Autor: Zoran Šimunić Šime
Godinama se unutar obitelji, gotovo mistično, spominje konoba Malo selo, u blizini Buja (Fratrija), gdje se navodno dobro jede u domaćinskoj atmosferi. Nikako da se stigne do spomenute konobe, iz raznoraznih razloga, ali nekidan se i taj san ostvario pa smo stigli do Maloga sela i, kako se na kraju ispostavilo, velikog gastronomskog mjesta.
Više od trideset godina konoba postoji, postala je glasovita po teti Miri koja ju je vodila, a tu su tradiciju nastavili "pravi vlasnici", mlađa generacija obitelji Marušić.
Stigli smo u vrijeme nedjeljnog ručka i uspješno se smjestili na terasu ispod velike murve. Prvo smo naručili grapu da se ohrabrimo dok smo gledali neveliku, ali iznimno zanimljivu kartu jela.
Što naručiti?
Na upit što bismo naručili, uzviknuli smo - sve, jer je sve na karti bilo više nego primamljivo: pršut i sir, maneštra, ili da se odmah krene s paštama, fritajom ili mesom. Uglavnom, dok smo mi raspredali, naši su domaćini donijeli pozdrav iz kuhinje, zapečeni kruh s kremom od crnog tartufa (ne industrijske tartufate) i bocu vina. Jednostavan, ali iznimno ukusan zalogaj nas je opustio, pa smo napokon krenuli s odabirom.
Prvo su stigli domaći pljukanci s miješanim gljivama, mrvicu zagušćeni u šugu te odlično skuhani i jako dobrog okusa. Porcija prebogata - usudili bismo se reći da je jedna porcija dovoljna za dvije osobe. Kako nije "stagione-sezona" od gljiva, unaprijed su nam rekli da su gljive smrznute, što nije problem, ali je veliki plus iskrenosti restorana. U termičkoj izvedbi teško da biste prepoznali da gljive nisu svježe - bile su pune okusa, mrvicu al dente, ali svakako nisu bile vodenaste, što je čest slučaj kada se gljive zamrznu.
Nakon pljukanaca stižu fantastično pripremljeni ravioli koji su punjeni sirom sa svježim naribanim crnim tartufom. Iznimno ukusno jelo i, naravno, opet obilata porcija - ali mi se ne predajemo i krećemo dalje prema šugu od kokoši s fužima.
I tu dolazimo do problema, nismo mogli prestati jesti iako smo bili već siti - fuži, također u domaćoj izvedbi malo tvrđeg tijesta i kraći, sjajno su se povezali s domaćom kokicom. Mljackali smo zadovoljno i obilato se gostili hladnom kućnom malvazijom.
I onda stiže tagliata od ramsteka s grilanim bukovačama (sjajno ispečenim) uz neku vrstu pogače od krumpira, koja podsjeća na friulanski frico. Doista odlična izvedba, posebice jer su bukovače nerijetko baš dosadne gljive. A ove su bile sjajne, dodao bih da sam promijenio mišljenje o njima.
Iskreno, po starinski
Za slatki dio završnice nije bilo mjesta. Ponuda vina je iznimno dobra, ali i posebna jer su cijene butelja više nego prihvatljive, što je rijetkost u našim restoranima. A cijene jela također slijede politiku vinske karte, pa ćete tako za šugo od kokoši izdvojiti 55 kuna, ravioli s tartufima koštaju samo 140, dok se cijena tagliate kreće oko 160 kuna, ovisno o prilozima.
Unutrašnjost prostora je također simpatična i podijeljena je na dva dijela, a posebno je atraktivan drugi prostor gdje se nalazi ognjišće (gradele) i starinska peć na drva - zasigurno se po zimi koristi za pripremu supe (kuhano vino s maslinovim uljem).
Malo selo je rijetka i zapravo prava istrijanska konoba, gdje vam je jedini problem što naručiti. Kuha se iskreno i na starinski način, a kod njih sigurno nećete imati dvojbu jesu li dobro izbalansirali vrijednost za novac. Ako pridodate tome i činjenicu da su voditelji i ostala ekipa iznimno domaćinski otvoreni, doista znate da ste na pravome mjestu.