Planine koje morate posjetiti

Ovo je devet hrvatskih planina koje bi svatko u životu trebao vidjeti!

Članova planinarskih društava u Hrvatskoj nikad nije bilo više, a povijesno je velik broj i ljudi koji planinare sami. Otkrivamo u čemu je čar i kako se pridružiti!

Planinarenje nije besciljno lutanje po planinama i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo trebati sići: naprotiv, planinarenje je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i ljepšim.

Tako na neizgovoreno pitanje "zašto planine?“ odgovara Alan Čaplar, strastveni planinar i autor čak 26 knjiga o planinarenju. Na koricama jedne od njih, "Planinarskog udžbenika“, ispisao je baš te riječi. U njima je, govori s nehinjenim sjajem u očima, sažeto ono što ga od malih nogu veže za planine.

"Unatoč tjelesnom naporu, boravak u prirodi i kretanje po čistom planinskom zraku čovjeka ispunjava zadovoljstvom. A nije li zadovoljstvo ono što svi tražimo od života?“, poentira Alan.

Osim što je sa samo 38 godina autor 26 stručnih knjiga, urednik časopisa Hrvatski planinar, pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb i voditelj planinarske grupe Gojzeki, Alan Čaplar je čovjek ispod čijih su gojzerica prošli kilometri i kilometri planinarskih staza u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Počeo je planinariti kao dijete s roditeljima, a već sa 15 godina učlanio se u planinarsko društvo i nastavio organizirano istraživati planine.

Upravo zbog toga, idealna je osoba da od njega potražimo odgovor na pitanje: a kako i mi možemo postati planinari?

"Najbolje je krenuti od jednostavnijih uspona koji su nam blizu, bilo to Sljeme, Žumberak, Papuk, Učka... Samo treba krenuti“, objašnjava Čaplar, kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. I jest, uvjerava me dalje. Najjednostavnija i najljepša, dodaje.

Ali zar čovjeku za to ne treba neka skupa i komplicirana oprema?

"Oprema se nabavlja cijeli život. Dobre cipele su najvažnija stvar i njih treba kupiti odmah. Sve se drugo može nabavljati postupno“, objašnjava Alan. Ruksak većina ljudi već ima, kremu za sunčanje također, kao i neku kapu za zaštitu od sunca... Sve se može nabavljati postupno i dosta stvari većina ljudi već ima kod kuće. Posebno će se još vratiti na planinarske cipele:

"Prije kupnje treba proučiti đon, mora biti izbrazdan, koji ne proklizuje. Cipele moraju biti visoke, da drže gležanj, a nije loše da imaju što manje šavova na kojima se može razdvojiti materijal“, nabraja neke od osnova.

Za motivaciju i podršku preporučuje učlanjivanje u neko od planinarskih društava i pohađanje planinarske škole. Glavni je razlog – sigurnost. Uz ljude koji znaju planine, znaju procijeniti udaljenosti i napore, škole daju praktično znanje koje bi planinaru samostalno trebalo puno duže da stekne, uz puno više pokušaja i promašaja.

Drugi, i nimalo manje važan argument za planinarsku školu je društvo i druženje. Kao niti jedna druga sportska aktivnost, planinarenje je grupni sport, u kojem drugi sudionici nisu ni konkurencija ni protivnici, već društvo uz koje je hodanje po planinama ljepše.

"Pronalaženje društva u planinarskoj školi je motivirajuće i nikad osoba neće ovisiti samo o jednoj osobi kad želi otići planinariti. S obzirom da se radi o druženju bez televizora, gadgeta, u šetnji i razgovoru koji traju satima, na planinarenju se sklapaju čvrsta i iskrena prijateljstva koja često ostaju za cijeli život“, objašnjava ovaj strastveni planinar koji je i suprugu upoznao na planinarenju.

U 286 planinarskih društava, koliko ih je trenutno u Hrvatskoj, registrirano je 30 tisuća aktivnih planinara. Procjenjuje se da još toliko redovito planinari, ali da nije učlanjeno u niti jedno društvo. Alan Čaplar potvrđuje da nas dojam ne vara – planinari sve više ljudi, a među planinarima je sve više mladih, studenata, obitelji s djecom...

Kad se, uz to, uzme u obzir da Hrvatska ima 6000 kilometara uređenih planinarskih staza, 160 planinarskih domova i skloništa, i izvrsnu ostalu infrastrukturu, planinarenje se nameće kao idealna rekreacija za ljude svih životnih dobi. Ne odvija se u zagušljivom, zatvorenom prostoru, ne zahtijeva skupe članarine, potiče druženje i sklapanje prijateljstava. Zdravstvene dobrobiti su, ne treba posebno naglašavati, ogromne.

Alan Čaplar autor je Planinarskog vodiča po Hrvatskoj, s detaljnim opisima svih staza i puteva, planinarskih domova... Znanje i podatke zapravo je prikupljao cijeli život, a sustavno istraživanje trajalo je tri godine prije izlaska knjige.

Upravo zbog ogromnog potencijala planinarskog dijela naše zemlje, Čaplaru je žao što on nije bolje turistički iskorišten.

"Kada bi čovjek svaki vikend hodao šest sati, trebalo bi mu deset godina da obiđe sve naše staze. Uz to, do svih se naših destinacija može doći u jednom danu. Planinarstvo je nažalost najzapostavljeniji dio hrvatskog turizma“, kaže ovaj planinar, koji je upravo zbog svega toga pokrenuo neprofitnu udrugu Via Dinarica Croatia za promociju planinskog turizma i unapređenje partnerstva na području Dinarida.

Želja mu je da se hrvatske planine turistički iskoriste, ali na promišljen i održiv način, s naglaskom na očuvanje prirode i kulturne baštine. Uz ostalo, zajedno sa suradnicima bavi se popularizacijom najviše hrvatske planine Dinare. "U Hrvatskoj još uvijek ima više ljudi koji znaju za najviši vrh Slovenije, a ne znaju koji je najviši vrh njihove domovine. To je Dinara, visoka 1831 metar.“

Na pitanje koja je hrvatska staza njemu najdraža odgovara bez razmišljanja – Premužićeva staza na Velebitu.

"To je svjetski raritet, s te se staze pružaju dosta nevjerovatno prizori na sve strane. Ipak, za nju se treba dobro pripremiti, općenito čovjek zna da je postao iskusan planinar kad se priprema za planinarenje i nigdje ne ide bez detaljnih i korisnih informacija“, kaže Alan.

PLANINE KOJE MORATE POSJETITI

U svom Planinarskom udžbeniku strastveni planinar Alan Čaplar predstavlja gotovo sve hrvatske planine, napisao je i detaljni vodič kroz staze u Hrvatskoj, a samo za Like! izdvojio je njih devet koje bi svatko u životu trebao vidjeti.

SAMOBORSKO GORJE - Zagrebačko područje

Slikovito gorje s nekoliko istaknutih brda odijeljenih naseljenim dolinama. To su Plešivica sa stožastom hridinom Okića, Oštc, Japetić, Lovnik i Noršićka Plešivica. Gorje je vrlo popularno i premreženo planinarskim stazama. Najviši vrh je Japetić (879m).

KALNIK - Sjever Hrvatske

Kalnička gora je prostrana šumovita gora na razmeđu Zagorja i Prigorja, s atraktivnim stjenovitim grebenom na južnom rubu. Glavne atrakcije su stjenovitih "sedam zuba", stari grad Veliki Kalnik, te vrh Mali Kalnik , te najviši vrh Vranilac (643m).


PAPUK - Slavonija

Prostorana šumovita gora na sjevernom dijelu Požeške Zlatne doline, glavno je ishodište naselje Velika, a najpopularnije odredište dolina Jankovac s planinarskim domom, jezerima, špiljama i slapom Skakavcem. Najviši je vrh Papuk (954m).

UČKA - Istra i Kvarner

Vrlo posječena planina koja dominira nad istočnom obalom Istre zaštićena je kao park prirode. Glavno ishodište je za uspone je prijevoj Poklon, kojim je odijeljena od Ćićarije. Vrh Vojak (1396m) je najatraktivniji vidikovac u Hrvatskoj.


RISNJAK - Gorski kotar

Risnjak je stjenovit vrh na razmeđu Gorskom kotara i Primorja, iznas prostranih goranskih šuma. Zaštićen je kao nacionalni park. najastraktivniji dio je vršna zona sa stijenama i Schlosserovim domom. Najviši vrh je Veliki Risnjak (1528m).




VELEBIT - Veliki Risnjak (1528 m)

Jednako su atraktivni, iako dosta drugačili, i sjeverni, i srednji i južni Velebit. Na Sjevernom Velebitu, čiji je vršni dio proglašen nacionalnim parkom, nalazi se Premužićeva staza, duža od 50 km, najviši vrh Mali Rajinac (1699 m) i popularna Zavižanska kotlina.


MOSOR - Dalmacija

Glomazna krševita gora iznad Poljica omiljeno je odredište planinara sa splitskog područja. Najistaknutiji vrhovi su Debelo brdo, Ljubljan, Veliki Kabal i Sveti Jure. Najviši vrh je Veliki Kabal (1339m).






BIOKOVO - Dalmacija

Glomazna stjenovita plamina u neposrednoj blizini mora, iznad Makarskog primorja. Najatraktivniji ciljevi su vidikovac Vošac s planinarskim domom i najviši vrh Sveti Jure (1762 m).



PLANINE HRVATSKIH OTOKA - Duž jadranske obale

Na brojnim otocima nalaze se atraktivni plnaninski usponi, kako na Kvarneru, tako i na srednjem Jadranu i samom jugu. najviši hrvatski otočki vrh je Vidova gora (780m) na Braču, iznad Bola i Zlatnog rata.

PLANINARSKA OPREMA

Izbor opreme ovisi o karakteru planinarskog izleta, očekivanim teškoćama i okolnostima te o osobnim potrebama pojedinog planinara. Internet stranica Hrvatskom planinarskog saveza (www.hps.hr) donosi popis uobičajene opreme koji možete koristiti kao praktičan podsjetnik prilikom priprema za izlete.

OSNOVNE OSOBNE STVARI

- novčanik s dovoljno novca, osobnom i planinarskom iskaznicom
- mobitel
- naočale
- planinarske cipele (gojzerice)
- planinarski dnevnik
- hodački štapovi

ODJEĆA (dovoljna količina rezervne u ruksaku)

- hlače – kratke/duge
- čarape, gaće
- brzosušeća majica ili obična potkošulja
- majica/košulja
- grudnjaci (žene)
- flis
- vjetrovka ili jakna

HRANA I PIĆE

- hrana za put
- slatko za krizne situacije
- plastična boca/boce s vodom ili nekim drugim osvježavajućim napitkom
- nož, žlica, otvarač za konzerve

OPREMA U RUKSAKU ZA DNEVNO PLANINARENJE

- zaštitna krema za sunce
- kišobran ili kabanica
- brzosušeća majica
- fotoaparat i dovoljno memorijskih kartica
- rezervne baterije za fotoaparat
- zemljovidi područja
- kompas, GPS uređaj
- maramice – suhe i vlažne
- kutija ili vrećica sa sitnicama »koje život znače«: zviždaljka, kemijska olovka, toalet-papir, prepaid bonovi za mobitel, novinski papir
- lijekovi (za bolove, za temperaturu, za ugrize…)
- pribor za prvu pomoć (gaze, flasteri, zavoj...)

OPREMA ZA VIŠEDNEVNE PLANINARSKE IZLETE

- baterijska svjetiljka
- vreća za spavanje
- prostirka (»karimat«) za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi i po potrebi posteljina (plahta, jastučnica...)
- čiste tenisice ili papuče za planinarski dom
- pribor za higijenu – četkica i pasta za pranje zuba, sapun, češalj, pribor za brijanje, ručnici i sl.
- svijeća, šibice/upaljač
- putno plinsko kuhalo s kartušom
- lončić za pripremanje hrane
- tablete za dezinfekciju vode
- vrećice (za smeće i za prljavo rublje)
- šator
- punjači za mobitel, fotoaparat i baterije
- čepići za uši (najučinkovitija zaštita sna od hrkanja u skupnim spavaonicama)

NESREĆE U PLANINAMA

Srećom, nesreće se događaju rijetko, ali kada se dogode moraš se znati snaći na najbolji mogući način i pomoći sebi i drugima. Ako ima unesrećenih, dužan si im bez oklijevanja u okviru svojih mogućnosti i znanja pružiti pomoć.

Prije nego što panično pokušamo pozvati Gorsku službu spašavanja, ozlijeđenima trebamo sami pružiti prvu pomoć. Najprije pregledaj ozljede unesrećenog i, ako je pri svijesti, pitaj ga što osjeća. Čak i ako sa sobom nemamo sredstava za prvu pomoć, pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onime što imamo.

Ako je unesrećeni pri svijesti, treba mu dati zaslađene tekućine. Alkohol se NE smije davati premda tobože »grije«. Naime, on samo prividno zagrijava, a zapravo uzrokuje širenje žila i ohlađivanje tijela. Kad je čovjeku već loše, ne treba ga još omamljivati, jer će mu tada, logično, biti još gore!

Nasreću, postoje anđeli čuvari koji brzo i kvalitetno pomažu stradalima u planini. To su članovi Gorske službe spašavanja (u Sloveniji Gorska reševalna služba, GRS), koja je sastavni dio planinarske organizacije. Osnovni cilj i zadatak GSS-a je spašavanje i pružanje pomoći unesrećenima u planini i na ostalim nepristupačnim terenima. Ge-es-es-ovci moraju biti spretni alpinisti i speleolozi, moraju izvrsno poznavati prvu pomoć i biti u odličnoj fizičkoj spremi, a svoj humani posao obavljaju dobrovoljno i besplatno.

Gorsku službu spašavanja pozivamo kada ne možemo sami pružiti pomoć, ako je potrebno napraviti cjelovitu akciju spašavanja na terenu gdje unesrećenome ne možemo prići ili ga treba transportirati po teškom terenu.

U slučaju da se netko ozbiljno zagubi u planini poduzima se cjelovita potraga.

Kada se obavještava GSS, treba reći svoje ime i prezime, tko je unesrećeni, kakve su ozljede, gdje se nalazi unesrećeni, kakve su vremenske prilike na mjestu nesreće, što je već poduzeto i tko je još obaviješten.

HGSS SAVJETUJE

Što učiniti u slučaju nesreće

➤ Sačuvajte prisebnost, smirite sebe i druge
➤ Zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti
➤ Pružite unesrećenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti
➤ Označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi (osobito zimi)
➤ Hitno o nesreći obavijestite Hrvatsku gorsku službu spašavanja

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja može se predati:

➤ Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra - tel. 112
➤ Preko pozivnih telefona stanica HGSS-a
➤ Bilo kojem pripadniku HGSS-a
➤ Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a
➤ Putem policije
➤ Preko stanica hitne medicinske pomoći

Izvor: Magazin Like!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2024 10:25