Sveprisutni zlatni puzavac omiljen je u domovima milijuna uzgajivača sobnih biljaka diljem svijeta. Omiljen zbog svoje jednostavne njege, lišća u obliku srca i sposobnosti da tolerira uvjete slabog osvjetljenja, ni mi se ne možemo se zasititi onoga što je u biti korov u svom prirodnom staništu na Havajima i Šri Lanki.
Možda nećete odmah prepoznati ovu toliko voljenu sobnu biljku - poznatu i kao vražji bršljan - u divljini. Ondje se penje visoko poput drveća, stvarajući ogromno, šareno lišće dok se probija kroz krošnje. Pomalo je i tužno kad pomislite na mlade biljke zatočene u našim domovima, tražeći nepostojeće drveće i više svjetla, boreći se da izraste značajnije.
Nažalost, njihova sposobnost prilagodbe većini svjetlosnih uvjeta priskrbila im je reputaciju prikladnih za najmračnije kutove naših domova. Iako jest istina da mogu preživjeti pri slabom svjetlu - i to ih čini savršenom sobnom biljkom za početnike - radije bi bile mnogo bliže prozoru. Samo zato što se mogu prilagoditi ne znači da uživaju u primanju minimalne količine svjetla.
ZAŠTO LIŠĆE NA ZLATNOM PUZAVCU ŽUTI?
Žuto lišće često se povezuje s prekomjernim zalijevanjem, ali nije samo količina vode ono što uzrokuje propadanje korijena biljke: koliko brzo biljka koristi vodu ovisi o tome koliko svjetlosti prima.
Desetljećima su ljudi uživali u ukrašavanju prostorija biljkama, ali biljke treba tretirati kao prirodu, a ne kao namještaj ako želite da napreduju. U našim domovima živimo u polusjeni, a čak su i najsvjetlije prostorije znatno tamnije nego na otvorenom. Postavite biljku samo nekoliko metara dalje od prozora i smanjit ćete količinu svjetla koju prima za najmanje 50%, ako ne i više. Što je biljka dalje od izvora svjetlosti (prozor ili rasvjeta), manja je vjerojatnost da će ostati zdrava i veća je vjerojatnost da će razviti bolest ili biti napadnuta od štetnika i bolesti.
Ako vaš puzavac ne dobiva dovoljno svjetla da iskoristi količinu vode koja mu se daje; rezultat je voda koja ostaje u tlu dulje vrijeme. Korijeni trebaju kisik kako bi preživjeli, tako da bi tlo uvijek trebalo biti puno zračnih džepova, a ne bez kisika jer previše vode ispunjava te prostore. Što dulje voda ostaje u tlu, dulje korijenje nema kisika i veća je mogućnost da bakterije napreduju i napadnu korijenje. Drugi uzroci žutog lišća mogu biti nedostatak vode (češće ljeti nego zimi), nedostatak hranjivih tvari ili vezanost za korijenje.
KAKO IZLIJEČITI SVOJ PUZAVAC OD ŽUTOG LIŠĆA?
Uklanjanje biljke iz lonca i otkrivanje korijena je najbolji način da se utvrdi uzrok žutog lišća. Ako je korijenje stisnuto u posudi, morate ga presaditi u veću posudu. Ako vezanost za korijenje nije problem, nježno uklonite zemlju tako da možete vidjeti korijenje: trebalo bi biti čvrsto i svijetlo krem ili bež.
Ako postoji karakteristični miris vlage, a neki su korijeni smeđi i kašasti, trunu i ne mogu pravilno funkcionirati. Čistim škarama odrežite sve pokvarene korijene, ostavljajući samo one čvrste pričvršćene za biljku. Presadite u svježu zemlju, stavite je blizu prozora koji prima jaku svjetlost i budite strpljivi. Prekinite zalijevanje barem nekoliko dana, a zatim polako ponovno dodajte vodu, neprestano provjeravajući je li tlo suho prije ponovnog zalijevanja.
Ako su svi korijeni truli, biljka neće preživjeti, ali možete ju razmnožiti iz reznice stabljike i uzgojiti novu. Uzmite reznicu točno ispod čvora (kvrgava točka gdje se list spaja sa stabljikom), napunite čistu staklenku vodom i stavite reznicu tako da čvor bude potopljen. U roku od 3-4 tjedna trebalo bi izbiti korijenje.
