Kvartovski restorani budućnost su malog ugostiteljstva. Jedino oni, pod uvjetom da pošteno rade svoj posao unutar ne prevelikih gabarita, mogu računati na dobru, svakodnevnu posjećenost vjernih gostiju s kojima su praktički prijatelji i koji će o njima rado širiti dobar glas.
Izvrstan primjer za to je Alegria na Vrbanima, koji vodi uvijek prisutna, srdačna Francuskinja Nadege Pache Tihava, i sama stanovnica toga zagrebačkog kvarta. Ona je, uostalom - na način na koji to mnogi naši ugostitelji, vlasnici i voditelji restorana, na žalost nisu (nego su radije poduzetnici i menadžeri) - središnja figura ovog mjesta, koju jednako vole i uvažavaju i gosti i zaposlenici u servisu i kuhinji.
Raznovrsna ponuda
Alegria radi svaki dan u tjednu, već od 8 sati kada nudi jednostavne i pristupačne doručke, pa do 23, a petkom i subotom do ponoći. Ispred restorana, koji je u sklopu stambene zgrade tipične za ovaj dio grada, imaju i terasu s koje se, preko šetnice, u blizini vidi Jarunsko jezero. Srećom, ne pripadaju krugu tih jezerskih ugostitelja pa se ne moraju baviti masovnom ponudom za gradske izletnike, rekreativce i partijanere. Alegrijin se meni sastoji od desetak predjela i isto toliko glavnih jela bistro tradicije, uz nekoliko francuskih klasika. Ovdje možete naručiti i burger, gyoze ili teleći T-bone, a uz spomenuti doručak i poseban dječji meni, tu su i dvije dnevne juhe te nekoliko klasičnih deserata - od tiramisua i crumblea sa šljivama i cimetom do lava cakea. Vinska lista također nije velika, ali je dobro osmišljena i ništa nije preskupo - čaša Dreissigacker rieslinga je 35, a Belair-Coubeta, vrlo pristojnog bordeauxa, samo 30 kuna.
No, dok smo uz čašu Bouvet Ladubaya, finog pjenušca iz Loire, čekali predjelo - gyoze od piletine i escargots s maslacem i češnjakom - načuli smo kako se Nadegein otac i dan-danas u okolici Toulousea bavi uzgojem pataka, pa su nam pažnju privukla upravo jela s pačjim mesom. Nismo se mnogo dvoumili, jer zašto naručiti biftek ili burger u domu kćeri uzgajivača pataka! Za glavno jelo odlučili smo tako uzeti Salade Landaise i Confit de Canard.
Šest komada lijepo punjenih, ukusnih gyoza, i hrskavih i mekanih, posluženo je s propisno skuhanom, rahlom basmati rižom i sojinim umakom.
Puževi nisu posluženi u kućicama, nego na posebnom gusanom escargot tanjuru sa šest udubina, i bili su doista meki i slasni, začinjeni kako treba.
Francuske patke
Glavna jela došla su u obilnim porcijama. Klasična toplo-hladna Salade Landaise (nazvana po šumovitom predjelu Les Landes na priobalnom jugozapadnom dijelu Francuske, poznatom po patkama) sastoji se od konfitiranih želudaca i tankih odrezaka prsa šopane francuske patke, popečenih na vlastitoj masnoći, posluženih na lisnatoj salati s polovicama cherry rajčica i, povrh svega, s krekerom premazanim gusjom jetrom. Okusima bogato, izdašno jelo koje svakako vrijedi probati.
Confit de Canard, na karti istaknut kao specijalitet kuće, jednostavan je, ali također obilan tanjur. Pačji batak i zabatak, dugo kuhani u pačjoj masti i potom zapečeni na tavi, posluženi su samo s ploškama krumpira i rikulom. Konfitirano meso ne može biti bolje: izvana hrskavo, a iznutra meko kao maslac.
Bili smo već siti i deserta smo se lako odrekli. Priznajemo, dijelom i zbog toga što nas je vlasnica ponosno i velikodušno častila Génépijem, aromatičnim, slatkastim francuskim pićem od alpskog pelina, ali ne u njegovoj likerskoj, nego u žestokoj verziji.
Zahvaljujući domaćinskoj, opuštenoj atmosferi te karizmatičnoj, beskrajno šarmantnoj gazdarici, ugodnom osoblju i prihvatljivim cijenama (večeru smo s vinom platili 443 kune) Alegria zaslužuje svaku preporuku.
Hrana: 8/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 10/10