Cijene su normalne, sastojci izvrsni, hrana izuzetno ukusna, a ambijent šarmantan. Valle Losca jedno je od onih nepretencioznih mjesta kojih je sve manje, a najčešće je to format koji biste najradije preporučili prijateljima. Glavna je novost prelazak istaknute sommelierke Lucije Matijević, koja je postavljala vinsku kartu u restoranu Nebo chefa Denija Srdoča smještenog unutar hotela Hilton.
POGLED NA MORE
Mi smo ručak započeli čašom svježeg sauvignona istarske vinarije Valenta koja košta simbolične 22 kune. Guštajući na terasi, iako smještenoj tik uz prometnu lokalnu cesticu, ali s pogledom na more, lijepo će vam prijati ovo lagano i pitko vino posebno u ljetnim mjesecima. Ovaj put smo ručak započeli hladnim predjelima.
Budući da je pred nama bio put za Istru, zamolili smo da nam slože tris hladnih predjela po pola porcije (50 kuna). Carpaccio od tune bio je sočan i pun okusa svježine, a lijepo joj je kontrirao naribani hren svojom pikantnošću. Odluka da umjesto klasičnog wasabija služe hren pokazuje koliko tim restorana promišlja o lokalnoj namirnici.
Salata od hobotnice bila je nježno začinjena, ovdje ne dodaju krumpir, ali je zato "podebljaju" komadima artičoke.
Jedno od dnevnih jela bila je marinada od plavice, zapravo napravljena u verziju savura. Debeli komadi ribe zadržali su teksturu, grožđice su doprinijele slatkoći, a ako sve začinite maslinovim uljem, još su bolji. Kruh je domaći, a focaccia sa sušenim rajčicama koju također spremaju sami provjereno izaziva ovisnost.
Ako nikad niste bili u Valle Losci, ne biste trebali propustiti njihovu tjesteninu jer je također sami proizvode u restoranu i doista je ukusna. Već smo jeli sve varijante pljukanaca, a u ponudi dnevnih jela pojavili su se fagottini punjeni špinatom, skutom i škripavcem.
Fagottini su vrsta tjestenine koja oblikom podsjeća na mali zavežljaj, što je i doslovan prijevod naziva s talijanskog. Punjenja su razna, a osim u umaku, nekad se poslužuju i u juhi. Pred vas stiže tanjur prepun umaka od rajčica koji nije konfekcijski, povrća, kozica i bogato nadjevenih fagottina (120 kuna).
LEŽERNI, ALI PROFESIONALNI
Od glavnih jela svakako probajte ražu. Ovaj put su je radili na gregadu s keljem, a s dolaskom ljeta često je pripreme s bobom.
Iako bi se iz osvrta dalo naslutiti da se radi o ribljem restorančiću, tome nije tako. Ovdje i meso jednako dobro spremaju, ali nekako smo se u bijegu iz kišnog Zagreba zaželjeli ribljih jela.
Nemojte propustiti slatko. U početku su sramežljivo počeli s proizvodnjom gelata, da bi se sad već izvještili u pripremi pa osim vlastitog sladoleda rade i sladoledne torte. Servis je opušten, ležeran, ali profesionalan. U Valle Loscu je uvijek lijepo doći, čak i kad vam dan ne krene kako ste zamislili ovdje ga umiju popraviti na samo njima svojstven način.