Kada u kvartu imate dobar riblji restoran, teško je odoljeti mirisima koji se iz njega svakodnevno šire, a dodatan plus uvijek su i više nego pristojne cijene. Upravo zbog pobrojanih činjenica, prilično smo ljubomorni na stanare zagrebačke Martićeve i okolnih ulica, koji na terasu Zlatne školjke mogu svratiti čim se pred vratima restorana pojavi nova pošiljka friške ribe. Ovdje i sami često prolazimo pa vjerujemo, premda samo pretpostavljamo, navedeno nije daleko od istine. Naime, terasa Zlatne školjke često je do zadnjeg mjesta popunjena. Stoga smo, kada smo se prošle srijede tamo zaputili na ručak, najprije za svaki slučaj rezervirali stol. Po dolasku smo primijetili kako je terasa pospremljena i samo je nekoliko spojenih stolova bilo u funkciji za poveće društvo. Ušli smo u restoran i prihvatili činjenicu da ništa od terase, premda kiša toga dana još nije pala, i smjestili se za jedan od nekoliko stolova u prvom dijelu restorana.
Naručili smo najprije riblju juhu (28 kn) i salatu od hobotnice (70 kn), a potom na preporuku osoblja i file brancina na žaru (78 kn) s blitvom na dalmatinski (22 kn) te rezance "Zlatna školjka" s kozicama (88 kn). Za desert smo naručili rozatu (24 kn) i semifreddo (24 kn), a uz večeru smo, ponovno na preporuku osoblja, popili i dvije čaše kućnog vina, Krauthakerove graševine (16 kn).
Na stol je najprije stigao couvert u formi paštete od tune u kombinaciji s kruhom (12 kn). Pašteta je bila kompaktna i učinilo nam se da je rade sa svježim ili krem sirom, imala je blagu aromu tune i bila je na granici preslanog. Također, umjesto dobro ohlađene, na stol je stigla topla. Kruh je bio klasičan kupovni, a svakako bismo voljeli i da su ga kratko tostirali kako bi se ljepše slagao uz paštetu.
Bistra riblja juha bila je bogata većim komadima ribe, ukusna, krepka i porcija je bila dovoljno velika, ali ne i prezasitna. S druge strane, salata od hobotnice vrlo lako mogla bi biti i glavno jelo. Velika porcija s poštenom količinom hobotnice stigla je u kombinaciji s pokojim komadićem krumpira, rajčicom i jednom maslinom, a poslužena je na svježoj rukoli. Bila je dobro začinjena, ugodno, blago gorkasta, a jedino što bismo promijenili jest odabir rajčice. Naime, s obzirom na to da je trenutno na vrhuncu sezone, bilo bi dobro da u Zlatnoj školjci preskoče nabavku u supermarketu i po sočnu, slatkasto kiselkastu rajčicu svrate na obližnju tržnicu Kvatrić.
File brancina s blitvom i krumpirom odabir je s kojim ovdje ne možete pogriješiti. Hrskava kožica, nježna i odlično ispečena riba poslužena je s klasičnim, jednako dobro začinjenim prilogom i iz ovog je tanjura jasno zašto se gosti u Zlatnu školjku na riblja jela neprestano vraćaju.
Tjestenina s kozicama, jakobovim kapicama, češnjakom i kaparima nam se pak nije pretjerano svidjela. Bila bi, naime, puno bolja da su u kuhinji naprosto preskočili dodatak vrhnja i napravili je u laganijoj varijanti, s umakom na bazi maslinova ulja, limunova soka, ribljeg temeljca i vode u kojoj se kuhala tjestenina. Pripremljena s vrhnjem, tjestenina postaje prezasitna i naporna za jelo, a gusti, ljepljivi umak u drugi plan baca morske plodove.
Apsolutni favorit večere u Zlatnoj školjci bila je rozata, jedna od boljih koje smo do sada probali. Mekana, nježna, rahla, dovoljno slatka, ali ne i preslatka, topila se u ustima. Da nas glavna jela nisu toliko zasitila, sigurno bismo naručili još jednu porciju. Semifreddo je bio dobar, nešto teži, ali još uvijek nježan, orašast i ohlađen točno koliko treba.
Iako ćemo se u Zlatnu školjku zasigurno vratiti, gađat ćemo ipak mjesto na terasi s obzirom na težak zrak i umornu atmosferu unutar samog restorana, a umjesto jela kao što su tjestenine i rižota, idućeg ćemo se puta ipak fokusirati na riblje plate i klasično pripremljene riblje specijalitete. I sjajnu rozatu, naravno.
Dobro je dodati kako je ekipa iz Zlatne Školjke, kako su nam najavili pri našem posjetu, od početka mjeseca na godišnjem pa svakako provjerite kada se vraćaju kako ne biste naišli na zaključana vrata.