Dužina karavana, prostranost monovolumena, a izgleda kao SUV... Daciju Jogger nam je od početka bilo teško strpati u neki određeni okvir, a ništa pametniji nismo postali niti nakon što smo ju provozali po zavojitim cestama u zaleđu Nice. Ništa čudno.
Rastegnut na 455 cm, rumunjski crossover je zapravo prilično sretna mješavina svega i svačega, pa će sigurno biti zanimljiv šarolikoj klijenteli – od taksista koji će cijeniti praktičnost izvedbe sa sedam sjedala do avanturista koji će se uz podnicu uzdignutu od tla čak 20 cm bez straha upuštati i u vožnju zahtjevnijim makadamom.
A u koju klasu pritom spada Jogger zapravo i nije toliko bitno, puno važnije je da nudi puno, i to po diskontnoj cijeni...
Svakako najjači adut je prostranost - čim se sjedne za upravljač postaje jasno zašto su parkirni senzori ovdje „must have“. Iza vozača, naime, nalazi se neočekivano izdašan prostor načičkan sjedalima od kojih baš svatko bez problema može primiti odraslog putnika. Pa čak i ona u trećem redu, što nije čest slučaj.
Iako osjetno duži, Jogger za upravljačem pritom priziva u misli novi Sandero. I to ne samo zbog jednakog dizajna prekidača klime ili zaslona multimedije, već i zbog osjećaja u vožnji.
Razlog tome je što oba modela dijele platformu CMF-B, osmišljenu da zadovolji sve tražene sigurnosne prohtjeve i ponudi primjerenu udobnost, ali i da izvedbom cijenu zadrži na prihvatljivoj razini za prosječnog kupca Dacije.
Na istoj platformi, recimo, krajem ove godine dolazi i veliki SUV Dacia Bigster koji je zasad još uvijek u konceptnom obliku.
U praksi to znači da Jogger bez drame može proći i brže kroz zavoje, međuosovinski razmak od izdašnih 290 cm spremno upija neravnine, a visoka karoserija nije sklona pretjeranom naginjanju. S druge strane, izostaje osjećaj masivnosti pa odviše ne iznenađuje kad se pročita da je masa zauzdana na 1200 kg, koliko danas na vagi broje i neki bolje opremljeni gradski modeli.
Skromnija masa, međutim, ima pozitivan učinak na potrošnju. Vozeći se u izvedbi pokretanoj benzincem TCe 110, živahnijoj i ponešto uglađenijom od one koju pogoni sad već poznati ECO-G 100 s tvorničkom plinskom instalacijom, u prosjeku smo trošili 6,3 litre. Što je, naravno, više nego prihvatljivo.
No, još štedljivijom se pokazala LPG izvedba. Nju smo vozili trošeći 8,6 litara autoplina, što znači da bi nas vožnja od 100 km – da smo sami platili gorivo – stajala tek 53 kn.
Veliki mamac je i cijena početne izvedbe Essential od 112.900 kn (dva sjedala u trećem redu doplaćuju se 5600 kn), no tko želi doživjeti Jogger u punom svjetlu ipak će trebati posegnuti barem za opremom Comfort od 126.600 kn (ručna klima, modularni krovni nosači, multimedia sa zaslonom od 8 inča, alu naplaci od 16 cola…).
Top izvedba Extreme dostupna od 133.900 uz dugačak popis opreme (automatska klima, kamera za vožnju unazad…) pritom nudi i određenu dozu šminke.
Zainteresirani, međutim, trebaju znati da se narudžbe za Jogger već uveliko zaprimaju i da je već više od pola automobila u dolasku rezervirano. Kao i da navedene promocijske cijene neće vrijediti dovijeka.