U prvi mah pomislili smo da će oko nas biti prava pustoš jer su ljudi uglavnom pospajali radne i neradne dane i pobjegli na more ili u prirodu. No, nedugo nakon našeg dolaska prostrana terasa restorana bila je prepuna. Konobari su iznosili velike plate sushija, neodoljivih kamenica i ribljih kapitalaca ispečenih na žaru. Koliko nam je poznato, baš nigdje u gradu ne možete pojesti bolje kamenice za nižu cijenu. Obično cijena po komadu te slasne školjke varira oko 30 kuna, no ovdje je upola manja.
Vlastite kamenice
Postoji logičan razlog zašto si to Bota Šare može dozvoliti i ne, nisu u pitanju uvozne kamenice sumnjiva podrijetla iz velikih trgovačkih lanaca. Dapače! Obitelj Šare bavi se uzgojem ribe i školjaka u Malom Stonu više od 20 godina. Tako slasne i svježe kamenice razgalit će vas i na najsparniji ljetni dan.
Osim toga, naručili smo na nekoliko hladnih predjela, što se pokazalo kao pun pogodak: salatu od hobotnice (110 kuna), carpaccio od gofa (95) i tatarski od kozica (80). Salata od hobotnice je vrlo klasična, dobro poznatih okusa. Ne rade je s krumpirom, već imate vrlo nenametljivo začinjene komadiće hobotnice. Konobar nam je sugerirao carpaccio od gofa jer je riba bila vrlo svježa. Na stol su stigli deblje rezani sočni komadi ribe u kombinaciji s avokadom, soli, paprom i malo kapara.
Iako smo u prvi mah možda i imali zamjerku što se tiče lokalnosti namirnice i rado bismo umjesto avokada voljeli vidjeti nešto iz našeg podneblja, budući da je riba toliko perfektna, ta kombinacija naprosto funkcionira. Masni i podatni avokado tako se lijepo slaže s tim konkretnim i decentno začinjenim komadima ribe da smo zaboravili na konceptualne nedoumice.
Sve tajne tatarskog
Treći hladni pjat bio je tatarski od kozica. Tatarski je inače dobro poslužiti na sobnoj temperaturi kako bi se okusi svih namirnica bolje osjetili, iako u mnogim restoranima on dolazi ledeno hladan, a to je pogrešno. Ipak, ni to nije pravilo jer na ovako topao dan tatarski ipak mora doći zeru hladniji, što je ovdje i bio slučaj. Prilično je začinjen, osjeti se dosta senfa i kapara, a doista je prebogat kozicama i ponovno se radi o vrlo smjeloj izvedbi.
Za glavno jelo naručili smo pečenu škarpinu (590 kuna) i porciju blitve na dalmatinski (40 kuna). Ovdje konobar ne iznosi ribu na ovalu pred goste, već vas pozove da sami izaberete svoj primjerak u prostranoj staklenoj vitrini.
To je također mudro jer stalno izlaganje tako osjetljive namirnice velikim promjenama u temperaturi može ugroziti njenu kvalitetu. Dok smo čekali glavno jelo, nismo odoljeli još jednoj turi sirovih kamenica koje su ovdje doista preukusne. Riba je bila korektna, meso je ostalo sočno i nisu je prepekli, što je važno. Desert smo ovog puta preskočili. Sama činjenica da je Bota Šare prepun na praznik u sredini tjedna, kad cijeli grad zjapi prazan, dovoljno govori o uspješnosti njihova koncepta.
Ovdje nema prikaza sofisticiranih tehnika i receptura, ali ono što rade je dobro, namirnice su svježe, a okusi poznati. Apsolutno imaju mjesto na gastronomskoj sceni, i to jako važno.