Svatko tko posjeti zbirku AutoMuseum Volkswagen Foundation naići će na tajanstvenu limuzinu s četvera vrata, ravnih, uglatih linija i četiri okrugla prednja svjetla. Na prvi pogled izgleda kao Tatra 613, luksuzni model sa stražnjim motorom koji se proizvodio u Čehoslovačkoj između 1974. i 1996. godine. No silueta je malo drugačija, a kotači su isti kao kod prvog Porschea 911. O čemu se ovdje radi?
To je prototip EA 128, koji je planiran kao veliki luksuzni Volkswagenov model 1960-ih godina, svojevrsna duhovna preteča Phaetona. Model je razvijen u suradnji s Porscheom, ali nikada nije ušao u serijsku proizvodnju.
U 1960-ima Njemačka je uvela carinske barijere kako bi zaštitila domaće tržište od uvezenih modela. VW Buba nastavila se masovno proizvoditi i bila je hit, ali marke poput Forda i Opela dominirale su višim segmentima s modelima Taunus 17M P3 odnosno Veliki luksuzni pr. Osim toga, zahtjevi kupaca automobila rasli su s ratom standarda u Njemačkoj. Volkswagen je na to odgovorio debijem svojih modela srednje Type 3 1961. godine.
Ti su modeli jednostavno nazvani VW 1500, kasnije VW 1600, a nudili su se u tri konfiguracije. Najprije je na tržište došla mala limuzina, uslijedio je Variant i na kraju fastback nazvan TL, što je kratica za touring limuzinu. Međutim, ovi su modeli bili dostupni samo s karoserijama s dvoja vrata i nisu bili isuviše prestižni. Nijemci koji su bili dovoljno bogati da si priušte otmjeniji automobil kupovali su Mercedes W110 ili novopredstavljeni BMW 1500 "Neue Klasse".
U isto vrijeme, praktična VW Buba je doživljavala procvat u Sjedinjenim Državama koji je bio bez presedana za uvozna vozila. Samo 1960. ondje je prodano 117.000 kornjaša Buba i taj će se broj povećavati do 1968. kada je u zemlji prodano čak 399.674 primjeraka. Kako bi konkurirali Volkswagenu, američki proizvođači počeli su razvijati kompaktne modele. Ili bolje rečeno, ono što su smatrali "kompaktnim" u usporedbi s američkim standardima.
Godine 1960. Ford je na tržište izbacio Falcon dug "samo" 4,59 metara. Još manji "Cardinal" odbačen je i namijenjen za Europu gdje se od 1962. uspješno borio protiv Bube kao Taunus 12M. General Motors je, s druge strane, zauzeo puno radikalniji pristup u borbi protiv VW-a i predstavio automobil sa zrakom hlađenim boxer motorom u stražnjem dijelu, model Chevrolet Corvair. Poput VW Bube, Corvair je imao neovisni ovjes na sva četiri kotača, a stražnji kotači imali su zakretne osovine. Njegov dizajn bio je jasan i tipično europski. Iako je Corvair bio "odgovor na Volkswagen", u svakom je pogledu bio puno veći od VW Bube. Njegov 2,3-litreni šestocilindrični motor razvijao je 81 ili 96 KS, ovisno o verziji.
Heinrich Nordhoff, predsjednik Volkswagenwerk AG, morao je reagirati i tako je rođen projekt “Volkswagen Entwicklungsauftrag 128” (VW EA 128). "Entwicklungsauftrag" ili prevedeno "razvojni nalog" bila je skraćenica za projekte njemačkog brenda. U slučaju EA 128, VW je dodijelio nalog Porscheu koji je nedugo prije toga predstavio svoj 901 koji će uskoro postati 911.
Mehanički dizajn EA 128 slijedio je iste postavljene smjernice kao Porsche i Volkswagen u to vrijeme: zrakom hlađeni stražnji motor bio je "obavezan". Ugrađeni motor je bio zrakom hlađeni dvolitreni šestocilindrični boxer motor, isti onaj koji će se također koristiti u 901/911. Međutim, u velikoj limuzini snaga je smanjena sa 130 KS na 90 KS u korist većeg okretnog momenta pri malim brzinama. Ručni mjenjač s pet stupnjeva prijenosa i torzioni ovjes upotpunjuju paket, omogućujući modelu postizanje najveće brzine od 160 km/h. Uz duljinu od 4,70 metara i težinu od oko 1200 kilograma, Volkswagen je imao slične dimenzije kao Mercedes-Benz W110. Također je bio 13 cm dulji i 150 kg teži od limuzine Corvair. Izrađen je i prototip karavana, koji je također preživio u Wolfsburgu.
Da je EA 128 bio uključen u ponudu, bio bi to prvi VW s četvera vrata. Njegov čist, linearan stil bio je vrlo moderan za rane 1960-e. Straga su linije EA 128 bile prilično jednostavne, s otvorima na haubi za dovod zraka. Pokazivači smjera su bili postavljeni na blatobrane. Prednja svjetla sa zatvorenim snopom signalizirala su namjeru izvoza modela u Sjedinjene Države gdje ej takav izgled bio tada moderan. Kotači i poklopci naplataka bili su identični kao na posljednjem Porscheu 356 i prvom 911.
Kako bi njegov razvoj zadržali u tajnosti, prototip limuzine nema VW logo izvana, samo na upravljaču, koji je također isti kao u prvom 911, kao i kontrole pokazivača smjera i brisača, gumbi na kontrolnoj ploči i ručke za otvaranje prozora. I instrumenti su preuzeti s 911, iako s nekim razlikama u brojčanicima. Presvlake su bile raskošne, s kožom boje karamele, a ponuda prostora raskošna sa šest sjedala.
Na kraju je Volkswagen odustao od daljnjeg razvoja modela, vjerojatno zato što bi bio preskup. Osim toga, 1965. Ralph Nader je u SAD-u objavio knjigu "Nesiguran pri bilo kojoj brzini", zbog koje je Corvair došao na loš glas kao nestabilan automobil i koja je uzrokovala nagli pad prodaje ovog Chevroleta i bila velik udar na sva veća vozila sa stražnje smještenim motorom u Sjedinjenim Državama.
Također 1965. godine, VW grupa je preuzela marku Audi i Auto Union od Mercedes-Benza i tako dobila već djelomično razvijenu limuzinu srednje klase F103 s vodeno hlađenim prednjim motorom, pogonom na prednje kotače i verzijama s dvoja ili četvera vrata. Već 1966. Nordhoff je vidio prvi prototip F104, koji je kasnije postigao veliki uspjeh kao Audi 100. Prototipovi EA 128 izgubili su na značaju, a VW se koncentrirao na razvoj manjih modela što će na kraju rezultirati s još jednim globalnim hitom - Golfom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....