Slatke, zasitne i zdrave banane najpopularnije su voće diljem svijeta, prodavanije od jabuka i naranči. Ali ovim bananama koje poznajete prijeti bolest koja je već uništila cijelu prethodnu vrstu ovog voća, prenosi Treehugger.
Da ste jeli banane prije 1950-ih, najvjerojatnije biste jeli sortu Gros Michel tip - ali do ranih 1960-ih sve su ih zamijenile sorta Cavendish, koje i danas jedemo. Cavendish je manje žilav od Gros Michela, a prema riječima rukovoditelja u to vrijeme koji su bili zabrinuti zbog odbijanja Cavendisha jer je manje ukusna.
Kako se – i zašto – dogodila ova velika zamjena banana? Ima veze s klonovima, međunarodnom trgovinom i vrlo postojanom gljivicom.
Sve o Gros Michelu
Sorta banana zvanu Gros Michel, prvi je iz jugoistočne Azije donio francuski prirodoslovac Nicolas Boudinna karipski otok Martinique, a zatim ju je francuski botaničar Jean Francois Pouyat odnio na Jamajku, navodi se u knjizi Banana, The Fate of Fruit. Do početka 20. stoljeća plantaže banana izvozile su sortu Gros Michel s debelom korom koje se lako transportiralo diljem svijeta, a voće je bilo ključno za gospodarstva nekoliko zemalja. Gros Michel je sorta koja je popularizirala i normalizirala banane u područjima gdje se ne mogu uzgajati, a bila je sastavni dio rane međunarodne trgovine.
Panamska bolest mijenja industriju
Ali problemi s panamskom bolešću, gljivicom koja uzrokuje venuće biljke banane, pojavili su se krajem 19. stoljeća i proširili. Nazvana po prvom mjestu gdje je izazvala veliku devastaciju, gljivica se proširila sjeverno iz Paname također uzrokujući ogromne gubitke biljaka banana u Hondurasu, Surinamu i Kostariki, tijekom prve polovice 20. stoljeća.
Panamska bolest, rasa 1 (izraz koji znanstvenici koriste kako bi razlikovali različite varijante gljive) uzrokovala je gubitak desetaka tisuća hektara plantaža banana, s napadnutim tlima koja se nisu mogla ponovno zasaditi stablima banana. Iako je bilo nevjerojatno skupo, nije bilo izbora nego započeti ispočetka s potpuno novom sortom, Cavendish, koja je odabrana posebno zbog svoje otpornosti na Panamsku bolest. Tranzicija je potrajala, ali do 1960-ih je bila potpuna.
Ali sada postoji 4. rasa bolesti i čini istu stvar s bananama koje danas jedemo. (Panamska bolest ne čini ljude bolesnima ako jedu banane sa zaraženog drveća, ali na kraju onemogućuje biljku da stvar plod jer polako umire.)
Ovoj sorti koju danas jedeno su možda odbrojeni dani
Čini se da su Cavendish banane ovih dana sveprisutne - ponekad ih možete pronaći čak i na benzinskoj crpki pored slatkiša - pa je teško zamisliti da će nestati.
Ali Race 4 (također poznata kao TR4 ili fusarium wilt), nova verzija panamske bolesti koja je počela utjecati na usjeve u suptropskim krajevima 1980-ih i uništavati ih, od tada je zarazila usjeve u Vijetnamu, Laosu, Pakistanu, Indiji, Mozambik i Australija. A Kolumbija je 2019. proglasila nacionalnu katastrofu kada je tamo otkrivena. Kako se približava Latinskoj Americi, povećava se vjerojatnost da će se sorta Cavendish potpuno izgubiti.
Kao i Gros Michel, Cavendish banane su monokultura, razmnožavaju se kloniranjem, a ne sjemenjem—što ih čini manje sposobnima za borbu protiv patogena. U osnovi, svaka bolest, gljivica ili štetočina koja može napasti i ubiti jednu biljku može ih ubiti sve.
Dok bi gubitak Cavendisha mogao značiti više cijene (i puno manje banana), to bi moglo biti posebno pogubno za milijune ljudi u Aziji, Africi, Latinskoj Americi i na Karibima koji ovise o njima kao prehrambenom proizvodu, ali i za mnoge zemlje u tim područjima koje se oslanjaju na banane kao važnu izvoznu kulturu.
Do danas nema pesticida ili drugih tretmana koji mogu zaustaviti Panamsku bolest
Postoji li nešto što se može učiniti da spriječi da sudbina Cavendisha slijedi sudbinu Gros Michela? Znanstvenici rade na različitim opcijama za spas banane, poput pronalaska sorte otpornije na bolesti.
Druge vrste banana
Razvijene su banane koje su tolerantne na Panamsku bolest, ponajviše u Honduraškoj zakladi za poljoprivredna istraživanja, ali kada su neke nove sorte ovog voća, nazvane Goldfinger i Mona Lisa, predstavljene kanadskim potrošačima 1990-ih, nisu se pokazale popularanima.
Međutim, dosta se toga promijenilo od 90-ih, posebno kada je u pitanju kultura prehrane, i može se dogoditi da ako želite bananu, nećete moći dobiti Cavendish u nekom trenutku u bliskoj budućnosti, koji će nametnuti novi pogled na ovo voće.
Ali drugi odgovor je da bismo se svi mogli naviknuti da banana znači više od kloniranog Cavendisha. Kao što zna svatko tko je kupovao na tržnicama u Latinskoj Americi ili na Karibima, postoji mnogo više vrsta voća - uključujući banane - koje možete probati. U cijelom svijetu postoje stotine vrsta banana, uključujući mnoge koje su puno ukusniji od Cavendisha, iako je većinu njih teže izvoziti jer su lomljivije.
Ukusne i slatke Ladyfinger banane, koje su veličine ljudskog palca, ali malo deblje, samo su jedna vrsta koja bi mogla proširiti. Tu su i banane s crvenom korom koje kad sazriju postanu ružičaste s točkicama, koje se nazivaju red guineo morado, kremaste su teksture i narančaste su sredine. Postoje čak i banane koje su trpke, a neki kažu da imaju okus po jabukama.
Dakle, baš kao što obično biramo između nekoliko veličina, boja i okusa jabuka ili krumpira, bioraznolikija ponuda banana, koja se ne bi oslanjala na monokulturu, proširila bi mogućnosti okusa i omogućila mogućnosti proizvođačima banana. Konzumiranje većeg broja banana ima i druge prednosti, uključujući i to da su zdravije za tlo.
