Biljke su nevjerojatna pojava u prirodi. Privezane na mjesto, nesposobne pobjeći ili se sakriti od prijetnji okoliša, umjesto toga razvile su arsenal kemijskog oružja kako bi se zaštitile od svakodnevne navale prijetnji iz vanjskog svijeta. Uz nekoliko savjeta i trikova i vi možete oteti ove obrambene spojeve i staviti ih na korist ostalim biljkama u vašem vrtu kako biste im pomogli da izdrže gotovo sve što im ljeto može donijeti. Evo četiri najdraža favorita.
Većina vrtlara se žali na noćne napade puževa. Srećom, priroda ima jednostavno rješenje. Alicin je obrambeni spoj stvoren od lukovica češnjaka koji istodobno odbija i ubija puževe. Da biste to iskoristili, jednostavno stavite nekoliko češnjaka u litru vode i usitnite u blenderu. Ostavite da odstoji 10 minuta da se završi kemijska reakcija koja stvara alicin, zatim procijedite krutine i ulijte tekućinu u bočicu s raspršivačem. Kao što ste mogli pretpostaviti, ove stvari imaju prilično jak miris, ali pokazale su se nevjerojatno učinkovitima. Sve što trebate je obilno poprskati pripravak po biljkama koje su vam najosjetljivije baš kad noć počne padati.
U sparnim kišnim šumama jugoistočne Azije gljivične i bakterijske bolesti uspijevaju kao nigdje drugdje. To znači da su biljke koje tamo žive morale stvoriti niz moćnih antimikrobnih sredstava kako bi se obranile od infekcija. Cimet je jedan od stotina primjera koji u svojoj kori ima mirisna, antimikrobna sredstva. Zapravo, isti spojevi koji cimetu daju okus također su aktivni obrambeni spojevi. Tradicionalno se u Aziji posipa na tlo novih sadnica i reznica kako bi se spriječila plijesan. Cimet je korisan i kao dio tretmana za veće biljke koje bi, na primjer, mogle imati truljenje korijena zbog prelijevanja.
Postoji, naravno, nekoliko biljaka koje su nam bliže, a usvojile su slične strategije, kamilica je jedan od primjera. Hladna infuzija čaja od kamilice izvrsno je rješenje za zalijevanje mladih sadnica koje se bore za preživljavanje.
Za neke biljke njihove ključne prijetnje dolaze u posve dlakavijem obliku. Iz tog su razloga vrste poput čilija i crnog papra razvile sposobnost stvaranja oštrih, začinjenih kemikalija kako bi odvratile grabežljivce sisavaca. Najbolji način iskorištavanja ovih zaštitnika je kupnjom velikih spremnika crnog papra u prahu ili čilija i izdašnim posipanjem oko biljaka koje su pod prijetnjom. Smatram ih učinkovitima u svemu, od zaštite novo posađenih lukovica od miševa do zaštite slatkog kukuruza od urbanih jazavaca.
Čim padne kiša, ta se zaštita gubi. Ali, kao i u svemu gore navedenom, oni su jeftini, jednostavni za primjenu i prirodni u svakom obliku.
