Kako se veliki broj vozača još uvijek ne zna pravilno nositi sa standardnim kružnim tokom, možda se nije pametno zapitati bismo li trebali uvesti još jednu vrstu ovog karakterističnog prometnog rješenja za križanja.
Međutim, nizozemski kružni tokovi mogli bi biti baš ono što ti vozači trebaju, jer su u praksi mnogo jednostavniji.
Njihova glavna karakteristika je da imaju biciklističku stazu koja je neovisna o središnjoj jezgri kružnog toka. Ovdje mislimo na to da je vanjski krug odvojen od ceste, a također se razlikuje i po drugoj boji kolnika kako bi bilo još jasnije da njime mogu kružiti samo biciklisti.
Kao što smo naveli, u praksi su se pokazali mnogo jednostavnijima budući da biciklisti kruže vani, a automobile susreću samo na izlazima iz kružnog toka. Vozila moraju propustiti bicikliste, kao što je slučaj i s pješačkim prijelazima koji se nalaze odmah iza biciklističke staze.
Smisao postojanja mu je olakšati promet i učiniti ga što tečnijim, kao i zaštititi bicikliste jer se s tim kružnim tokovima udaljavaju od motornih vozila i tako izbjegavaju sudar, što je u kružnim tokovima češće jer dolazi do skretanja. Uz sve ovo, i pregledniji su.
Ostaje samo pitanje edukacije: problem je u tome što vozači još uvijek ne znaju da biciklisti imaju prednost, pa ponekad može doći do incidenata. Još neke zemjne EU već su usvojilie ovaj tip kružnog toka i vrlo su česti u zemljama poput Francuske, Belgije ili Ujedinjenog Kraljevstva...