Situacija u centru Zagreba ponešto je bolja nego nakon potresa, daleko od toga da su se stvari vratile na staro, ali pomaci naprijed se vide. S puno većim povjerenjem opet se kupuju stari stanovi koji nisu imali konstrukcijskih oštećenja, odnosno oni u zgradama sa zelenom oznakom, pa i narančastom, ako oštećenja nisu imala veze sa statikom.
Lagani povratak kupaca u centar Zagreba prvenstveno se, kako kaže Lana Mihaljinac Knežević, direktorica agencije Zagreb West, osjeća zbog stranih državljana, povratnika ili njihove djece, dok je manje domaćih. Uglavnom se za kupnju odlučuju oni koji nisu bili u Zagrebu tijekom potresa. Broj transakcija u odnosu na 2019. i 2020. lani je u centru pao, između 40 i 50 posto, ovisno o tome koje se mikrolokacije analiziraju. Razlog nije samo smanjena potražnja, nego i smanjena ponuda jer su mnoge nekretnine još uvijek oštećene.
Ilica se izbjegava
- Ako su stanovi u dobrom stanju kao i zgrada, ipak nađu kupce, ali samo ako uz to imaju i realnu traženu cijenu. Ima upita i od domaćih kupaca, naročito ako centar gledamo do Kvatrića, za zgrade koje imaju zelenu naljepnicu i betonsku konstrukciju, ali mora biti uključen kriterij priuštivosti. U starogradnji se u centru ne prodaju kvadrati za 4000 eura, to je mit. Nedavno smo u popularnoj Martićevoj ulici potpuno uređen i renoviran stan, u zgradi s liftom i zelenom naljepnicom, prodali za 2600 eura po kvadratu - objašnjava Lana Mihaljinac Knežević.
Tražene cijene starogradnje po kvadratu su u središtu Zagreba od 2000 do 3000 eura, ali ta zadnja suma je za izuzetke, uglavnom se kreću do maksimalno 2500 eura. Izuzetno je važno, naglašava ona, razlikovati tražene cijene koje se vrte po oglasnicima za nekretnine, jer one predstavljaju očekivanja vlasnika, i realizirane cijene, koje su slika stvarnog stanja s cijenama. Potražnja je, kaže Mihaljinac Knežević, najveća za stanovima u Lopašićevoj, Martićevoj, čak i u Šubićevoj ulici, oko Kvatrića, i to uglavnom od mlađih kupaca, kao i za okolicom Britanca, Radničkim dolom, Kukuljevićevom ulicom, dijelom Nazorove, dok se Ilica izbjegava. Uglavnom kupci traže ulice koje nemaju tramvaj i nisu jako prometne.
Mnogi su, dodaje, svoje nekretnine povukli s tržišta znajući da sad neće postići visoku cijenu jer im zgrade u kojima se nalaze nisu u najboljem stanju. Nisu spremni odreći se vlastite percipirane vrijednosti pa spustiti cijenu na, primjerice, 1500 eura po kvadratu, nego čekaju da se objekti obnove. Pogotovo su to učinili oni prodavatelji koji su nekretnine stavili na tržište samo radi očekivanja postizanja vrlo visoke cijene, a ne zato što moraju prodati.
A novogradnja?
Kad je riječ o najmu u središtu grada, uglavnom ga traže stranci, diplomati doduše neka veleposlanstva, pak, svojim diplomatima brane unajmljivanje u centru, zaposlenici tvrtki i digitalni nomadi kojih je sve više otkad je uvedena viza. Oni i dalje preferiraju centar, ali kako kaže Mihaljinac Knežević, također traže potvrdu da je objekt u kojem je stan statički u redu.
- Kratkoročni najam vezan za Airbnb je usporen, neki neoštećeni stanovi su prešli u dugoročan najam. Mjesečno najam dvosobnog stana u centru iznosi od 550 do 650, a luksuznih oko 700 eura - dodaje.
Novogradnja je posebna priča, nje je vrlo malo na tržištu u ovom dijelu grada, tri, četiri projekta godišnje, s malim brojem stanova koji imaju vrlo visoke tražene cijene. Zemljišta za gradnju stambenih zgrada u centru gotovo i nema u ponudi. Pokazalo se i da zgrada s crvenom oznakom, koje bi bile za eventualno uklanjanje, nema mnogo.
- Ako se gleda područje za obiteljsko stanovanje u kućama na Tuškancu, dijelu Pantovčaka i Šalati, ono uglavnom nije izgubilo na atraktivnosti, ali tu je relativno mali broj nekretnina na tržištu i prodaju se po visokoj cijeni, iako i ovdje kod prodavatelja često zna biti prevelikih očekivanja - zaključuje Lana Mihaljinac Knežević.
