Zrno Bio Bistro u centru Zagreba dugo je bio jedina opcija za sve vegane i vegetarijance koji su htjeli pojesti nešto konkretno u gradu, a da njihov izbor ne budu miješana salata i pečeni krumpir. Zrno Bio Bistro u centru Zagreba dugo je bio jedina opcija za sve vegane i vegetarijance koji su htjeli pojesti nešto konkretno u gradu, a da njihov izbor ne budu miješana salata i pečeni krumpir. U međuvremenu se u gradu otvorilo više mjesta na kojima ozbiljno shvaćaju važnost tog dijela gastronomske publike, no taj trend nimalo ne utječe na popularnost samog Zrna. U to smo se mogli uvjeriti prije par dana kad smo oko 12:30 sati svratili na ručak.
Posjetite li ovaj bistro, imate izbor sjediti za malim šankom uz bar, u uskom i dugačkom glavnom prostoru ili pak na zatvorenoj terasi, barem dok na proljeće ne otvore i vanjsku. Počeli smo ručak dnevnom krem juhom (35 kn) koja je taj dan bila pripremljena od cvjetače. Ljubazno osoblje podijelilo je juhu u dva tanjura, nakon čega je porcija i dalje bila i više nego pristojna, što znači da je dnevna juha doista konkretna. Posipana crnim sezamom i lijepe kremaste teksture, juha je bila zasitna te na mahove blago gorkasta od pečene cvjetače i sezama.
Za predjelo smo naručili i Yasai štapiće (49 kn) od “sirovog korjenastog i plodovitog povrća” koji su posluženi s umakom od indijskih oraščića i japanskog Shiro misa. Hrskavi prutići od mrkve i tikvice (kojoj nije sezona, ali Zrno se opskrbljuje povrćem s vlastitog imanja) došli su uz gust i gladak umak posebno dobrog teka. Možemo ovo predjelo zamisliti kao zdravu grickalicu koju bismo naručili da ovdje dođemo samo na piće.
Za glavna jela naručili smo topli Kayu sandwich (77 kn) i Crveni zmaj tjesteninu (69 kn). Sendvič pripremaju od Kayu kruha vlastite proizvodnje koji lagano tostiraju, a između velikih kriški nalazi se klasično povrće pripremljeno u woku, odnosno mrkva, tikvica i luk. Pritom vas konobari pitaju želite li radije tofu ili seitan. Kod nas je izbor pao na seitan koji sami rade, a koji je imao blagu aromu dima. Kruh od kiselog tijesta je bio odličan te po njegovu okusu nikada ne bismo pogodili da ga rade djelomično i od riže. Uz sendvič dolazi i pomfrit od batata s domaćim umakom o rajčica, kao i kombinacija zelene salate i matovilca. Porcija je velika i zasitna, ali ne ostavlja težinu u želucu. No, usto je i izrazito nespretna za jesti: sendvič se ne može primiti u ruke jer mu nadjev ispada, a tanjur je pretrpan sastojcima. Svakako testira strpljenje.
Crveni zmaj je tjestenina penne oblika koja dolazi prelivena crvenim umakom od cikle i mrkve, a pirjana je na suhoj rajčici, crvenom papru i čiliju. Na meniju je jelo označeno kao srednje ljuto, no ima ugodnu ljutinu koja će odgovarati svima koji ne vole da im usta gore. Sam umak nije presladak već ima ugodnu povrtno-zemljastu aromu. Tjestenina dolazi posipana iznenađujuće ukusnim veganskim parmezanom, koji bi trebali ipak staviti sa strane da si gost sam dozira po golemoj porciji.
Zrno nudi i nekoliko deserata, među kojima su nas privukli torta od tofua i limuna (33 kn) i mađarica na hladnom (36 kn). Mađarica je bila znatno bolji izbor, a riječ je slojevitom čokoladnom kolaču sa zobenim mlijekom koji je serviran s dvije kuglice sladoleda, što su u našem slučaju bile dvije kuglice vanilije. Desert je posipan listićima badema, dolazi na tanjuru u tri šnite, a svaka ima čak osam kora i čokoladnu kremu između. Same kreme bi moglo biti malo više, ali je kolač i dalje bio dobre teksture, a sladoled mu je davao svježinu. Svakako za goste koji žele zdraviju verziju tog popularnog klasika.
S druge strane torta od tofua i limuna nas nije baš impresionirala. S bazom od prhkog tijesta i slojem kreme od tofua te želiranim voćnim slojem, na prvu je bila zanimljiva, no krema od tofua nas je čak neugodno iznenadila. Sa svakim zalogajem u ustima bi nam se našla pomalo vlaknasta krema zrnate teksture i bez nekog izrazitog okusa. Uz kolač dolazi i kriška limuna, no čak ni kiselina nije mogla popraviti okus i osjećaj umora koji je ostavio za sobom.
