Postoji velik broj drvenastih penjačica, a jedna kojoj treba mnogo topline i najbolje uspijeva u našem priobalju je svakako bugenvilija. Ona se odlikuje snažnim rastom i prekrasnim pricvjetnim listovima, najčešće ljubičaste boje.
Na plavim vratima grčkih otoka, u uglu Dalt Vile na Ibizi ili u dvorištu male ribarske kuće na Hvaru. Postoji mnogo poznatih ljetnih prizora kojima se divimo upravo zbog bugenvilije, koja plijeni pažnju. Ljepotu biljci daju pricvjetni listovi, brakteje, koje mogu biti različitih živopisnih boja, ovisno o kultivaru. Brakteje ostaju i nakon cvjetanja, obavijaju plod. Tako pomažu pri širenju samih plodova na način tako da tvore,,krilaʺ te ih kao takve vjetar može lako nositi. Cvjeta vrlo dugo, od svibnja do prosinca, ali najintenzivnije u ljetnim mjesecima. Odlikuje se brzim rastom te ima veliku sposobnost prekrivanja.
Poznata i kao bugenvila, bugenvileja i bogumila, ova penjačica šarenih boja jedan je od nezaobilaznih ljetnih ukrasa, a želite li je uzgajati u svom dvorištu, donosimo bitne savjete. Imajte na umu: pripremite se za čišćenje dvorišta više nego ikada.
Kako uzgojiti ovu svestranu penjačicu
Iako je bugenvilija ikona Mediterana, njezino podrijetlo pronalazimo u tropskim šumama Južne Amerike, posebice Perua, Brazila i sjeverne Argentine. Ime joj dolazi od Louis Antoine de Bougainville, francuskog istraživača koji je uveo biljku u Europu u 18. stoljeću. Desetljećima kasnije bugenvilija nije proučavana samo zbog svojih ljekovitih svojstva - može liječiti bolesti dišnog sustava poput astme - ili kulinarstva, dodaje se salatama, već je postala sinonim za ljeto i Mediteran.
Bugenvilija je sanjiva i jedinstvena biljka. Boje pricvjetnih listova, kreću se od lila do ljubičaste, preko crvene, narančaste, žute do boje fuksije, najkarakterističnije koja se ističe među bojama. Bugenvilija je također vrlo visoka penjačica, a može doseći i do 6 metara, činjenica koja nas uvodi u prvu stvar koju morate imati na umu ako namjeravate ovu biljku imati kod kuće: odabir pravog mjesta.
Imajte na umu, bugenvilija za bujanje treba najmanje 8 sati izravne sunčeve svjetlosti, zbog čega je treba posaditi na mjestu gdje može primiti sva moguća milovanja sunca, ali da je zaklonjena od izravnog udara vjetra, posebice bure. Oh! A kako presađivanje ne odgovara temperamentu ove mediteranske ljepotice pa je, inzistiramo, mjesto bitan aspekt.
Njega bugenvilije
Bugenvilija nije zahtjevna biljka, niti ju je teško uzgajati. Opet, treba sunce, zapamtite. Možete postaviti potporu koja će usmjeravati rast i pričekati konačno cvjetanje sljedeći ispravne korake.
1. Orezivanje bugenvilije
Vrste B. spectabilis i B. peruviana orezuju se minimalno nakon cvatnje. Tijekom vegetacije se oblikuje način rasta ili se uklanjanju samo izbojci koji smetaju. Za razliku od njih, vrsta B. glabra se u rano proljeće jako oreže. Pri tome se ostavljaju tek nekoliko glavnih grana. Zahvaljujući jakom izboju, biljka vrlo brzo potjera nove izbojke koji narastu i nekoliko metara, a također se time potiče i obilna cvatnja.
2. Zalijevanje bugenvilije
Nakon sadnje biljka se obilno zalije, a to je potrebno i tijekom sušnih razdoblja dok je biljka još mlada. Uz mladu biljku stavlja se i potporanj koji se ukloni kad biljka dovoljno naraste i ojača. U razdobljima intenzivnog rasta, u proljeće potrebno ju je prihraniti gnojivima s većim udjelom dušika. Kasnije, u vrijeme cvatnje naglasak je potrebno staviti na fosfor i kalij. Uz intenzivno navodnjavanje i brz rast može doći i do simptoma nedostatka željeza pa ga je potrebno dodati prilikom prihrane.
3. Gnojidba bugenvilije
U pogledu tla nije izbirljiva, ali joj odgovaraju duboka, dobro ocjedita ilovasta tla koja je prije sadnje potrebno dobro pripremiti. Prilikom sadnje dodaje se organsko gnojivo, zreli stajski gnoj ili kompost kako bi se osigurala dovoljna količina humusa.
4. Presađivanje bugenvilije
Njegova transplantacija se provodi u proljeće, nakon posljednjih zimskih mrazeva. Ako ga uzgajate u glinenoj posudi, preporučujemo da unutra stavite druge komade posude kako biste pospješili pravilnu drenažu i dodajte stajnjak da omekšate rast korijena.
Za kraj: što ćemo s bugenvilijom zimi? Bugenvilije se na isti način mogu uzgajati i u kontinentalnom području, ali ih je početkom jeseni potrebno spremiti na hladno i svjetlo mjesto gdje će prizimiti, a sredinom proljeća ju ponovno iznijeti na otvoreno.
Čak i u mediteranskom području potrebno je tijekom zime zaštititi mlade biljke do 7 godina. Ogrnu se mrežom kakva se koristi za zamatanje agruma. Nagrnu se tlom kako bi se spriječila oštećenja korijena izazvana hladnoćom, a time i trajno oštećenje biljke. Kad biljka dovoljno naraste i razvije dovoljno debelu koru, više je neće trebati štititi preko zime.
