uopće, više kao neku vrstu zanimacije – objašnjava Andrija. Njihova trenutna kolekcija ima oko 200 stabala. Unatoč tome, bonsai nije njihov posao, nego hobi. Naime, Marija je pravnica i radi u glazbenoj školi, a Andrija je akademski kipar zaposlen kao nastavnik likovnog. – Bonsaijem se bavimo neprofesionalno. Cilj nam je stvaranje vlastite kolekcije bonsai stabala.
Svu svoju ljubav i većinu slobodnog vremena ulažemo u bonsaije, radimo u vrtu na svojim stablima ili smo u prirodi, jer nas to ispunjava, veseli, rasterećuje, čini sretnima… – priča bonsai par. Zanimanje za bonsai do izražaja je došlo kada su diplomirali. Sve više vremena provodili su u prirodi. Na internetu su otkrili Waltera Palla, jednog od najboljih bonsai umjetnika na Zapadu. – Uspjeli smo uspostaviti kontakt s njim te je 2007. prvi put došao kod nas, okupili smo zainteresirane ljude iz cijele regije i tri godine organizirali Dane bonsaija u dvorcu Vitturi – međunarodnu bonsai konvenciju, sa seminarima i radionicama – kaže Marija. No, što je zapravo bonsai? Prva asocijacija je malo stabalce koje stane na dlan jedne ruke.
Ne drži se u kući
U prijevodu s japanskog zaista znači stablo u posudi, ali ta definicija ne objašnjava bit bonsaija. Bonsai se nikako ne može dočarati uzimajući u obzir samo njegovu visinu kao jedinu značajku. – Riječ je o vitalnom, živom stabalcu koje uzgajivač njeguje potrebnim hortikulturnim tehnikama, ali što je još važnije, umjetničkim oblikovanjem uzdiže ga s nivoa zanata u umjetnost. Bonsai stabalce u svakom svojem dijelu – krošnjom, karakterom i pokretom debla, površinskim korijenjem, starošću i sl. zrcali i daje impresiju velikog stabla te vrste u prirodi – objašnjava Marija.
Usmjeravanje žicom
Prosječna visina bonsai stabalaca kreće se 30 – 100 cm, iako postoje i veći i manji primjerci. Mlade i male sadnice posađene u karakteristične plitke bonsai posude nikako se ne mogu smatrati bonsaijem samo zbog svoje visine. Njima su potrebne godine i godine kako bi dobile na starosti i karakteru i kako bi im se oblikovala krošnja. – Svaka drvenasta biljka može se uzgojiti kao bonsai, no neke vrste zbog svojeg prirodnog karaktera imaju bolje preduvjete, primjerice vrste s manjim lišćem – kaže Marija te dodaje da je osnovna tehnika oblikovanja orezivanje.
Ali to, naravno, nije dovoljno, još je bitnije usmjeravanje grana žicom u željenu poziciju. Bonsai se u pravilu ne drži u kući. Stablo se uzgaja u istim uvjetima u kojima raste stablo te vrste u prirodi. Marijine i Andrijine bonsaije sljedećih desetak dana možete pogledati u istočnom dijelu Dioklecijanove palače. Otvorenje je 12. travnja u 20 sati. Mi kažemo da vrijedi pogledati!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
