Radeći reportaže za Dobru hranu naputovali smo se Lijepom našom, uživali u krajolicima koji oduzimaju dah, probali onu pravu, domaću hranu i osjetili žar i entuzijazam, veliku volju i požrtvovnost ljudi koji rade u najvećoj "tvornici" na svijetu, rade na zemlji i u prirodi, gdje se stvaraju najbolje stvari. Vidjeli smo sve to i svaki put se zapitali zašto je jedan dio naših sunarodnjaka toliko očaran nečim što dolazi iz neke druge zemlje, s nekog drugog kontinenta, pitajući se zašto svi zajedno ponekad ne cijenimo dovoljno naše, domaće, izvorno. A ono je najbolje. Uostalom, za mnogo proizvoda postoji i certifikat, da su izvorni, da imaju geografsko porijeklo, a mi i dalje tragamo za namirnicama kojima jedva da znamo izgovoriti ime.
Autohtone zagorske purane uzgaja obitelj Sugnetić.
Odlučili smo nastaviti po svome i dali se u potragu za - zagorskim puranom. Uostalom, sad je vrijeme kad purice i purani dosežu svoju veličinu i kad će, od početka studenoga pa sve do kraja godine mirisati kuće po njihovim pečenkama, pogotovo za blagdane. Za zagorske purane nismo trebali potegnuti daleko jer na području Hrvatskog zagorja puran se uzgaja od 16. stoljeća, odnosno od samih početaka pripitomljavanja te peradi koja je do tada slobodno šetala i letjela livadama i šumarcima. S vremenom je nastala izvorna pasmina - zagorski puran. Naravno, krenuli smo u Zlatar Bistricu iz jednostavnog razloga: ako imaju purana na grbu, onda imaju purane i u dvorištima. A vrata svog dvorišta otvorila nam je Dragica Sugnetić, u Lipovcu, selu tik do Zlatar Bistrice.
- Nemojte se čuditi ogradi - odmah nas je upozorila Dragica - zagorski su purani zapravo poludivlji pa unatoč veličini lete. Morali smo dignuti ogradu gotovo do dva i pol metra, da ne odu.
Gospođa Dragica s puranima.
A koliko su aktivni uvjerili smo se odmah: kud jedan krene, trkom ga slijedi 150 glasnih primjeraka, pa malo čupkaju travu, pa se skupe oko hranilice u kojoj je isključivo kukuruz i mljeveno zrnje iz domaćeg uzgoja... - Uzgojem zagorskih purana počeli smo se baviti igrom slučaja. Naime, rodom sam s Ivančice, i meni je bilo normalno u dvorištu imati purana i dvije-tri pure. A kad sam se udala u Lipovec, umjesto kravice, dopelala sam purana! - uz smijeh nam je rekla Dragica dok je njezina obitelj skupljala jato, jer počela je dosadna kiša, a pure ne vole vlagu i vrlo su osjetljive na hladnoću.
Obitelj Sugnetić.
I tako su u dvorištu obitelji Sugnetić najprije trčale četiri pure s puranom, a potom su počeli stizati upiti može li se kupiti pokoji primjerak. Trebalo je potom zasnovati matično jato, povećati peradarnik, kupiti dodatnu zemlju za ispašu i tako je uzgoj za vlastite potrebe malo po malo prerastao u uzgoj za prodaju.
Purane uzgajaju na tradicionalan način u slobodnoj ispaši.
Naime, OPG Sugnetić čine Dragica, njezin suprug Ivica, sin Dinko i kći Helena i brinu se za 150 što purana, što purica, za njih sami uzgajaju kukuruz i žitarice i ponosno mogu tvrditi da su njihovi purani pravi, domaći, iz slobodnog, tradicionalnog uzgoja. - Svaki puran dobiva prsten s brojem i podacima uzgoja, tako da svaki kupac može biti siguran da je dobio pravog zagorskog purana - objasnio je Ivica Sugnetić, pokazujući nam razliku između kokošjih i pureća jaja. - Ovo jato koje vidite, odnosno njih 150, ide u prodaju, a za sljedeću godinu zadržat ćemo matično jato, i tako u krug - nadodao je. - Svatko tko se želi uvjeriti u pravi, tradicionalni domaći uzgoj zagorskih purana u OPG-u Sugnetić, može navratiti - nadovezala se Dragica - jer ništa ne skrivamo, nemamo što tajiti. Za 60 kuna po kilogramu dobiva se već očerupan, očišćen puran (ili purica). Dva smo komada donijeli, a gdje drugdje nego u zagrebački restoran Okrugljak koji njeguje tradicionalnu kuhinju.
Zagorski puran.
- Dobro je, vidim već po građi da je trčao po travnjacima. Jer, zagorski se puran uvelike razlikuje od tovljenog, a u našem restoranu pripremamo samo one iz provjerenog izvora - rekao nam je chef kuhinje Zoran Lugarić koji ga je odmah počeo pripremati. Jednog su odlučili peći cijelog, a batak i zabatak drugog završili su, naravno, na mlincima, potom su nastale fine, mekane i sočne rolade od bijelog mesa, a svidjela nam se i ideja što napraviti s ostatkom pečenke: poslužiti je kao salatu na ukiseljenim vrganjima i tikvi. Lista rezervacija u OPG-u Sugnetić poprilično je popunjena jer blagdani su sve bliži i svatko bi želio imati zagorsku puricu na stolu.
.jpg)
Confitirani pureći batak s kremom od buče.
Uostalom, već je svima znana priča da su ih tijekom povijesti naručivali s bečkog i engleskog dvora, gdje su vrijedili za vrhunsku deliciju, a početkom prošloga stoljeća u smjeru Londona, Beča i Graza iz ovih krajeva isporučivali su se puni vagoni purećeg mesa. Iz toga su doba sačuvane fotografije na kojima se vide zaklani purani koji vise duž cijele londonske ulice, a čuva ih policija. Pa, zašto se na svome, sa svojim ne bismo i mi osjećali kao kraljevi?