Posljednji put za upravljač Renaulta 5 sjeo sam sredinom devedesetih. Campusa, dakako, jednog od u slovenskom Revozu proizvedenih primjeraka druge generacije Petice, čija je proizvodnja nakon 1990. i pojave Clija iz tvornice Flins kraj Pariza prebačena u Novo Mesto, s čijih je proizvodnih traka nakon 24 godine i čak 9,008.912 primjeraka u ljeto 1996. sišao posljednji primjerak Renaulta 5.
Za upravljač prve generacije sjeo sam početkom srpnja i to ispred Renaultove najstarije tvornice u pariškom predgrađu Boulogne-Billancourt.
Povod? Proslava 50. rođendana prvog Renaulta 5, ali i najava treće, isključivo električne generacije početkom 2024. Riječ je o 1983. proizvedenoj crvenoj Petici sa pet vrata, 44 KS i prevaljenih 174.828 km. Bez karakterističnih žutih svjetala, ali zato s originalnim crnim registarskim pločicama W-158-KD.
Prva pomisao na parkiralištu ispred tvornice - po čemu je Petica lošija od današnjeg Clija? Izgleda, istini za volju, pomalo zastarjelo, ali lako je prepoznati današnji Twingo. U prvom redu zbog četvrtastih svjetala, uskog otvora za zrak umjesto sedamdesetih uobičajene maske hladnjaka i strmih vrata prtljažnika sa svjetlima sa strane.
I, dakako, plastičnih umjesto metalnih odbojnika, koje je u masovnu proizvodnju uveo Renault upravo s Peticom. Naš primjerak je 5 GTL, što znači da plastične nema samo odbojnike, već i štitnike oko cijelog auta, kao današnji Citroën C4 Cactus.
Stoga ne čudi da su ga žene obožavale već od samog početka, a muškarci tek od 1980. i pojave više od 20 cm dužeg R5 Turba sa 1,4-litrenim benzincem od 160 KS ugrađenim ne ispod prednjeg poklopca, već iza leđa vozača i suvozača, ali i cijenom Porschea 911...
No, mi danas vozimo R5 sa 44 KS. Premda za današnje pojmove zvuči smiješno, 1,1-litreni benzinac posve je dovoljan za opuštenu vožnju slikovitim mjestašcima oko Pariza. Čak je i prostora iznenađujuće puno za samo 3,53 metra kratki auto - 50 cm kraći od današnjeg Clija i 8 od Twinga - i to s uzdužno postavljenim motorom, kao u Renaultu 4.
U gradu se osjeća kao kod kuće. Polukružno se okrene između dva rubnjaka udaljena samo 9,8 metara, premda ćete za to trebati biti u formi, jer nema servoupravljača. Srećom, gume su samo 135/80 R13. Teretana na kotačima.
Nije loš ni na otvorenoj cesti, premda nam na duljim ravnicama nedostaje peti stupanj prijenosa uveden nakon druge naftne krize 1979. Na instrumentnoj ploči nema okretomjera, pa stupnjeve pokušavamo mijenjati prema oznakama ucrtanim na skali brzinomjera - treća do 85 km/h, četvrta do 125 km/h…
Nema šanse, četverocilindraš glasno protestira čim u trećoj prijeđemo 60 km/h. Vjerojatno je to mogao dok je bio nov, ali danas ima gotovo puna četiri desetljeća na leđima pa se dosta muči.
U četvrtoj se prilično trese već pri 100 km/h, a kraj dolazi pri 137 km/h.
Potrošnja? Putnog računala nema, pa možemo samo vjerovati ljudima iz muzeja - u prosjeku oko 5 litara, što i ne čudi s obzirom na samo 44 KS i perolakih 785 kg, čak 129 manje od Twinga 1.0 SCe (65 KS).