Žuto središte i bijele latice na zelenoj stabljici, anemona ili šumarica, prekrasan je cvijet iz roda zeljastih trajnica iz porodice žabnjaka. Kao što joj i ime kaže, rasprostranjena je u šumama, ali ih se može naći i u vrtovima i parkovima. Drugo joj je ime - Anemona, grčko, a potječe od riječi za vjetar – anemos, vjerojatno zbog cvjetova koji već i na laganom povjetarcu trepere, kao da plešu.
Mogu narasti od 30 centimetara visine pa sve do jednog metra. Cvjetovi su sastavljeni od četiri i više latica te obojeni u raznolike boje, iako se najviše viđa onaj s bijelima. Cvjeta u rano proljeće. Ima i plodove, oraščiće s jednom sjemenkom. Prirodno su rasprostranjene u šumama, no česte su kao ukras u vrtovima i parkovima. Sve vrste na području Hrvatske otrovne su i zaštićene. Prema podacima autora Vojina Gligića iz Etimološkog botaničkog rječnika (Sarajevo) i portala Planetea, najznačajnije vrste su bijela, žuta, vrtna i japanska šumarica. Bijela šumarica (Anemone nemorosa) visine je do 20 cm visine. Rasprostranjena je vrsta na području Europe i Azije sve do Sibira te u Sjevernoj Americi. Raste unutar ili na rubovima svijetlih, listopadnih šuma i šikara, često u gustim skupinama, od nizina do brdskog područja. Uzgaja se i kao ukrasna biljka te postoji puno njenih kultivara.
Kod nekih vrsta boja cvijeta ovisi o tipu zemljišta na kojem se uzgaja. Anemone koje rastu na zemlji s većim udjelom vapnenca imat će ružičaste cvjetove, a one koje rastu na zemlji s manjim udjelom vapnenca imaju plave cvjetove. Većina anemona cvjeta u ranim proljetnim mjesecima, a posadi li se u proljeće, cvjetat će u jesen.
Žutoj anemoni više odgovara vlažnija zemlja, a nekim drugim vrstama suha.
S obzirom na cvjetanje anemone, kako pronalazimo na portalu Vrtlarica, možemo ih podijeliti u dvije velike grupe: proljetne anemone - cvjetaju u ožujku i travnju. U ovu vrstu spadaju nježnije biljke koje je preporučljivo posaditi pored nekih većih biljaka u vrtu ili pored grmova, te jesenske anemone - cvjetaju krajem ljeta i početkom jeseni. Raskošnijih su cvjetova, a za sadnju im odgovaraju sjenovita mjesta. Treba ih zaštititi sjenom, grančicama ili lišćem tijekom najhladnijih dana. Važno je znati da je za njih karakterističan spori rast. Biljka se sadi iz gomolja, najčešće u rano proljeće ili kasnu jesen, što ovisi o vrsti koja se sadi. Sadi se na mjestu u hladu, ne na suncu, a zalijeva jednom tjedno.