Mercedes W126 coupe iz 1980-ih poznat kao "SEC" bio je jedan od najljepših, najelegantnijih i najpoželjnijih Mercedesa ikad. Kako kad se tek pojavio, tako je i danas na cijeni kao klasik.
Inače, W126 visoke klase bio je prvi model kojem je talijanski dizajner Mercedesa Bruno Sacco odredio i najmanji detalj i koji je postao najprodavanija i najdugovječnija "Sonderklasse", kako limuzina tako još više i spomenuta coupe izvedba.
Na tržištu se pojavio 1980. i opstao sve do 1991. te pronašao čak 892.123 kupaca. U tu brojku uključeno je i 74.060 primjeraka u SEC verziji, kultnoj Coupe varijanti, ikoni 1980-ih.
Međutim tada na početku 1990-ih stiže nova generacija S-klase W140 koji je baš poput svog prethodnika bio inženjersko savršenstvo koji kombinira luksuz i tehnološke inovacije na najvišoj razini i koji je slovio kao mjerilo suvremene automobilske industrije.
Obilno narastao u svim smjerovima, odmah je proglašen najluksuznijom limuzinom devedesetih, i iz daleka prepoznatljiv golemi Mercedes S W140 naš je narod brzo "krstio" nadimkom "Genscher" po njemačkom ministru vanjskih poslova Hansu Dietrichu Genscheru, koji je početkom devedesetih bio jedan od najvećih zagovornika priznanja Hrvatske.
A koji je to auto bolji i prestižniji od "Genschera"? Možda samo pet metarska coupe verzija S-klase W140 s dodatkom u nazivu SEC kao i kod prethodne generacije. Međutim s obzirom da je SEC iz 1980-ih bio pojam za stil i klasu, izrada coupe verzije na osnovi golemog W140 bila je više od izazova.
Pa ipak stigao je na tržište premda je vrijeme velikih i raskošnih skupocjenih coupea tada početkom 1990-ih već bilo na zalasku. Sada tražimo odgovor na pitanje: je li Mercedes S-klase W140 Coupe danas 30 godina od predstavljanja postao klasik kolekcionarske vrijednosti?
Povijest modela: veliki model s dvojim vratima svoju premijeru je doživio na Međunarodnom sajmu automobila u Detroitu 11. siječnja 1992. godine, a u Europi je bio predstavljen na Sajmu automobila u Ženevi od 5. ožujka iste godine.
Tehnološki razlike u odnosu na limuzinu nije bilo, no stilski se više razlikovao od nje nego li je to bio slučaj s coupeima i limuzinama prethodnika W126.
Velika, tada futuristička prednja svjetla, osigurala su mu u Njemačkoj ne baš lijep nadimak "Pčela ubojica" ("Morderbiene"), no bez obzira na to, kad je model 600 SEC stigao na tržište bio je najskuplji serijski automobil proizveden u Njemačkoj. U veljači 1992. godine u standardnom izdanju koštao je enormnih 220.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Međutim, bez obzira na to što je bio tehnološki najnapredniji i jedan od najskupljih automobila uopće koji je svojom pojavom izazivao strahopoštovanje na cesti, ni dan danas se ne možemo oteti dojmu kako je W140 coupe od početka kronično lišen elegancije, inače tako svojstvene coupe modelima.
Kao i svaki veliki Mercedes i SEC iz 1992. (kasnije CL) je donio neke tehnološke inovacije pa je tako od 1994. godine dolazio je sa serijskim ESP sustavom (program elektroničke stabilnosti) koji je razvijen u suradnji s Boschom.
Neke druge značajke uključivale su dvostruko staklo na prozorima za optimalnu akustiku, dodavanje sigurnosnih pojaseva i električno-podesiva sjedala s memorijskom funkcijom kao standardom u 600 SEC-u, ili automatske kontrole klimatizacije s odvojenim zonama za vozača i suvozača.
U početku su se nudile dvije varijante: 500 SEC koji je koristio 5,0-litreni V8 i proizvodio 320 KS (235 kW), dok je 600 SEC pokretao veličanstveni 6,0-litreni V12 od 394 KS (290 kW). Od 1994. godine uveden i manji 4,2-litreni V8 motor. U to vrijeme, coupei više nisu nosili SEC oznaku, već se od uvođenja nove Mercedesove nomenklature u lipnju 1993. nazivaju coupeima S-Klase. Od 1996. godine do kraja proizvodnje 1998. godine modeli S-klase s dvojim vratima dobili su oznaku CL.
Na koncu, čini se da W140 coupe ipak zaslužuje status klasičnog automobila ne samo zbog tehničke izvrsnosti, skupocijenosti u svoje vrijeme i performansi, već i zbog toga što je predstavljao najbolje što je dolazilo iz Njemačke na cesti.
Međunarodni mediji iz tog doba bi se s time složili. "Dolikuje kralju", napisano je u američkom stručnom časopisu Road & Track u travnju 1993. godine, a mjesec dana ranije FAZ ga je nazvao "Carem Autobahna": "golemim automobilom, ali koji vozi zavojima iznenađujuće brzo i hitro, kao da je težak upola manje".
Na koncu prije dolaska nasljednika, u šest godina proizvodnje, tvornica u Sindelfingenu proizvela je točno 26.022 coupea Serije W140. Gotovo trećina toga dobila je V12 pogon (8573), a značajno više od polovice kupaca odlučilo se za 5,0-litrenu varijantu s V8 motorom (14.953)...