Ima li boljeg primjera koji potvrđuje taj moto od uzgoja krumpira - povrća koje raste u zemlji, koji je kroz povijest bio važan izvor hrane, a može i danas biti kralj svakog stola i doma.
Uprljati ruke zemljom, iskopati ili ubrati bilo koji plod koji nam je velikodušno darovala sama priroda, a kojoj smo samo malo pomogli držeći motiku u ruci, za mene je neprocjenjiva, nemjerljiva radost. I iako još uvijek nemam vlastiti vrt već obilazim onaj koji sade moji roditelji i prijatelji, uključujući i našu fotografkinju na čijem imanju je sniman ovaj mini editorijal, ja se na svakom komadu zemlje osjećam kao kod kuće, kao da baš tu pripadam jer to je ono što si želim u budućnosti; živjeti sa zemljom i od zemlje. U ničemu drugom ne vidim preveliki smisao osim u tom za čovjeka najprirodnijem i najrealnijem svijetu. Baciti sjeme, promatrati i živjeti onako kako nam zemlja i sunce diktiraju bez ikakvih velikih intervencija.
Od tuda sve kreće, svako sjeme koje nam je dano i dostupno niknut će, dati i stvoriti novi život, dogodit će se transformacija, proces preobrazbe, a na nama ostaje jedino da budemo ponizni i zahvalni za svaki plod koji smo dobili što Božjom, što svojom zaslugom. Jer, taj timski rad, suradnja, zajedništvo i interakcija uvijek daju najljepše moguće rezultate. Stoga je sreća imati mogućnost oznojiti se na jesenskom suncu ili koračati na kiši u gumenim čizmama po vrtu ili voćnjaku, biti u sinergiji i ravnoteži te naprosto uživati u plodovima vlastitog truda.
U vrtu se neprestano događaju čuda, cijele godine on nas časti pa tako i sada u jesen kada se na njemu još štošta može naći. Kad pomislim na jesen istovremeno pomislim i na ono što slijedi, na zimu, vrijeme kada se snalazimo sa zalihama, s onime što smo pospremili, preradili i konzervirali u kasno ljeto i ranu jesen. Zimnice mora biti; kiseljenje, kuhanje, pečenje, zamrzavanje, jer treba biti spreman za doba koje ne daje baš mnogo. Tu su tegle ajvara, pinđura, kisele paprike i krastavaca, turšije, kace kiselog zelja, zamrznute šalše i još koječega. A tu su i sirovi plodovi poput jabuka, kasnih sorti krušaka, dunja, oraha i naravno krumpira. Ništa bez krumpira, namirnice koja je oduvijek prehranjivala generacije, koja se voli i u bogatim i siromašnim kućama, bez koje je nezamisliva bilo koja kuhinja, s kojom nema gladi ni razočarenja. Jer krumpir, iako se možda smatra običnom pa i sirotinjskom namirnicom može biti kralj svakog stola i doma. Nema pečenja bez krumpira, ribe bez krumpir salate, punjenih paprika i sarme bez pirea, restanog bez pohanog i faširanaca, ni variva ni gulaša… I što su jesen i zima bez polica krumpira!
Špek uz njega može i ne mora, ali je dobrodošao. No, ono što mene veže za jesenske i zimske dane je krumpir koji je baka kuhala na peći na drva, onako cijeli s korom i koji smo gulili s malim nožem u limenom tanjuru i “mazali” na njega maslac koji je curio niz krumpir i naše prste. Tako prosto i jednostavno, i tako slatko i mazno. Ništa, baš ništa dodatno ne treba tom krumpiru da stvori neke od najboljih doživljaja i momenata koji ostaju zauvijek memorirani. Jela koja sam skuhala za ovo snimanje spoj su onoga što je za mene pravi comfort food i onoga što bih rado pojela. Nedostaje jedino pire krumpir koji mi je od djetinjstva kao i onaj pečeni na svinjskoj masti najdraži. Ništa više nije potrebno da ručak ili večera budu potpuni i vrijedni svake pohvale i zadovoljstva.
- Krumpir će zbog škroba koji sadrži pogustiti svako jelo na žlicu bez dodatne zaprške.
- Iznimno je hranjiv i uvijek je bolji izbor od riže, tjestenine ili kruha jer je manje kaloričan, jedan krumpir sadrži oko 100 kalorija.
- Odličan je izvor B vitamina, magnezija i fosfora. Sadrži i dosta C vitamina i više kalija nego primjerice banane
- Vrlo ga je lako uzgojiti jer podnosi razne klimatske uvjete i nije ga potrebno ničim tretirati, ne zahtijeva nikakva gnojiva ni pesticide pa spada u zdrave, ekološki prihvatljive namirnice
- U narodnoj medicini poznat je i kao lijek, sirovi se koristi protiv opekotina, a oblozi od sirovog krumpira protiv vrućice i glavobolje. Oblozi od kuhanog pomažu pak kod gihta i reume, a sok od krumpira, koji se dobiva cijeđenjem svježe naribanog krumpira, pomaže kod gastritisa i problematične kože jer liječi akne i ekceme. Može se piti i njime se može umivati.
MATEJA NAM JE OVAJ PUT PRIPREMILA JELA OD KRUMPIRA KOJA SU ZA NJU PRAVI COMFORT FOOD
PILETINA S KRUMPIROM I KOROMAČEM
Pileća prsa, batke ili karabatke začiniti solju, paprom te začinima koje volite. Staviti u posudu za pečenje s narezanim krumpirom, koromačem, češnjakom, lukom, ružmarinom, timijanom, peršinom, maslinovim uljem, bijelim vinom, solju, paprom i malo vode pa pokriti poklopcem ili alu folijom te peći na 180 do 200 stupnjeva. Pred kraj otklopiti da se zapeče. Poslužiti s lisnatom salatom.
VARIVO OD KRUMPIRA I GRAHORICA
Na masnoći prodinstati luk, dodati mrkvu i ostalo korjenasto povrće, malo mljevene paprike, obične ili dimljene te zaliti vodom da se krčka. Ubaciti u lonac slanutak, leću, dvije, tri vrste graha ili što već imate, svježu rajčicu ili pelate i krumpir narezan na kockice. Kuhati dok sve ne omekša, pred kraj dodati češnjak, peršinov list, može i kopar, sol, papar. Dio izblendati ili izraditi štapnim mikserom za gustoću ili napraviti klasičnu zapršku, onako po starinski. Servirati pokapano maslinovim uljem i posuti mljevenim paprom ili peperoncinima.
GRILANI KRUMPIR I JABUKE S KOTLETIMA
Skuhati cijele, srednje veličine krumpire do pola. Razrezati ih i izgrilati na roštilju ili grill tavi zajedno s kotletima i reskim jabukama. Servirati s umakom po želji, nešto ljutkasto je poželjno.
