Iako pripada u stare sorte biljaka, moram priznati da je danas rijetko viđam na našim tržnicama i u trgovinama. Nisam siguran je li to zbog nedostatnog uzgoja ili nedovoljne potražnje. S obzirom na to, odlučio sam vam pokušati približiti ovu nevjerojatnu biljku, pomalo neobičnog okusa. Naime, radi se o sjajnoj namirnici, koja je bogata antioksidansima, vitaminima, mineralima, prehrambenim vlaknima i korisnim kiselinama, a siromašna kalorijama. Sto grama rabarbare sadrži samo 21 kaloriju, zbog čega je ona jedno od najmanje kaloričnog povrća.
Ne sadrži kolesterol ni zasićene masti. Stoga je idealna proljetna namirnica ako se želite napuniti energijom, a pritom očistiti organizam i skinuti pokoji kilogram. Zanimljivog je kiselkastog, jakog voćnog okusa, koji pomalo podsjeća i na jagodu i jabuku, a može se jesti sirova, ukuhana u kompotu, u džemovima, ušećerena, u pitama te u umacima uz mesna jela. Sadrži flavonoid antocijan, koji ima antioksidativno djelovanje (što je stapka tamnija, to je antocijana više). U posljednje vrijeme istražuje se njezino antikancerogeno djelovanje.
Rabarbara (lat. Rheum rhabarbarum) zeljasta je biljka s velikim listovima i dugačkim debelim zelenim, ljubičastim, ili ružičastim stabljikama. Stabljike su trokutaste i mesnate. Cvate sitnim zelenobijelim do ružičasto-crvenim cvjetićima. Riječ je o trajnici, koja može zadržati do 30 godina na jednome mjestu. Prvi se put se spominje oko 2700. godine prije nove ere u Kini, gdje se uzgajala kao ljekovita biljka. Kao takva se raširila Europom, do koje je stizala putevima svile. Biljka potječe s Himalaje, uzgojem se u 16. stoljeću najprije proširila u Rusiji, a tek nakon toga i u Europi, napose u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj. Iznimno su je cijenili u srednjovjekovnoj Europi, a koristila se kao lijek za želudac i laksativ.
U Europi se počela uzgajati u 18. stoljeću, kao sredstvo za čišćenje, a za jelo su je prvi počeli koristiti Francuzi, u pitama. Kod nas se počinje pojavljivati od druge polovine 19. stoljeća. Postoje brojne vrste rabarbare, koje se uzgajaju za ljudsku prehranu ili u medicinske svrhe. Važno je napomenuti da su jestive isključivo stabljike. Naime, listovi su toksični. Sadrže antrakinon, koji je u većoj količini otrovan. Simptomi trovanja idu od “gorenja” u očima, ustima, grlu te otežanog disanja do zatajenja bubrega, konvulzija, kome ili smrti u težim slučajevima.
Međutim, nemojte dopustiti da vas ovo uplaši. Listovi se odstrane, a vama ostane stabljika, koja je izvrsna namirnica, uz već navedeno, bogata vodom, jabučnom kiselinom, vitaminom B, niacinom, pantotenskom i folnom kiselinom te kalcijem, magnezijem i manganom. Sadrži oko 1,3 g ugljikohidrata na 100 g, vitamin C (10 mg/100 g), a puna je kalija, željeza i fosfora. Treba napomenuti da 100 grama stabljike sadrži oko 460 mg oksalne kiseline, pa osobe s bubrežnim i žučnim oboljenjima trebaju biti oprezne pri konzumaciji.
KORISTI OD RABARBARE PREMA LITERATURI
• snažan antioksidans
• sprečava razvoj raka
• djeluje protiv proljeva i zatvora
• poboljšava apetit
• poboljšava cirkulaciju
• regulira razinu kolesterola u krvi
• ima antialergijsko i protuupalno djelovanje
Rabarbara je biljka umjerene, prohladne klime. Voli duboka, plodna, srednje teška tla, koja upijaju mnogo vode. Razina podzemne vode ne bi smjela biti viša od 75 cm. Ako se uzgaja na kiselijem tlu, potrebno je dodavati kalcij. Sadi se u rano proljeće ili jesen.
RAZMNOŽAVANJE
Može se razmnožavati na dva načina: vegetativno (dijeljenjem rizoma) ili generativno (sjemenom).
DIJELJENJEM RIZOMA (KORIJENJA) - U vrijeme mirovanja (jesen ili proljeće) od dvogodišnjih ili trogodišnjih biljaka izvade se rizomi i podijele tako da na svakom dijelu budu 2-3 pupa. To ćete napraviti tako da pažljivo štihačom izvadite rabarbaru s korijenjem (rizomima), pa škarama pažljivo uzdužno razdijelite korijen. Tako ćete dobiti dvije biljke, koje potom pažljivo razdijelite.
SJEMENOM - Ako odlučite razmnožiti rabarbaru na ovaj način, morate joj dozvoliti da pusti cvijet, koji moraju oprašiti kukci i mora sazreti kako bi sjeme bilo upotrebljivo. Budući da rabarbara u našem podneblju obično cvate u proljeće, možete očekivati sjeme sredinom ljeta. Morate imati na umu da su biljke uzgojene iz sjemena općenito slabije, imaju tanje peteljke. Osobno preporučujem da razmnožavanje radite dijeljenjem korijena za vrijeme mirovanja.
RABARBARA U HRVATSKOJ
Već sam naveo da se radi o staroj povrtnoj sorti, međutim, tijekom povijesti su postojale brojne sorte rabarbare. Naime, svaki kraj je njegovao svoju sortu, koja se uzgajala na relativno malom zemljopisnom području. Primjer takve sorte je i danas, među mlađom generacijom nepoznata, tzv. zagrebačka rabarbara. Danas ju je praktički nemoguće pronaći na tržištu, a proglašena i sortom ugroženom izumiranjem. Nažalost, velik broj sorti rabarbare izumiranjem je izgubljen. Ako nabavljate presadnice rabarbare, posebno obratite pozornost na sortu. Naime, nisu sve rabarbare koje se trenutno nude na tržištu jestive.
UVJETI ZA RAST I RAZVOJ
Postoje neke predrasude da je rabarbara bolja ako su stabljike tamnije crvene boje. Međutim, ni okus ni kvaliteta nisu povezani s bojom, nego ovise isključivo o vrsti, kvaliteti tla te općenito o njezi biljke, količini svjetlosti i vlage. Idealna temperatura za razvoj rabarbare je između 20 i 25 °C. Voli duboka, plodna, srednje teška tla dobrog kapaciteta za vodu, neutralna do blago kisela. Ako je tlo kiselije, potrebno ga je neutralizirati dodavanjem kalcija. Voli polusjenoviti položaj i mnogo vlage. Imajte na umu da sadrži gotovo 90 posto vode, stoga ju je u periodu vegetacije uputno svakodnevno obilno zalijevati. U prvoj godini berbe bere se svaka tri do četiri tjedna
CVATNJA
U pravilu, cvijet usporava razvoj novih listova, stoga ako nemate potrebu za puštanjem rabarbare u cvijet za sjeme, odmah ga otkinite, kako ne bi crpio hranu za rast novih listova.
PREZIMLJAVANJE - PERIOD MIROVANJA
U jesen listovi odumiru, ali podanak dobro prezimi i u proljeće ponovo potjera. Međutim, treba imati na umu da biste biljku, iako dobro podnosi hladne zime, trebali prekriti slamom ako je zima oštrija.
BERBA
Važno je upamtiti da se stabljike mladih biljaka ne beru jer se biljka mora razrasti. Prvu berbu započinjete tek kod dvogodišnje biljke, kada list dosegne punu veličinu (u travnju i svibnju). Peteljka se zahvati što niže i naglim pokretom ruke otkine. U jednoj berbi beru se dva do četiri lista po biljci. U prvoj godini berbe bere se svaka tri do četiri tjedna, a zatim se biljku ostavi da razvije što više lišća.
Kasnije, kada za nekoliko godina stasa, bere se svakih sedam do deset dana. U našim kontinentalnim područjima, to je od sredine travnja do sredine ili kraja lipnja, ovisno o temperaturama. Vodite računa da ne odstranite previše listova jer biste tako mogli iscrpsti biljku.
SKLADIŠTENJE NAKON BERBE
Nabrane peteljke možete držati u hladnjaku u dobro zatvorenoj najlonskoj vrećici do tjedan dana. Možete je i zamrznuti, tako da stabljike dobro operete, osušite i izrežete na manje komadiće, koje ćete staviti u plastičnu vrećicu, koju dobro zatvorite i stavite u zamrzivač. Tako uskladištena može biti do godinu dana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....