Plodored ili rotacija usjeva je postupak pri kojem srodne vrste povrća uzgajamo svake godine na drugome mjestu u vrtu. Najčešće se preporučuje trogodišnji ili četverogodišnji plodored, iako on može trajati i znatno dulje, a ovisi prije svega o veličini vrta, biljnim vrstama i količini bilja koje sadimo iz godine u godinu.
Da biste uveli plodored u svoj vrt, važno je upoznati se s biljnim porodicama kojima pripada povrće koje želite uzgojiti jer svaka biljna porodica u većini slučajeva zahtijeva istu grupu hranjiva iz tla te je sklona napadu istih bolesti i štetnika.
Plodoredom, odnosno rotacijom usjeva po vrtu tlo se čuva od iscrpljivanja, a naizmjeničnom sadnjom biljaka dubljeg i plitkog korijena poboljšava se njegova struktura.
Također, sadnjom biljaka iz iste porodice svake godine na drugo mjesto u vrtu izbjegavaju se uvjeti povoljni za razvoj bolesti i pojavu štetnika. Tako, na primjer, nakon krumpira nećemo na isto mjesto sljedeće godine saditi biljke koje pripadaju istoj biljnoj porodici (paprika, rajčica, patlidžan), nego je idealno posaditi biljke iz druge porodice koje u plodoredu dolaze poslije kultura koje su obilno gnojene, kao što su kupus, brokula, cvjetača, kelj, rotkva, češnjak, luk ili mrkva.
PLANIRANJE PLODOREDA I ZAHTJEV BILJAKA PREMA KOLIČINI HRANJIVA
Kako biste isplanirali plodored u svom vrtu, poželjno je napraviti popis povrća koje želite posaditi te ga razvrstati po skupinama, odnosno biljnim porodicama kojima pripada. Poželjno je na papiru nacrtati nacrt i plan sadnje, podijeljen na onoliko godina koliko će trajati plodored.
Važno je znati zahtjeve biljnih kultura prema hranjivima kako biste im osigurali potrebne količine pa ih stoga svrstavamo u tri grupe: zahtjevne prema količini hranjiva, srednje zahtjevne i povrće koje ima slabe zahtjeve prema količini hranjiva.
Zahtjevne biljne kulture su krumpir, kupusnjače, tikve i bundeve, poriluk, celer i rajčice, pa je dijelove vrta na kojima planirate saditi te vrste potrebno temeljno pognojiti prije sadnje kvalitetnim organskim gnojivom (glistenjak, vrtni kompost, dehidrirana stočna gnojiva i sl.) ili stajskim gnojem u jesenskoj gnojidbi.
Srednje zahtjevne biljne kulture su češnjak, luk, mrkva, peršin, rotkva, paprika, krastavac, grašak, dinja, kukuruz šećerac, špinat i dr. Preporučuje se sadnja u drugoj godini plodoreda, odnosno poslije biljnih kultura koje su obilno gnojene, ili sadnja uz dodavanje glistinca, komposta i sl. u trećoj ili četvrtoj godini plodoreda.
Slabo zahtjevne biljne kulture su grah, mahune, matovilac, blitva, salate i začinsko bilje. Preporučuje se sadnja u trećoj i četvrtoj godini plodoreda uz dodavanje manje količine vrtnog komposta ili sadnja poslije zahtjevnih kultura pa im u tom slučaju nije potrebna gnojidba.
Rajčica je samoljubna biljka koja voli doći na isto mjesto u vrtu dulji niz godina te ne podnosi rotaciju. Mnogi stručnjaci smatraju da je razlog to što rajčica iz svog korijena luči neke tvari u tlo koje stimuliraju njezin rast u sljedećoj godini.
Neki usjevi ne pripadaju niti jednoj od glavnih porodica povrća pa se koriste u vrtu za popunjavanje praznih prostora u plodoredu, a idealni su u mješovitoj sadnji, kao što su matovilac, novozelandski špinat, kukuruz šećerac te višegodišnji usjevi poput šparoge, artičoke, rabarbare i neki usjevi koji se koriste za zelenu gnojidbu, a pripadaju mješovitim porodicama, kao što je heljda i ozima raž.
PRIMJER ČETVEROGODIŠNJEG PLODOREDA
1. godina
Sadnja zahtjevnih biljnih kultura s obzirom na potrebnu količinu hranjiva kao što su: krumpir, tikve, bundeve, celer...
2. godina
Sadnja kupusa, kelja, brokule, cvjetače, korabice, rotkve i dr.
3. godina
Sadnja mahunarki koje će obogatiti tlo dušikom jer pomoću bakterija na svom korijenju vežu dušik iz zraka pa ih nije preporučljivo čupati nakon završene vegetacije, nego porezati biljke iznad tla kako bi se s korijena oslobodio dušik u tlo.
4. godina
Korjenasto povrće - mrkva, peršin, češnjak, luk, poriluk, celer, blitva, cikla i sl.
BILJNE PORODICE - RAZVRSTAVANJE POVRĆA PO SKUPINAMA
BRASSICACEAE - PORODICA KRSTAŠICA (KUPUSNJAČA)
Biljke iz ove porodice uzgaja se radi lišća, korijena, izbojaka, cvjetnih glavica ili stabljika. Većinom su veoma otporne na hladnoću, a u plodoredu najbolje uspijevaju poslije zahtjevnih biljnih kultura ili grahorica koje obogaćuju tlo dušikom, a lisnatom povrću je dušik glavno hranjivo za zdrav rast i razvoj.
Ovoj porodici pripadaju: kupus, kelj, kelj pupčar, lisnati kelj, kineski kupus, cvjetača, korabica, rotkva, rikola, repica, gorušica i dr.
ALLIACEAE - PORODICA LUKOVA
Biljke iz ove porodice uzgajaju se radi lista i podzemnih plodova koji su različitog oblika, boja i veličina. Veoma su otporne na hladnoću te na kontinentu uspješno prezimljuju ako su posađene u jesenskoj sadnji. Za uspješan uzgoj zahtijevaju srednje plodna i ocjedita tla te im najviše odgovara da u plodoredu dođu nakon kultura koje su obilno gnojene stajnjakom, kao što su krumpir, bundeva, tikva i sl., ili nakon mahunarki uz dodavanje vrtnog komposta u trećoj i četvrtoj godini plodoreda.
Ovoj porodici pripadaju: češnjak, crni (crveni) luk, poriluk, luk kozjak, zimski luk i stogodišnji luk.
CUCURBITACEAE - PORODICA BUNDEVA I KRASTAVACA (TIKVENJAČE)
Biljke iz ove porodice uzgajaju se radi plodova koji su raznih vrsta, veličina, oblika, boja i okusa. Za uspješan i zdrav rast treba im osigurati dovoljno hranjiva i više prostora u vrtu. Osjetljive su na mraz i hladnoću pa se na otvorenom uzgajaju u toplijim mjesecima u godini. Kako zahtijevaju plodno tlo, idealno ih je saditi nakon obilne jesenske gnojidbe stajnjakom u prvoj godini plodoreda ili ako tlo nije gnojeno, treba dodati prije sadnje veće količine glistinca, vrtnog komposta, ili dehidriranog stajnjaka te još prema potrebi nekoliko puta prihraniti tijekom vegetacije.
U ovu porodicu spadaju: bundeve, tikvice, krastavci, kornišoni, dinje i lubenice.
PAPILIONACEAE (FABACEAE) - PORODICA GRAHA I GRAŠKA (LEPIRNJAČE)
Ovoj porodici pripadaju biljke koje se uzgajaju radi mahuna i plodova (sjemena), a njihova raznolikost boja, oblika, i veličina je zadivljujuća. Zbog sposobnosti vezanja dušika iz zraka, koji pohranjuju na korijenovim kvržicama i razgradnjom oslobađaju velike količine dušika u tlo, idealna su pretkultura za sve lisnato povrće. Biljke iz ove porodice uzgajaju se i za zelenu gnojidbu. Vole osunčana mjesta u vrtu te nemaju velike zahtjeve prema hranjivima, stoga se uzgajaju u trećoj ili četvrtoj godini plodoreda.
Ovoj porodici pripadaju grah, grašak, ukrasni grah, šareni mnogocvjetni grah, lucerka, bob, vučika, zimska grahorica, djetelina, grčka piskavica i dr.
CHENOPODIACEAE - PORODICA LOBODA (LOBODNJAČE)
Porodici pripadaju i lisnate i korjenaste biljke. Neke biljke iz ove porodice zbog brzog rasta uzgajaju se kao međukulture ili kao biljke koje popunjavaju prazne prostore u vrtu, poput blitve i špinata. U plodoredu najbolje uspijevaju nakon kultura koje su obilnije gnojene. U mješovitoj sadnji su idealna kombinacija lisnatog i korjenastog povrća.
U ovu porodicu spadaju: loboda, vrtna pepeljuga, trokutolisna loboda, cikla, lisnata cikla, blitva i špinat.
ASTERACEAE - PORODICA SALATA (GLAVOČIKE)
Povrće iz ove porodice je raznoliko, a pripadaju mu i jednogodišnje i višegodišnje biljne kulture (artičoke) različitih oblika, boja i veličina. Biljke iz ove porodice vole ocjedita tla dobre strukture. Lisnate biljke iz ove porodice idealne su za popunjavanje praznih mjesta u vrtu te se primjenjuju u mješovitoj sadnji. U plodoredu ih je dobro uzgajati poslije mahunarki (lepirnjače) jer za svoj rast i razvoj trebaju dosta dušika (list), a idealno je i tekuće gnojivo od koprive (dušik) koje se primjenjuje tijekom vegetacije kao prihrana.
U ovu porodicu spadaju: artičoke, cikorija, endivija, čičoka i zelena salata.
SOLANACEAE - PORODICA KRUMPIRA (POMOĆNICE)
Biljke iz ove skupine vole bogato pognojena tla stajnjakom ili kvalitetnim kompostom pa u plodoredu dolaze u prvoj godini nakon obilnije jesenske gnojidbe. Vole osunčana mjesta u vrtu, a sade se kada prođe opasnost od mraza (svibanj), osim krumpira koji se uglavnom sadi u ožujku ili travnju. Povrće iz ove skupine ima širok raspon različitih kultivara pa je mnogima i najomiljenije. Za uspješan uzgoj bilja iz ove porodice potrebno je mnogo znanja i iskustva pa je vrtlarima to velik izazov.
Ovoj porodici pripadaju: krumpir, rajčica, paprika, ljute papričice i patlidžan.
APIACEAE - PORODICA MRKVE (ŠTITARKE)
Povrće iz ove skupine uzgaja se radi lista, korijena i sjemena. Iako imaju različite zahtjeve prema tlu, u plodoredu se te biljke uzgajaju zajedno jer su podložne istim problemima. Idealne su u mješovitoj sadnji jer su svojim korijenskim izlučevinama koje ispuštaju u tlo izvrsna zaštita okolnom bilju. Biljke iz ove skupine zahtijevaju plodna, rahla i dobro drenirana tla. U plodoredu ih je idealno saditi u drugoj godini nakon kultura koje su obilno gnojene.
Ovoj porodici pripadaju: mrkva, peršin, peršin listaš, celer, celer listaš, pastrnjak i koromač.
