Zelena je jedna od zaštitnih boja u Međimurju. Plodno tlo i mjestimice razbacani slikoviti brežuljci među kojima se uzgajaju brojne kulture zaštitni su krajobrazni znaci ovog sjevernog predjela Hrvatske. No, među njima se skriva i jedan neobičan vrt u kojem su zasađene kulture koje su prešle i granice Međimurja i granice Hrvatske, pa i granice Europe.
Da bi izgledao doslovno "svjetski", već se više od 20 godina trudi obitelj Baranašić koja je na 900 kvadrata okućnice zasadila više od 50 različitih stabala i brojno drugo bilje. Ključni im je cilj bio da vrt "prigrli" kuću čije se dvorište nalazi na samom uglu naselja te ima prilaz s glavne i sporedne ceste, a u tome su i uspjeli. Ograda im je, u stilu kuće, razigrana, a svom je zelenilu dano dovoljno mjesta da se proširi dvorištem i tom je slobodom stvorio dojam pravog zelenog parka.
- Borovi, smreke i nekoliko raznih vrsta cedara bili su prvi posađeni na vanjskim rubovima okućnice, i to vrlo razigranog rasporeda. Zajedno s gradnjom kuće sadili smo i različite borove koji su tada bili visine oko 80 centimetara. Niti jedan bor nije zasađen u liniji s drugim kako bi djelovalo kao da su postavljeni negdje u netaknutoj prirodi. Želja nam je bila da vrt paralelno dobiva svoju formu kao i kuća - priča Biljana Baranašić, vlasnica kuće i idejna začetnica ove neobične vrtne forme.
Kako se vrt godinama formirao tako su dodavali različito grmoliko bilje. Danas su tu, primjerice, lejlandski čempres, patuljaste tuje, nekoliko različitih vrsta plavih i zelenih smreka, puzajuće plave i žute borovice, nekoliko vrsta cedara, japanskog javora, planinskih borova, čempresa i omorika. U ovim i brojnim drugim zimzelenim grmovima obitelj može uživati i iz kuće. Duž dnevnog boravka i blagovaonice su, naime, postavili veliku staklenu površinu koja otvara pogled na bogato zasađeno dvorište i tako preslikava njegovu ugodnu, umirujuću atmosferu u sam interijer.
- Svi naši gosti zaista vole dolaziti u naš vrt. Atmosfera u njemu doslovno je kao da ste zaštićeni od vanjskog svijeta. Uz ručak ili večeru, rado provodimo sate na terasi, uživajući u dobrom društvu u zelenoj oazi - dodaje Biljana.
Kako bi njihovim gostima bilo što ugodnije, njezin suprug i sin sami su izradili klupice i stol usred kojeg je ugrađen kamin na etanol koji u noći daje sasvim posebnu atmosferu. Tamo sada mogu ugostiti i više od 12 osoba.
- Sama realizacija od ideje pa do postavljanja stola, koji ima čak 500 kilograma, trajala je oko mjesec dana. Ono što nam još predstoji jest dodatna rasvjeta, direktna i indirektna na samo grmlje. Iako ona zapravo već postoji, vrt je s vremenom dobio na svojoj gustoći i visini pa je potrebno dodatnim snopovima svjetlosti istaknuti još neke dijelove - detaljno kaže vlasnica o planovima koje uskoro planira provesti u djelo.
Predanost kojom obitelj Baranašić uređuje svoje dvorište očituje se i u načinu na koji o njemu govori. Biljana može u najsitnije detalje opisati proces sadnje gotovo svakog drveta, prisjetiti se kakvo je bilo vrijeme, u koje je doba dana posađeno te gdje je drvo nabavljeno. Ipak, jedno joj prisjećanje izaziva najtopliji osmijeh.
- Kada sam rodila sina Dominika, prije 27 godina, suprug je došao po nas u bolnicu i taj isti dan kad smo se smjestili kod kuće, zamolio me da dođem na terasu kako bismo zajedno odredili gdje posaditi jednu prekrasnu vrstu smaragdne tuje. Ona je i dandanas na tom mjestu, predivna je i svakodnevno nas podsjeća na dan kad smo se kao mala obitelj prvi put okupili u svom domu - raznježeno priča Biljana.
Ova priča ima i nastavak. U njemu Dominikova djevojka Daria ima svoj omiljeni cedar u vrtu koji se, sasvim slučajno, smjestio baš pokraj smaragdne tuje posađene na dan kad je Dominik stigao iz rodilišta. Sada obitelj broji četiri člana, a "Dominikova tuja" i "Darijin cedar" iz godine u godinu samo rastu.
- Sve su ljepši i bogatiji, kao i ljubav dvoje mladih koji se vole i poštuju - ponosno napominje Biljana.
Vrt obitelji Baranašić jedan je od najraznolikijih koji smo posjetili, no u njemu ipak prevladavaju sve nijanse zelene. Tek u određena godišnja doba prošaran je i drugim bojama jer konkretnog cvijeća u njemu nemaju, nego ga povremeno ukrase sezonskim cvijećem u velikim vrtnim teglama.
- Ponekad je manje više. Ako miješate puno stilova i nemate neku svoju smjernicu ili viziju, često dobivate nemirnu, "nepospremljenu" vizuru. Što manje kombinacija materijala i vrsta teglica, to više dolazi do izražaja ono najljepše, a to su sama priroda i njezino bogatstvo. Stoga, ne treba joj puno dodataka, samo je treba pustiti da se oblikuje kako želi i to će vam se vratiti svom njezinom ljepotom - smatra Biljana Baranašić.
I iako je biljnih vrsta u njemu zaista puno, održavanje im ne oduzima puno vremena. Muški članovi obitelji jednom tjedno kose travu, a orezivanje odrađuju dva puta godišnje. Nakon toliko godina vrt je, naime, dobio jedinstvenu formu, tako da je održavanje sada zapravo čisti užitak, a ponekad čak i odmor od drugih dnevnih obveza. Temeljito promišljanje, pažnju u odabiru stabala i svakodnevnu brigu za njih ovaj vrt obitelji vraća u svim godišnjim dobima. Zimsku idilu dočarava zelenilom crnogorice koja, kada je prošara snijeg i upale se ukrasne lampice, djeluje zaista bajkovito. Na proljeće im poklanja puninu i sjaj zelenila i drugih nijansi, ljeti im osigurava hladovinu i miris borova, a jesen toplim nijansama umiruje ovaj dom i priprema ga za zimu.
- Vrt je za nekoga zahtjevan posao, no nama je čuvar našeg doma, oaza mira i dugogodišnji pratitelj. Naš vrt zapravo živi s nama, a mi s njim. On nije "samo vrt", nego i pravi zaštitnik naše oaze mira na kojoj smo mu besprijekorno zahvalni - zaključuje vlasnica ovog nevjerojatnog eksterijera koji ćemo, baš zbog njezina entuzijazma, rado posjetiti i u drugim godišnjim dobima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....