U dvadeset i nešto sitno godina koliko postoje, arhitektonski studio 3LHD, mora se priznati, odvalio je vrlo dugačak put, po projektima se čini mnogo dulji od dva desetljeća. Od njihova prvog rada koji je šire odjeknuo, Mosta branitelja u Rijeci, postavljenog 1997., do najnovijih – ima ih nekoliko, zadržimo se na prikazu obnove Kupara koji je nedavno bio sveprisutan u javnosti, dodajmo i vrlo zanimljive prikaze budućeg Akvarija u Karlovcu, koji se otvara najesen sljedeće godine, te Zeleni paviljon u Zagrebu, koji je nedavno bio i na 50. Salonu arhitekture, a tu su još i međunarodni projekti.Sami često ističu da su formirani tijekom studija na Arhitektonskom fakultetu sredinom devedesetih, u tranzicijsko doba.
Tada se nije, naravno, mnogo gradilo. No, nekoliko godina nakon što su utemeljili biro uslijedilo je zlatno doba arhitekture. Danas, u doba koje ponovno nije zlatno za arhitekturu, njima ide dobro.Prvo mjesto na natječaj za riječki Most branitelja, pa potom i realizaciju, osvojili su kao relativno mladi arhitekti, krajem devedesetih, to je bilo razdoblje (kao i početak dvijetisućitih) kada je bilo dozvoljeno i mlađim arhitektima da pokažu što mogu te su arhitekti njihove generacije preuzeli i palicu. Saša Begović, jedan član 3LHD-a, bio je i društveno angažiran, među ostalim i kao urednik arhitektonskog časopisa Čovjek i prostor.
Most branitelja nalazi se u centru Rijeke, temelj je vrlo tanka ploča, ima tek 65 centimetara, koja je prebačena preko kanala u L obliku. Čelična konstrukcija teška sto i pedeset tona proizvedena je u lokalnom brodogradilištu. Projekt je doživljen specifičnim i na međunarodnom planu, dobili su vrlo važno priznanje AR+D, za najbolje arhitekte ispod četrdeset godina te priznanje njujorškog I. D. magazina. Javnost se potom zainteresirala više za njih, promocija im, ruku na srce, nikad nije bila stran pojam, doznali smo mnogo toga o njima, pa i primjerice niz detalja, poput, zašto se zovu 3LHD – tri su ljevaka i jedan dešnjak osnovali firmu, a to su Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak.Vrlo brzo stigao je i projekt splitske rive, sveprisutan u javnosti, koliko kuđen, toliko i hvaljen.
Dala bi se ispisati čitava priča oko projekta, a to je ujedno bilo i, doslovce, vatreno krštenje arhitekata u medijima.Otkako je, u prosincu 2009., otvoren Muzej suvremene umjetnosti, ovo je prvi put da neka arhitektonska tvrtka ili arhitekt tamo izlaže. Ima li to smisla? Da, i dapače, češće bi se mogle tematizirati suvremene pojave u arhitekturi. Upravo uz ovu izložbu ističe se da autori često surađuju s vizualnim umjetnicima i dizajnerima. Uistinu, za turističko naselje Amarin u Rovinju zvali su na suradnju i uličnu umjetnicu OKO, koja u to doba još nije bila toliko prisutna u javnosti, dok su u hotelu Lone, također u Rovinju, osoblje obukle I-GLE, a grafike je na zidu potpisao Silvio Vujičić. Hotel je, uistinu, rijedak primjer total designa (iako ih se nakon ovog pojavilo još), u neposrednoj blizini nekadašnjeg star hotela Eden, iz sedamdesetih godina, kao svojevrstan dijalog starog i novog.
Za hotel su dobili i glavnu nagradu Udruženja arhitekata Hrvatske “Viktor Kovačić”. Nagrađuju ih često, primjerice za kuću V2 u Lozici pokraj Dubrovnika dobili su i nagradu Drago Galić, za najbolju stambenu arhitekturu. Osobno mi je najdraži njihov skromniji, iako ne i samozatajniji, projekt u Balama. Riječ je o sportskoj dvorani koja se naslanja na staru školu, u istarskom mjestašcu koje broji oko tisuću duša. Osnovni je predložak jednostavne dvorane kažun, mala kamena tradicionalna kućica, interpretirana na suvremen način, a ne treba zaboraviti ni da su projekt izveli vrlo brzo kada je u pitanju arhitektura, u samo nekoliko mjeseci. Kustosi su izložbe jedan od naših najjačih teoretičara, Maroje Mrduljaš, te nešto mlađi, no vrlo zanimljiv arhitekt i kritičar Antun Sevšek. Izložba se, napominju, neće zasnivati na gotovom materijalu, već će biti osmišljena kao novi projekt, u kojem će aktivno sudjelovati kustosi, 3LHD, autori suradnici koji su radili na projektima. Izložba se, tumače, tretira kao novi projekt 3LHD-a, s rednim brojem 250.
Muzej suvremene umjetnosti, 19. prosinca – veljača 2016.
Izvor: Magazin Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
Related content
