"Imate li možda stol za dvoje?" pitamo nasmiješenu konobaricu koja je uhvatila naš pogled između donošenja narudžbi i pospremanja stola."Teško..." odgovara nevoljko i još jednom preleti pogledom po terasi ispunjenoj do posljednjeg mjesta."Ipak, ako ćete pričekati desetak minuta i popiti jednu bevandicu možda bi se moglo što osloboditi kroz desetak minuta". Naravno, objeručke prihvaćamo ponudu, naručujemo piće, i u međuvremenu prebacujemo krivnju na drugog koji je trebao rezervirati mjesto, isti se izvlači i prebacuje lopticu nama. Sve završava smijehom i ispijanjem hladne bevande koja savršeno prija koliko i sunčani dan i pogled na prekrasnu valu u mjestašcu Valun. Tako je izgledao uvod u brzi ručak na koji smo se odlučili spontano, vozeći se prema Malom Lošinju. Tako smo se u vožnji prisjetili Restorana Na moru koji se nalazi tik uz morsku pučinu i doista je jedan od restorana s najljepšim ambijentom ne samo na otoku nego i mnogo šire, a isti nismo posjetili godinama.
Nećete se usrećiti ako tražite više informacija na internet pregledniku, jer oni gotovo da i ne postoje u virtualnom svijetu. nemaju profile na društvenim mrežama niti web stranicu, ali zato imaju 355 recenzija na Googleu koje su većinom vrlo pozitivne. Ipak, nismo se vodili Google osvrtima prilikom izbora restorana za usputan ručak već nostalgijom za mjestom gdje smo pojeli izvrsnu paštu sa škampima prije možda i više od 10 godina.
Tako se izbor jela, nametnuo sam od sebe, tjestenina sa škampima, pola litre vina i boca mineralne. Ambijent je opušten i domaćinski baš kakva i treba biti u konobi na moru. Terasom dominiraju masivne drvene klupe, prekrivene bijelo plavim stolnjacima i nadstolnjacima, žamor gostiju, povjetarac, zvuk cvrčanja ribe na gradelama i to prekrasno more koje vam je toliko blizu da gotovo možete toćati noge sjedeći na njihovoj terasi.
Famozna teća prepuna pašte, šuga i škampi je stigla na stol. Čim je konobar približio tu masivnu teću stolu, opio nas je miris šuga i škampi. Poslužio nam je dvije porcije tjestenine u tanjurima, a teću ostavio sa strane, ako poželimo toćati šug kruhom direktno iz teće. Toliko jednostavno, ukusno, slasno da jedva čekate novu priliku za posjet ovoj valunskoj konobi. Kasnije saznajemo da bi nam tjestenina bila još ukusnija da su nam umjesto špageta poslužili domaće makarune, ali nažalost sve su rasprodali do našeg dolaska. Kako bilo, ovo je bila izvrsna izvedba klasičnog jela koju smo prepričali svim našim prijateljima želeći im isto. Sunčani dan, na prelijepoj terasi uz nekoliko pjata i teću dobrog šuga, pašte i škampi koju će kasnije dodatno pomazati kruhom. Druga njihova jela nismo kušali što smo ostavili za sljedeći vikend-bijeg na Cres. Za vinske fanatike dobra je vijest da osim bevande ili gemišta, Restoran Na moru nudi daleko ozbiljnija vina. Ne možete nabrojati mnogo mjesta gdje možete popiti bocu Atimove rebule fenomenalnog vinara Filipa Koletnika kojeg još nazivaju jednim od najoriginalnijih slovenskih vinara. Naš ručak došao je oko 250 kuna. Ako nemate planova ovog vikenda, ovo bi mogla biti dobra ideja, a vremenska prognoza bi mogla biti naklonjena.