Odlična ideja za vikend bijeg iz grada

Tišina. Neopisiva tišina. Muk u kojem ne vjerujete ni svojim ušima. Pokušavate stiskanjem nosa probiti zrak do tri polukružna kanalića, ali opet se ništa ne čuje. Ni graktanje ili pjev nekih od 250 ptica, kreketanje žaba, ni roktanje turopoljskih svinja ili topot posavskih konja... Ne čuje se ništa, kao da se iz pet rijeka cijela poplavljena livada i lopočima izrezbarena močvara priprema za večernji koncert u kojem će se opet svi probuditi. Vi ležite umorni od puta iz zabetonirane džungle, pedesetak kilometara od Zagreba.

Konačno osjetite čisti zrak koji opija, na maslačku prepoznajete skakavca, bumbare i pčele od kojih sakrivate još mlaku štrudlu od jabuka koju vam je priredila Zlata Ravlić. Nalazite se u Mužilovčici, selu lastavica koje se sa svojim tradicijskim posavskim kućama smještenim uz vode rijeka Save, Lonje, Struga, Une i Kupe razvuklo točno u sredini Parka prirode Lonjsko polje. Između prijemnog centra sela roda u Čigoču i prijemnog centra prirode u Krapju, s koje god strane krenete, stižete u oazu mira, mjesto gdje se vrijeme zaustavilo u stoljećima kada nije bilo ovako užurbane utrke za poslom i profitom.

Tada su i ljudi živjeli uvažavajući prirodu i njena pravila, a zauzvrat su mogli uživati u svim blagodatima koje im je ona nesebično davala svojim plodovima, biljnim i životinjskim svijetom. A ljudi su se životu u ovim područjima, koja su jedno od najvećih i najočuvanijih prirodnih poplavnih područja u Europi, prilagodili prirodi ponajprije svojim stilom života u drvenim kućama katnicama, izgrađenim od neuništive hrastovine. Koliko je ta graditeljska baština sačuvana, najbolje se vidi u Krapju, jedinom selu u Hrvatskoj koje ima status sela graditeljske baštine i u njemu se od 1995. godine tradicionalno obilježava Dan europske baštine. Krapje je i u svijetu jedinstven primjer tradicijske drvene arhitekture u okolišu poplavnih nizina karakteristične linijske prostorne organizacije sela.

Za poplavno vrijeme i u zimi stanovništvo je svoje krave, konje i turopoljske svinje držalo u štalama i svinjcima, a kada bi se voda povukla, puštali su ih u slobodno pašarenje. Površinom od 50.650 hektara Park prirode Lonjsko polje jedno je od najvećih zaštićenih močvarnih područja u dunavskom porječju. S 250 zabilježenih ptičjih vrsta (ptica močvarica, bijelih i crnih roda, žličarka, raznih vrsta čaplji, štekavaca i orlova kliktaša) predstavlja jedno od najvažnijih područja za ptice u Hrvatskoj, a 1989. stavljen je na popis područja važnih za ptice - IBA područja (Important Bird Area). Dosad je zabilježeno 550 vrsta biljaka, 38 vrsta vretenaca, 41 vrsta riba, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta gmazova, 58 vrsta sisavaca...

Tu u močvarnom području žive autohtone životinjske pasmine - hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, slavonsko-srijemsko podolsko govedo, posavska guska, posavski gonič i turopoljska svinja. Kao i nekoć, one su danas osnova tradicionalne gastronomske ponude, koju smo došli provjeriti nakon brojnih preporuka prijatelja koji su već uživali u jednodnevnim ili dvodnevnim izletima.

Krenuli smo u obilazak od najveće atrakcije cijelog PP sela Čigoč, koje je 1994. godine proglašeno prvim europskim selom roda. Tu je i prijemni centar za ulaz u PP, koji stoji samo 10 kuna, a za još 30 možete dobiti i stručnog vodiča poput Davora Anzila, koji nas je s nekoliko zanimljivih izlaganja uputio u sve tajne ovog sela, u kojem se stotinjak roda gnijezdi u tridesetak nastambi na vrhu kuća. Zanimljivo, ne na dimnjacima. Naime, posavske drvene kuće nisu ni imale dimnjake jer su im tavani služili kao odlične pušnice za suhomesnate proizvode.

Dok nam Davor pripovijeda o nestašnom životu nekih roda, čiji se razvratni postupci ne uklapaju u uvriježene priče o njihovoj vjernosti, promatramo kako roditelji nose mladima male ribe i žabe. Promatrajući tu scenu i slušajući klepetanje roda, u nama se polako probudila glad, ali ne za prirodnim ljepotama, pa odgađamo vožnju čamcem i obilazak najstarijeg riječnog rukavca Save i posebnog ornitološkog rezervata Krapje Đol.

Preporuke nas odvode u restoran Tradicije Čigoč, koji vodi mlada obitelj Barić. Tamo nas čeka iznenađenje. Naime, u restoran se najavila i europarlamentarka Marijana Petir, koja je u posjet Lonjskom polju dovela Roberta Nicholsona, mladog Amerikanca, direktora projekta Philos, koji promiče kršćanske vrijednosti na Bliskom istoku. Kako se naša vrijedna europarlamentarka bavi i pitanjima zaštite kršćana, tako je upoznala Roberta na jednom putovanju i pozvala ga u posjet Lonjskom polju.

Na početku njihova izleta, Marijana je u Popovači u Vinskom dvoru primila priznanje Udruge vinogradara i voćara Škrlet za promociju ove vinske sorte u Hrvatskoj i EU. Potom je njezinu delegaciju s vrijednim suradnicama Jelenom i Nikolinom preuzeo domaćin posjeta Ivica Florijanović, poznati moslavački vinar, čiji je Škrlet ove godine proglašen najboljim u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Naravno, nismo odbili poziv da im se pridružimo na ručku, na kojem je uz neizostavnog šarana na rašljama, servirana najbolja riječna riba smuđ, a za ljubitelja mesa, spremljen je i jarić ispod peke. Uz neizostavnu Čigočicu (lepinju iz krušne peći punjenu domaćim sirom i vrhnjem), restoran nudi autohtona jela, poput posavskog lonca i jela od divljači. Cijene su pristupačne, za grupne posjete nude se meniji od 55 do 85 kuna za kompletan obrok-od juhe, glavnog jela, salate do deserta, uz bočicu mineralne. Pola kilograma janjetine s ražnja košta 100 kuna, odojka 75, a lokalna buteljirana vina poput škrleta su ispod 100 kuna, u rinfuzi 60. Noćenje je 145 kuna po osobi.

Odlazimo s veselim društvom u obilazak seoskih turizama, u kojima mahom mlađi vlasnici pokušavaju živjeti od iznajmljivanja soba i posluživanja lokalnih specijaliteta. Dosta su uložili u obnovu i opremanje starih kuća, a sezona im traje kratko, dok nema vode i dok dolaze cijele obitelji iz Hrvatske i inozemstva. U Pansionu Tišina uspjeli su obnoviti kuće sufinanciranjem iz fondova EU, a gosti bicikliraju, voze se brodovima, idu na izlete uglavnom s dalekozorima. Jer samo u Europi ima oko osam milijuna ljubitelja prirode koji vole promatranje ptica (birdwaching) i njima je posjet Lonjskom polju prava istraživačkopustolovna svečanost.

No, kontinentalni turizam, unatoč lijepim riječima iz nadležnih institucija, nema baš takve povoljnosti kao onaj na moru. Tako nam se u Etno selu Stara Lonja braća Igor i Mladen Bojanić žale da gostima ne mogu servirati ribu koju sami ulove u okolnim rijekama, nego moraju ići u ribarnicu u Karlovac. Tradicijski ribolov na Strugu mrežom, sačmom i vrškom desetljećima je bio dozvoljen i turisti su sa zanimanjem išli na izlete gledati kako to rade lokalni ribari. Da stvar bude gora, tradicijski ribolov kakav oni žele dozvoljen je u slivu Dunava.

Svi vlasnici žale se na jako loše stanje ceste, za koju se već desetak godina priča da će biti obnovljena, a smeta im i neprimjereno označavanje na autocesti, gdje postoji jedan mali putokaz za PP, i to samo na hrvatskom jeziku. Iako rade u nerazvijenom i napuštenom kraju, nemaju nikakve pogodnosti i porezna politika njihovo bavljenje turizmom tretira jednako kao da rade na Zrču ili u Dubrovniku. Ni HTZ, kažu, na europskim sajmovima ne ističe te mogućnosti kontinentalnog turizma, za kojim je sve veći interes.

Na kraju našeg izleta odlazimo U Ekoetno selo Strug, gdje je najkvalitetniji smještaj (imaju čak i bazen) i odličan restoran Kod dida Joze. Ljubazni domaćin Željko Mlinarević s ponosom nam pokazuje svoje konje, uređene kuće i apartmane. Tu je i smještaj malo skuplji, 220 kuna po osobi, ali zato su u restoranu gotovo sva mesna jela oko 50 kuna, kilogram soma i štuke je 140, smuđa 170, a specijaliteti su im posavska jela po starim receptima. Tako smo i mi za večeru kušali izvanrednu patku s mlincima, koja se dobro prilagodila odličnom Florijanovićevu škrletu.

Spušta se noć i polako se mijenja zvučna kulisa. Na močvarne terene sada izlaze neke druge ptice i noćni stanovnici Lonjskog polja. Domaćini nam nude smještaj, kažu da su svitanja ovdje prekrasna, mame nas bogatim posavskim doručkom, spominju nam nekoliko mjesta za koja je šteta što ih nismo vidjeli... Ali sutra je četvrtak, umjesto oaze tišine i zbora od 500 ptica - biramo našu džunglu na asfaltu, u koju se vraćamo za samo sat vremena.

Foto: Krasnodar Peršun/Hanza Media
Izvor: Magazin Like!