Prostor nas je osvojio divnim krajolikom, zaraznom energijom i raznovrsnošću biljaka i plodova. Idemo tamo!
Sanja Ferkula, profesorica glazbene kulture koja je u školi predavala taj nastavni predmet, a potom dugi niz godina bila ravnateljica osnovne škole, za sebe kaže da je i danas radno aktivna. Udana je, ima odraslog sina i kćer te snahu, unučicu i unuka.
- Oduvijek sam bila sklona umjetnosti, kako glazbenoj tako i likovnoj te se to odražava i na moje uređenje interijera i eksterijera. Smatram da svaki prostor mora odražavati karakter osoba koje u njemu žive, biti ugodan, topao, kreativno i smjelo uređen - govori nam na početku razgovora i sastanka u sklopu kojeg smo došli pogledati i razgledati njezin prekrasan vrt u Belajskoj Vinici, malenom selu pokraj Duge Rese, u Karlovačkoj županiji.
- Moja se kuća nalazi na kraju sela, na imanju od 21.009 m2. Isprva je imanje bilo znatno manje no suprug Boris i ja rano smo uočili potencijal tog područja te smo s vremenom kupili susjedne parcele i stvorili jedno konfiguracijski lijepo imanje. S tri strane okruženo je livadama, šumom, vinogradima i šumskim putom. Takva mi je atmosfera poticajna za izražavanje kreativnosti u vrtu - priča nam i dodaje kako je njezina obitelj živjela na selu pa se nekako uvijek podrazumijevalo da ima neki vrt. Već je, govori, kao djevojčica sadila povrće i cvijeće. Zatim je u vrijeme njezina školovanja i studiranja bila pauza, ali se kasnije vratila vrtlarenju koji joj je ostao velika ljubav i strast sve do danas.
- Tu gdje je danas moj vrt nekad je bila prazna livada, močvarno područje i zapuštena šuma. Dugo sam razmišljala što bih na toj poziciji bilo najbolje napraviti. Crtala sam izgled budućeg parka, popisivala drveće i biljke koje bi se najbolje uklopile i uspijevale. Znala sam da bi bilo idealno napraviti i jezero. Dogovarala sam se sa suprugom o tehničkoj izvedbi. Najprije sam na dotad praznoj livadi uredila park i povrtnjak, a zatim sam, kako se imanje povećalo, napravila veći povrtnjak, voćnjak s lavandama, nasad bobičastog voća, perivoj i šumu-park.
Oko drvene etno kuće, koja se također nalazi na imanju i predstavlja povijest naše obitelji, također sam uredila okućnicu s folklornim detaljima. Za okosnicu parka pred kućom koristila sam drveće koje i inače raste u našem kraju – lijesku, divlji javor, vrbu i sl., a zatim sam ga nadopunjavala katalpama, platanom, jasenom, jarebikom, kovrčavom vrbom te japanskim šljivama kako bih u cijelu priču unijela i crvenu boju. Sve sam dopunila raznim grmovima – forzicijama, kovrčavim lješnjakom, vajgelijama...
U dijelu parka je rosarium s raznim vrstama ruža. U parku se nalazi i jezero. Na tom je mjestu uvijek bilo mokro tlo te smo suprug i ja odlučili iskopati jezero i obložiti ga vodonepropusnom folijom. Oborinske vode s kuće i dvorišnih zgrada te s terena podzemnim cijevima dolaze u jezero, a iz njega izlaze kanalom u već postojeći potok. Stoga voda u jezeru nikad ne presušuje i uvijek je čista. Idealni su to uvjeti za rogoz, bijeli lopoč, šaš pa čak i papirus koji u njemu savršeno uspijevaju, ali i za žabe, bjelouške i povremene posjetitelje, divlje patke. Uz jezero se nalazi nasad ukrasnih trava i šaša. U povrtnjaku sadim sezonske kulture na organski način, kompostiram, malčiram. Nasad bobičastog voća sadrži bijeli i crni ribiz, borovnice, joste...
U voćnjaku su kruške, jabuke, kaki-jabuka, šljive, breskve, marelice, dunja, višnje i trešnje. Između voćaka posadila sam 150 lavandi koje ne samo da prekrasno izgledaju i korisne su već privlače pčele, a pčele pritom oprašuju voćke. Svu sadnju obavila sam sama jer u tome uživam, ali uvijek mogu računati na pomoć obitelji. Kako je imanje na brežuljkastom terenu, na njegovom sam gornjem dijelu ostavila sve velike hrastove, breze, johe, akacije i divlje trešnje jer to drveće svojom veličinom i ljepotom u meni izaziva poštovanje, a između sam posijala mješavinu trave i bijele djeteline te je to danas prekrasan perivoj - objašnjava i ističe kako se cvijeće koje je posadila u park pred kućom počelo širiti, a nakon što je višak podijelila prijateljima ostatak nije htjela baciti već ga je posadila u šumu na kosini u okviru imanja. Danas je to svojevrsna šuma-park koja se šareni od cvijeća i u kojoj se nalazi i hranilica i pojilica za srne i srndaće koji svakodnevno dolaze iz šume.
- Napravila sam i “švedski stol” za tamnosmeđu vjevericu koja često skakuće po granama, a svoj zaklon tu pronalaze i lisice, lasice i ježevi. Za vrapce, sjenice, crvendaće, šojke, kosove i ostale ptice tu je i velika hranilica za hladne dane, a u nekoliko hotela za kukce zaklon i mjesto za leženje pronalaze pčele samotarke i ostali kukci. Vrtne dekoracije osmišljavam sama i najčešće ih izrađujem od recikliranog materijala. Na imanju je i vinograd, a on je isključiva briga mog supruga.
Na putovanjima diljem svijeta posjećujem parkove, arboretume i vrtne centre, a za mene je najljepši suvenir vrećica sa sjemenom koje je dopušteno unijeti u našu zemlju i specifično kamenje. Takvim sam kamenjem ogradila plato za sjedeću garnituru u parku, a izdvojila bih crno vulkansko kamenje obloženo silikatom s Islanda i roza-crno kamenje iz Finske - otkriva i dodaje kako u svom vrtu dnevno provodi sigurno oko sat vremena, a često i više.
- Za mene je lijepi vrt prvenstveno ugodan vrt gdje se možete opustiti i imati lijepe misli - tumači i kaže kako ima puno biljka koje su joj prirasle srcu. Govori kako ih ne dijeli na tzv. korov i poželjne biljke.
- Iako svaka biljka ima svoju ljepotu, izdvojit ću krtičnjaču, biljku koja se kod nas smatra korovom. Svojim pravokutno postavljenim listovima i nestvarno lijepim tuljkastim cvjetovima ova višegodišnja biljka za mene predstavlja savršenstvo biljnog svijeta. Ne samo što je lijepa već je i korisna, miris njenog korijena tjera krtice, rovce i druge podzemne štetnike pa su je nekada često sadili u povrtnjacima. Izdvojit ću i cikoriju, višegodišnju biljku koja u ljetna jutra uz ceste oduševljava svojim prekrasnim plavim cvjetovima. I ona se kod nas tretira korovom, a u inozemnim vrtnim centrima prodaju se njene sadnice. Za ove biljke bih savjetovala onima koji ih sijeku da ih samo puste da narastu i procvjetaju, tada im škare i kosa neće pasti na pamet već samo fotoaparat - smije se Sanja Ferkula.
