Krumpir pod slamom, kako mnogi nazivaju ovakav način uzgoja, metoda je sadnje koja se meni najviše svidjela iz nekoliko razloga, koje ću postupno obrazložiti u tekstu.
Naime, riječ je o uzgoju krumpira bez prekopavanja tla, iako bih naglasila da se svakako u jesen ili prije sadnje u proljeće zbijeno i vlažno tlo nepovoljne strukture prozrači ruskim ili bio vilama kako bi se unijela potrebna količina kisika u tlo. Prozračivanjem će se na teškim tlima stvoriti i uvjeti za odvodnju viška vode koja bi se u suprotnome mogla predugo zadržavati na površini.
Ako je tlo već obrađivano, povoljne strukture i dobrih vodo-zračnih odnosa, nije ga potrebno prevrtati niti prekopavati, ali je potrebno ubuduće pridržavati se načela organske obrade tla: tlo prekrivati organskom masom (malčirati), ne zbijati ga gaženjem, dodavati vrtni kompost prije sadnje, na gredicama koristiti mješovite usjeve te provoditi gnojidbu i zaštitu prirodnim sredstvima - biljnim pripravcima.
Ovakav način uzgoja sličan je konvencionalnom kada su u pitanju osnovni zahtjevi krumpira prema tlu, klimatski uvjeti, rokovi sjetve i upotreba različitih sorti krumpira, ali se veoma razlikuje po pitanju obrade i pripreme tla do njege i zaštite. Po pitanju odabira sorte krumpira, u svom vrtu koristim različite sorte - i rani i kasni, i crveni i bijeli, a sadim ih u nekoliko faza od ožujka do svibnja.
U manjim vrtovima bolje je saditi ranu sortu krumpira koji će se kontinuirano trošiti (mladi krumpir). Sa sadnjom krumpira pod slamu može se početi već krajem ožujka te prve plodove ubirati početkom lipnja.
Mjesec dana prije sadnje sjemenski krumpir se stavlja na svijetlo mjesto pri temperaturi od oko 15 stupnjeva kako bi razvio kratke, tamne klice (naklijavanje), što će ubrzati nicanje i dospijeće plodova za oko dva tjedna.
Krumpir (lat. Solanum tuberosum L.) pripada porodici pomoćnica pa ga u vrtu nije dobro saditi pokraj njegovih srodnika rajčice, paprike i patlidžana kako bi se izbjegle razne bolesti i napadi štetnika.
Dobri susjedi krumpiru su: kupusnjače, korabica, špinat, kukuruz šećerac, bob, dragoljub i kamilica.
Krumpir je “gladna biljka”, pa je tlo potrebno pognojiti životinjskim gnojivom bogatim dušikom ili, pak, vrtnim kompostom.
Idealno je u jesen pripremiti tlo za zimu prekrivanjem svježim stajnjakom pomiješanim sa slamom, ali se gnojidba može izvršiti i u proljeće zrelim, odstajalim stajnjakom, peletiranim organskim gnojivima ili vrtnim kompostom.
Nakon što je tlo pripremljeno za sadnju, potrebno je pripremiti kartone s kojih se skidaju sve ljepljive trake. Kartone provucite kroz vodu i slažite ih na pripremljenu zemlju te ih poravnajte kako bi prionuli uz zemlju. Kartoni će spriječiti rast korova, a s vremenom će, zajedno sa slamom, poslužiti kao izvrsna hrana kišnim glistama i brojnim mikroorganizmima koji će sve to razložiti u prekrasnu mrvičastu i plodnu zemlju.
Naklijali krumpir s okcima prema gore slažite na karton kojemu ste probušili rupe u razmaku od 30-ak centimetara u redu, a između redova oko 40 centimetara.
Krumpir prekrijte s malo vrtnog komposta, tek toliko da se ne vidi.
Potrebno je još samo sve prekriti slojem natrule slame, debljine oko 15 centimetara. Natrula slama je počela proces kompostiranja i bit će dodatno hranjivo krumpiru, a pružit će i potrebnu vlagu.
Ako, pak, raspolažete suhom slamom ili sijenom, obavezno ju/ga zalijte vodom kako biste spriječili odnošenje u slučaju jačeg vjetra.
Postoji li opasnost od mraza u fazi nicanja biljčica, prekrijte nasad agril folijom koja će podignuti temperaturu za nekoliko stupnjeva i spriječiti smrzavanje.
Moj je savjet kod ranije sjetve krumpira da odmah stavite agril preko slame te ga učvrstite uokolo ciglom kako hladan zrak ne bi ulazio kroz otvore.
NJEGA I ZAŠTITA
Kada biljke dosegnu visinu od desetak centimetara, ponovno nagrnite novi sloj slame ili svježe pokošene trave koja će kompostirati sa slamom i pružiti biljci potrebnu vlagu i hranjivo.
Kako biljka raste, potrebno je nagrtati nove slojeve slame u više navrata kako ne bi polegla. Nagrtanjem novih slojeva slame očuvat ćemo plodove od Sunčeve svjetlosti zbog koje bi mogli pozelenjeti.
Tijekom vegetacije, naročito u slučajevima jačih suša, poželjno je u nekoliko navrata dobro zaliti nasad, ali i pognojiti tekućim gnojivom od koprive, maslačka i gaveza.
Krumpirova zlatica (lat. Leptinotarsa decemlineata) najnepoželjniji je gost u nasadu krumpira, stoga je potrebno redovno pregledavati biljke i ručno pokupiti zlatice ako se pojave.
Naime, pojava zlatica u ovakvoj vrsti uzgoja je vrlo rijetka jer krumpir ne uzgajamo u zemlji iz koje one naveliko izviru.
Kada biljke dosegnu visinu od desetak cm, ponovno morate nagrnuti sloj slame ili svježe pokošene trave
VAĐENJE
To je najljepši dio za svakog vrtlara.:)
Tjedan dana nakon cvatnje krumpira, kada gomolji počinju svoj intenzivan rast, možemo početi s vađenjem prvih mladih krumpirića.
Jednostavno razgrnete slamu, povadite veće gomolje te ponovno zagrnete biljku kako bi i dalje nesmetano rasla i obilno rađala.
Plodovi su čisti i pravilna oblika.
Kada biljke krumpira završe svoj životni ciklus te se cima posuši, nakon tjedan dana povadite sav preostali krumpir, a slamu poravnajte grabljama i ostavite na gredici kao hranu svem nevidljivom živom svijetu u tlu.
