Ona predstavlja utočište cijele obitelji od gradskog života.
Nekadašnja plemenitaška ladanjska kuća u Turopolju danas je drugi dom obitelji Farkaš, koja ju je osuvremenila uz poštivanje njezine graditeljske tradicije. Osim što kuća predstavlja utočište ove četveročlane obitelji od gradskog života i brojnih obveza koje ih vežu uz Zagreb, u njoj se često fotografiraju mladenci, održavaju se književne večeri, a u povodu njezina 100. rođendana iduće je godine planiran koncert u sklopu Festivala drvenih kapela Sancta Barbara.
Prvi put kuću smo posjetili uoči Božića kad je odisala čarobnom atmosferom, s dekoracijama koje je izradila dizajnerica interijera Vesna Farkaš. Ispričala nam je tada kako su obnavljali kuću te napravili bazenčić, mol na rijeci, kućicu na drvetu, cvjetnjak, vrt... Naime, Vesna Farkaš ujedno je i strastvena vrtlarica, iako za sebe kaže da je još početnica koja pomalo djetinjastim ushitom promatra zbivanja u vrtu, cvjetnjaku i voćnjaku, uči uzgajati po principima permakulture i veseli se plodovima.
- Raduje me kuhati od vlastitog uzgojenog povrća i voća i time izmamiti osmijeh na lica moja tri muškarca u kući, koji su svi redom profinjeni, ali zahvalni gastronomski hedonisti - kaže Vesna Farkaš, dodajući da ih njihova stara, oslikana, tradicijska hrastova kuća, slagana “nemškim vezom” bez ijednog metalnog klina, na neki način određuje i usmjerava u svim sferama života. Tako ju je inspirirala i za izradu košare na kotačima.
- Nekad sam imala uobičajena kupovna kolica za plac koja nisu zadovoljavala moje kriterije i potrebe. Ne volim kad je sve isto, bezlično, a volim i nekim detaljem privući pozornost. Stoga sam odlučila sama izraditi svoja kolica. Znala sam točno što od njih želim: da su od prirodnih materijala, multifunkcionalna i prilagodljiva većem spektru potreba i prigoda, čvrsta, da lijepo pristaju u svaki prostor i da su jedinstvena rukotvorina sa svim onim malim nesavršenostima koje uz to neizbježno idu - objašnjava.
Kolica se sastoje od drvenog postolja na kotačima s drškom za vuču te lagane pletene košare s ručkama, izrađene od prirodnih materijala poput morskih ili riječnih trava.
- Izazovno mi je oblikovati drvena postolja, bušiti, rezati ručnom i ubodnom pilom, brusiti i oblikovati - kaže Vesna Farkaš koja sve dijelove sama izrađuje, osim pletenja košare i kotača. No, i to planira promijeniti jer polazi radionicu izrade košara od komušine. Također, otvorena je za suradnju u vidu izrade drvenih kotačića s gumenom podlogom.
Unutarnji dio košare obložen je sirovom neobrađenom tkaninom koju kroji i ručno šije po mjeri, a biljne motive oslikava ekološki prihvatljivim bojama. Suprug Branimir je spreman uskočiti ako joj zatreba “muška ruka”, a upravo je njegova ideja bila da istim biljnim motivima oslika i drveno postolje.
- Motive dogovaram i s klijentima pa je nekoliko mojih kolica za plac s prikladnim mediteranskim motivima listova žalfije i cvjetnim grančicama ružmarina otputovalo u Split i na Korčulu - otkriva.
Osim za kupnju, kolica su idealna za odlaske na piknik ili plažu. Kad se iz njih izvadi doneseni sadržaj, u košaru se stabilno može postaviti i suncobran. Lijepo izgledaju i u interijeru gdje mogu poprimiti i nove funkcije: oslikano drveno postolje u dječjoj se sobi može koristiti kao prijenosni stolac s ogradicom za hranjenje lutke, u košaru se može odlagati rublje ili dječje igračke, a može biti i dekorativni element.
