Kamenjara je vrtni element koji, osim ukrasne svrhe, ima i edukativnu ulogu. Potiče nas da tijekom formiranja, sadnje i održavanja aktivnije razmišljamo o procesima koji se odvijaju u prirodi. Gradnjom kamenjare mi zapravo imitiramo prirodni okoliš stijena s vrlo malo hranjiva, a sadnju i izbor bilja prilagođavamo specifičnim mikroklimatskim uvjetima. U kućnim vrtovima kamenjare predstavljaju izazov kojem se treba posvetiti. Najčešće se može vidjeti da se na određenom mjestu na hrpu razmjesti nekoliko većih kamena te se unutar hrpe i oko nje posadi bilje koje je kupljeno u obližnjim trgovinama. Bilje se s vremenom razraste i kamenjara izgubi svoju formu i svrhu. Uz malo više truda i razmišljanja moguće je napraviti izuzetno atraktivne i složene sustave u kojima će se promjena događati iz tjedna u tjedan tijekom cijele godine. Ne mora to biti nužno samo primorska kamenjara kakvu najčešće zamišljamo. To mogu biti i planinske kamenjare odnosno alpinumi ili suhozidne strukture s vrlo malo biljaka ili, pak, sjenovite kamenjare prekrivene mahovinom i paprati. Ako se baš želi minimalizam, moguće je smjestiti jednu dobru i pomno odabranu stijenu i prepustiti je prirodi koja će s vremenom ispuniti prostor biljkama ili lišajevima. Općenita je preporuka da se previše ne odstupa od lokalnog konteksta i upotrebe lokalnih materijala jer se tako vizualno kamenjara usklađuje s okolicom, ali se i ostvaruju optimalni uvjeti za rast biljaka.
Izbor lokacije
U svom osnovnom obliku kamenjara zahtijeva osunčani ili polusjenoviti položaj, ali postoje i zasjenjene varijante. Kod osunčanih varijanti praktično je izbjegavati i blizinu listopadnih stabala ili grmova kako ne bi došlo do nakupljanja lišća u jesen jer to značajno otežava održavanje. Strana svijeta, nagib padine i osunčanost diktiraju i izbor posađenih biljaka. Izbjegavajte gradnju kamenjare u središnjem dijelu vrta ili travnjaka jer će izgledati izrazito neprirodno. Prirodnije je kamenjaru vezati uz rubove staze i terase, ogradu ili rubove parcele. Padina kojoj zapravo ne možete dati drugačiju svrhu također je jedna od odličnih lokacija.
Odabir materijala
Izbor stijene odnosno kamena ključan je za formiranje kamenjare. Estetski i funkcionalno najbolje rješenje jest izbor lokalnog kamena. Takav kamen se vizualno uklapa u kontekst okolice, a i lako je dobavljiv. U ravničarskim krajevima kameni materijal nije vidljiv nigdje u okolici, pa je i mogućnost izbora malo šira.
Svaki svježe iskopani ili lomljeni kamen na početku će imati nezgrapan ili sirov izgled, ali će pod utjecajem vremenskih prilika i vegetacije s vremenom poprimiti bolje vizualne značajke. Probajte nabaviti kamen što prirodnijeg izgleda, bez umjetno lomljenih ili rezanih dijelova. Navest ćemo samo neke osnovne vrste kamena:
Granit - magmatska stijena velike čvrstoće koja dolazi u velikom rasponu boja.
Vapnenac - relativno meki kamen sedimentnog postanka. Svijetlo sive je boje, a pod utjecajem atmosfere i biljaka može dosta potamnjeti. Najčešći je kamen u primorskim i planinskim krajevima.
Konglomerat - sedimentna stijena koja je znana i pod nazivom valutičnjak. Kao što ime govori, u takvoj je stijeni vezano više tipova i oblika stijena, poput oblutaka ili fragmenata vapnenaca. I ovaj tip kamena s vremenom poprimi tamnu boju i prirodan izgled, a interesantan je zato što se može kombinirati s riječnim oblucima.
Za pravu kamenjaru potrebno je mnogo materijala. Na primjer, za površinu od 12 četvornih metara može se utrošiti do tri tone kamenja i stijena, a čak i za mnogo manje kamenjare potrebno je oko tonu materijala. Iz tog razloga u interesu nam je imati lako dostupan materijal koji se u jednoj turi može prevesti. U suprotnom smo osuđeni na vrtne centre, a to može ispasti vrlo skupa i najmanje praktična opcija. U idealnom slučaju kamen možemo iskopati ili prikupiti na samoj parceli ili u neposrednoj blizini. Najbolje je izabrati kamenje dinamičnije strukture, sa zanimljivim izmjenama udubina i izbočina. Poželjne su i razne pukotine u kamenju jer se u njih mogu posaditi sitnije biljke.
Dizajn i gradnja kamenjare
Ako vam je otprilike poznata količina i veličina kamena kojim raspolažete, nije loše skicirati kamenjaru. Prije svega, definirajte oblik i veličinu kamenjare uz okvirni razmještaj stijena i sitnijeg kamenja. Zatim rasporedite biljke prema veličini, boji i teksturi tako da uvijek pružaju zanimljivu i dinamičnu sliku. Važno je znati zahtjeve svake pojedine vrste kako biste joj pružili idealno mjesto s obzirom na osunčanje i dostupnost vode. Također pripazite na to da kamenjara ne bude previše šarena i bujna. Naime, nije riječ o cvjetnjaku, nego o imitaciji prirodnog staništa. U slučaju kamenjare vrijedi manje je više. Osim boje i teksture, važne značajke svake pojedine biljke su oblik, veličina u punom rastu te mogućnost rasprostiranja. Pripazite da iste vrste grupirate u skupine neparnog broja, što je svakako povoljnije od pretjeranog šarenila. Manje biljke smještajte u prvi plan, a veće u drugi plan ili pri vrhu kamenjare. Ako veličina kamenjare dopušta, osim upotrebe kamenja i biljaka možete biti i kreativniji te uključiti elemente poput stuba, klupica od ploča, malih izvora ili “suhih potoka” načinjenih od sitnog kamenja.
Pri izvedbi kamenjare probajte se držati izvornog plana kako ne bi došlo do neželjenih iznenađenja nakon što se biljke razrastu.
Važno je i dobro pripremljeno tlo. Prirodne kamenjare se uglavnom nalaze na ocjeditim tlima primorskih, brdskih i planinskih krajeva i zato je u slučajevima građenih kamenjara potrebno osigurati dobru ocjeditost. Povoljnija je varijanta ako se kamenjara formira na krškom terenu ili postojećoj padini. U slučaju smještaja na ravnom terenu i slabo propusnom tlu potrebno je pripremiti drenažni sloj. Klasično se izvodi tako da se u iskopanu rupu nanese drenažni sloj od većih komada kamenja, lomljene opeke ili sličnih materijala. Slojeve je dobro od tla razdvojiti geotekstilom, a debljina može varirati od 30 do 50 cm. Na tako formirani sloj nanosi se sloj zemlje od oko 20 cm, a iznad tog sloja slijedi formiranje kamenjare.
Budući da je intencija što više oponašati prirodno stanje, oblikovanjem se prilagođavamo terenu. Na padini se prate nagib i oblik kosine, a ako je riječ o ravnom terenu, onda je potrebno formirati nisku i široku kamenjaru s blagim uzdizanjem prema sredini ili jednom kraju.
Slaganje kamenja prava je umjetnost. Preporuka je da sve dostupno kamenje okupite na jednom mjestu i dobro razmislite, ako treba i nekoliko dana, kako ih možete rasporediti. Kamen u pravilu ima slojeve koji su više ili manje vidljivi. Duža os svakog kamena se postavlja paralelno s dužom osi susjednog kamena. Raspored nikako ne smije biti pravilan, nego naizgled “slučajan”. Oko većih komada stijena u pravilu se polažu manji primjerci koji bi u prirodnom stanju nastali lomljenjem veće stijene. Uz ova osnovna pravila, za formiranje kvalitetne i vizualno privlačne kamenjare predlažemo još neke važne korake:
Ako se nalazi na ravnom terenu, kamenjara se može slagati od središnje uzvisine prema van, a ako je riječ o padini, kamenjara se slaže odozdo prema gore, s većim kamenjem, odnosno stijenama pri dnu padine. Viškove zemlje od iskopa ne morate odlagati na udaljeno mjesto, nego ih možete staviti u sredinu kamenjare jer je tamo potrebno najviše materijala.
Kamen ili stijena se ukapa u dubini 1/2 do 1/3 volumena s istaknutom ljepšom stranom prema van. Nagibom stijene određujete gdje će kliziti voda od padalina, odnosno time određujete koliko će koja biljka dobivati vode.
O veličini kamenjare ovisi i veličina upotrijebljenog kamena ili stijena. Manje kamenjare zahtijevaju manji kamen i obratno. Prvo rasporedite veće, ukopane kamene i stijene, a zatim slažete manje kamene u međuprostore. Manje praznine možete ispuniti šljunkom ili drobljenim kamenom, ali pripazite da je istovjetan osnovnim stijenama. Prijelaz između kamenjare i trave možete izvesti pomoću drobljenog kamena ili oblutaka.
Prije sadnje biljaka ostavite formiranu kamenjaru nekoliko tjedana da se slegne materijal. Kod malih kamenjara može se odmah pristupiti sadnji. Zapamtite da manje tla zahtijeva i manje održavanja. Formirajte manje džepove humusnog tla u koje ćete posaditi biljke. O veličini biljke u odraslom stanju ovisi i veličina džepa. Nakon sadnje tlo oko biljaka prekrijte drobljenim kamenjem ili oblucima kako bi se smanjili isušivanje i rast korova.
Biljke za kamenjaru
Postoji zaista velik izbor biljaka, a prije svega vrstu bilja treba prilagoditi tipu kamenjare. Ako je riječ o mediteranskom tipu, onda se, naravno, upotrebljavaju biljke iz tog podneblja. U alpske kamenjare se sade biljke planinskih područja, a ako formiramo šumsku ili zasjenjenu kamenjaru, upotrebljavamo nisko kontinentalno bilje. Naravno, moguće je upotrebljavati i širi raspon bilja sve dok je u skladu s cjelinom. Sama kamenjara ima niz mikrolokacija s različitim uvjetima, pa tako biljke koje podnose suho tlo i mnogo sunca nećete saditi u zasjenjene i vlažnije dijelove i obrnuto. Pripazite i na vrijeme nicanja izdanaka, cvatnje i opadanja lista kako bi se na cijelom prostoru kamenjare ostvarila dinamična promjena tijekom cijele godine. Ovisno o kamenjari, sadi se od četiri do 12 biljaka po četvornome metru. Možda će se nakon sadnje činiti da kamenjara izgleda golo, ali to će se promijeniti nakon dvije do tri godine kada se biljke potpuno razrastu.
Izbor biljaka je zaista širok pa se ovdje mogu navesti samo neke vrste i glavne skupine biljaka. Širi popis može se pronaći u brojnoj stručnoj literaturi ili na internetu, a istraživanje i slaganje, odnosno dizajniranje kamenjare čini jedno vrijedno i nezaboravno iskustvo.
Kod izbora grmolikih biljaka potrebno je pripaziti na veličinu u odraslom stanju. Često se događa da se u vrtnim centrima kupe sitni grmići tvz. konifera koji već za desetak godina izrastu u prava stabla. Zato je najbolje ići s provjerenim vrstama koje rastu u primorju ili visokim planinama, kao što je bor krivulj, ili s niskim listopadnim grmljem, poput niskih kultivara dunjarica.
Trajnice obuhvaćaju vrlo širok raspon biljnih porodica, a u formiranju kamenjara je poželjno nekoliko sljedećih tipova. Padajuće i puzave trajnice imaju zgusnutu strukturu koja se prevaljuje preko stijena. Jastučaste trajnice tvore okruglaste strukture koje atraktivno djeluju u suprotnosti s oštrinom i tvrdoćom kamena. Tipičan predstavnik su razne vrste patuljastih klinčića kod kojih iz masivnih jastuka rastu raznobojni mirisni cvjetovi ili rod vrijesaka koji je izrazito otporan na hladnoću. Začinsko bilje poput timijana i primorskog vriska također tvori sitne jastuke izrazitog mirisa. Grmolike trajnice poput lavande, kadulje i smilja ističu se svojim bujnim cvatom.
Kod kamenjara izbor trava pada na manje vrste poput roda festuca, koje imaju zanimljivu teksturu i ne zauzimaju previše mjesta.
Lukovičasto bilje poput tulipana ili šafrana cvate u rano proljeće kada nema drugih atraktivnih biljaka i odlično je za popunjavanje sezone. Lako ga je kombinirati s ostalim biljkama jer mogu dijeliti isti prostor. Soliterno cvijeće poput pakujca ili ukrasne tratinčice dat će atraktivne akcente ključnim dijelovima kamenjare. Paprati će joj dati izrazito zanimljiv i prirodan izgled, a prilagođene su i sjeni i hladnijim uvjetima. Tu su i interesantne soliterne divlje biljke poput predstavnika porodice mlječika koje prirodno dolaze na sipinama.
Žednjaci i vegetacija stijena su skupina koja obuhvaća vrlo niske i izdržljive biljke koje su najčešće prilagođene ekstremnim uvjetima. Ovdje se ističu mahovine, sedumi i čuvarkuće, koji se bez problema mogu posaditi u bilo kakve pukotine u kamenu i neće im biti potrebno posebno održavanje.