Prethodna generacija Mercedesa A-klase A45 (W176) zapravo nije bio prvi AMG s oznakom A. Naime, inženjeri AMG-a razvili su prvu verziju još 1998. na temelju prve A-klase (W168), a ono što je još luđe je da su ga pogonila dva motora, jedan sprijeda, drugi straga, a izrađena su samo četiri prototipa A38 AMG.
Podsjetimo, Mercedes je s tada novom neobično oblikovanom A-klasom 1997. ušao u gradsku nišu, ali nije imala lak početak. Katastrofalna slalom vožnja i okretanje na krov na "moose testu" (test izbjegavanja sjevernog jelena) u rukama švedskih novinara ozbiljno je narušila reputaciju malog Mercedesa. Tada je hitno ugrađen serijski ESP sustav.
Osim toga, performanse W168 A-klase bile su sve samo ne impresivne: najsnažniji model kod lansiranja bio je A160 koji je postizao slabašnih 102 KS, a tek kasnije su uslijedile snažnije verzije A190 i A210 Evolution sa 125 i 140 KS.
Ali, 1998. AMG je predstavio gotovo serijsku studiju vrlo posebne A-klase, A 38 AMG. Često poznat i kao A190 Twin, jedan je od najluđih projekata koji su stručnjaci iz Affalterbach ikada izradili. Predstavljen je bio kao službeni automobili tada Mercedesovih F1 trkača Mike Häkkinena i Davida Coultharda pa su se u AMG-u svojski potrudili kako bi najmanji AMG Mercedes bio nešto posebno.
Tehnički, bio je to auto s dva motora: standardni 1,9-litreni četverocilindraš od 125 KS ispod prednjeg poklopca pokretao je prednju osovinu kao i obično, a drugi 1,9-litreni četverocilindraš bio je smješten straga (kao kod Smarta u pod iza stražnje osovine) i uključivao se u rad pritiskom na gumb.
Rezultat nije bio samo ukupni obujam od 3,8 litara, već i snaga od 253 KS i 360 Nm maksimalnog okretnog momenta. Zahvaljujući pogonu na sva četiri kotača auto je bio stabilniji od standardnog, a ubrzavao od 0 do 100 km/h za 5,7 sekundi te je postizao najveću brzinu od 230 km/h.
Izmjena brzina bila je izvedena putem ručnog mjenjača s pet stupnjeva prijenosa koji sinkronizira dva motora putem automatske spojke. Kada nisu bile potrebne top performanse, A 38 AMG se mogao vrlo udobno voziti u takozvanom "mono modu" sa samo prednjim motorom. Ovisno o korištenju, Mercedes je navodio prosječnu potrošnju između 8,5 i 12,6 litara na 100 km.
Ideja iza rijetkog modela A38 AMG bila je, osim predstavljanja vrlo brze A-klase, pokazati koliko je prva A-klasa sa svojom "sandwich" konstrukcijom varijabilna.
Zahvaljujući takvoj konstrukciji, drugi motor mogao se bez problema smjestiti straga bez gubitka prostora u prtljažniku. Usput, pretvorbom u "Bimoto" poboljšana je i raspodjela težine pa je AMG A-klasa u usporedbi s normalnim A190 bila teža oko 250 kilograma.
Od toga je na dodatni motor otpadalo oko 150 kg, a na dodatnu opremu i modifikacije konstrukcije još 100 kg. AMG je pritom spustio karoseriju 10 mm i dodao joj kočnice s Mercedesa E55 AMG (W210).
Vizualno se A-klasa s dva motora može prepoznati po modificiranom prednjem braniku s velikim otvorima za zrak za hlađenje i modificiranom stražnjem braniku s dvostrukim ispušnim cijevima. Blatobrani kotača prošireni za deset milimetara sa svake strane stvorili su dodatni prostor za ugradnju 18-inčnih naplataka.
U unutrašnjosti je stigao sportski ugođaj: A38 je dobio presvlake od crvene Designo kože, crvene sigurnosne pojaseve, volan od brušene kože i upravljačku ploču presvučenu kožom.
Zbog razrađenog dizajna, A38 AMG je bio gotovo serijski auto, no ostao je studija jer su izrađena samo četiri primjerka i nije ušao u serijsku proizvodnju. Najsnažniji model koji su kupci mogli kupiti ostao je A210 Evolution koji se proizvodio između 2002. i 2004. s maksimalnom snagom od 140 KS.
Za ljubitelje Formule 1, međutim, nudio se poseban model Mercedes A Formula 1 Edition, ograničen na 250 primjeraka, u upečatljivoj boji Silver Arrow.