Prvu dasku za posluživanje Mario Ištvan izradio je od ostataka drvenog materijala, a danas izvozi u Njemačku i SAD. Upravo radi na kolekciji za skandinavske zemlje
A kaj si to kupila, pitao je Mario Ištvan svoju suprugu Moniku koja je u jednoj ruci, vraćajući se iz trgovine, držala dasku za rezanje i serviranje, a u drugoj vrećicu s namirnicama.
- Pa dasku - odgovorila mu je.
- A ja ti ju nemrem napraviti? - pitao je.
- Možeš - odgovorila mu je usputno, ni ne sluteći kako će povoljno kupljena daska već nakon dva korištenja dobiti neugodan miris te završiti u smeću.
Od razgovora bračnog para Ištvan iz Koprivnice prošli su mjeseci, a ideja o izradi daske samo je rasla. Mario je inače vlasnik tvrtke Woodmar, koja se bavi gradnjom dječjih kućica za igru, ali i ručno rađenih kuća od trupaca. Ozbiljan je to posao, fizički težak, ali i psihički iscrpljujuć, što znači da nije riječ o nekoj velikoj serijskoj proizvodnji.
I onda je potkraj godine kada se čisti radionica tvrtke, a ujedno su češća okupljanja s obitelji, spojio ugodno s korisnim te prvu dasku za serviranje namirnica izradio od ostataka drvenih daski koje su korištene u ranijim projektima.
- Koristimo vrhunsku probranu robu i ostaje nam dosta otpadnog materijala, ali kada voliš raditi s drvom, ne možeš na to gledati kao na otpad koji će završiti u ložištu - prepričava Mario i dodaje kako su prijateljima i poslovnim partnerima za Božić odlučili pokloniti ručno rađenu dasku kao originalni dar. I to je bio pun pogodak. Priča se proširila, ljudi su se zainteresirali, a danas već izvoze. Prvo u Njemačku i Ameriku, a trenutno rade kolekciju za skandinavske zemlje.
Daske za posluživanje izrađuju se od lokalnog drva trešnje, kruške, šljive, oraha... a posebne su po vidljivim ranama, čvorovima..., ali i po ručkama. Djeluju moćno, možda čak i grubo, a zapravo su lagane, fino obrađene i lijepo leže u ruci.
Cijeli je proces izrade ujedno i ručni rad, od rušenja stabala i obrade drva, oblikovanja daski za posluživanje i njihove daljnje obrade do utrljavanja nekoliko slojeva jestivih ulja.
- Početna je ideja bila oživjeti te ostatke drva. No, budući da sve više radimo daske za serviranje, ne možemo više reći da nastaju isključivo od ostataka. Ali, za svaki naš projekt pomno biramo materijal, imamo višegodišnjeg iskustva te znamo koje drvo odabrati. Ni jedno drvo nije isto i ne može se s njim raditi na isti način. Sve ovisi gdje je stablo raslo, kakva je čvrstoća drva, kada se ruši, način na koji se reže... Recimo, ako je prerez u srcu, onda će se daska savijati. Sam proces izrade daske je najjednostavniji. Pripremiti drvo da bude vrhunsko, puno je teže - kaže Mario.
Ističe kako ne koriste stabla rušena isključivo za potrebe njihovih projekata, nego ona koja se obaraju zbog vremenskih utjecaja, i to u najboljim hrvatskim šumama. Najdugotrajnija faza cijelog procesa je prirodno sušenje drva koje ovisi o njegovoj debljini: ako se želi daska od dva centimetra, drvo je potrebno sušiti do dvije i pol godine.
- Tek se tada pregledava je li drvo izvijeno, ima li čvorova ili ispadajućih kvrga... Ono što ja radim, tražim ekstreme koje nitko nema. Ako je stablo godinama imalo ranu koju je pokušavalo zaliječiti, mi ju pretvaramo u posebnost daske. I to prepoznaju chefovi u restoranima, jer žele nešto drukčije. Znači, tražimo neviđeno, a zapravo uživamo - kaže.
Zatim slijedi rezanje i oblikovanje daske, a nakon utrljavanja zaštitnih premaza opet slijedi višednevno sušenje.
Još jedna posebnost daski je i žig koji ide u plamen, a nakon što se užari otisne se na dasku. Zaštitni znak je jelen.
- Stabla su u šumi, a jelen je kralj šume. Kad ga vidiš, smrzneš se. Ali, kad vidiš kako preskače cestu, što sam ja doživio, vidiš da je kao balerina, tako je to elegantno i profinjeno izveo. Takve smo i daske htjeli - kaže Mario i priznaje da radi ono što voli, odnosno bira ono što radi, a nema svatko tu sreću i privilegiju.
Više na: Facebook @woodmar.hr
