Goriva renomiranih tvrtki danas su lišena neželjenih sastojaka i nečistoća, no sam proces izgaranja u promjenjivim radnim uvjetima automobilskog motora rijetko je kada blizu idealnom. Jednostavno, u praksi je nemoguće postići savršeno miješanje goriva sa zrakom, pri kojem bi svaka molekula goriva dobila onoliko kisika iz zraka koliko joj je potrebno. A posljedica je stvaranje čađe, odnosno čvrstih nesagorenih čestica.
Dio njih završi u filtru dizelskih čestica (DPF), no dio se taloži na ventilima i dijelovima ispušnog sustava, što uključuje i turbopunjač, kao i ventil kanala za povrat dijela ispušnih plinova (EGR). Sasvim jasno, taj proces ne djeluje blagotvorno na motor, a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječio u gorivo se stavljaju razni aditivi.
Osim standardnih rafinerijskih aditiva, zadnjih desetak godina sve je izraženiji i trend dodavanja višenamjenskih aditiva u goriva kojima se izravno poboljšavaju svojstva motora s unutarnjim izgaranjem. “Koristi od primjene ovih aditiva su višestruke”, smatra Lucija Konjević iz Ininog Centralnog ispitnog laboratorija.
A to je, kaže, ponajprije zasluga njihove četiri osnovne sastavnice - aditiv za kontrolu taloga čisti unutarnje dijelove motora, modifikator trenja povećava mazivost goriva i do 40 posto te štiti pokretne dijelove motora, inhibitor korozije omogućuje da gorivo pruži maksimalnu zaštitu od korozije i tako doprinosi trajnosti motora, dok antioksidant povećana stabilnost goriva pri skladištenju i pridonosi smanjenu naslaga u motoru.
Kao što i sol poboljšava okus jela, tako i aditivi već u malim koncentracijama poboljšavaju primjenska svojstva goriva i maziva, jednostavnim rječnikom objašnjava dr. sc. Ante Jukić, dekan Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije.
“Neki od njih su obvezni, na primjer, polimerni aditivi za poboljšanje niskotemperaturnih svojstava dizelskog goriva u zimskim uvjetima.
U premium gorivima prisutni su aditivi poput disperzanata koji dodatno poboljšavaju svojstva goriva, a preporučuje ih se koristiti kroz duljarazdoblja jer tada ostvaruju najpoželjnije učinke, poput održavanja čistoće motora i manje potrošnje goriva, te izgaranja s nižim sadržajem nepoželjnih produkata u ispušnim plinovima”, govori Jukić.
Dobro je znati i da se na tržištu nudi i široka paleta aditiva za naknadno tretiranje goriva, ali da se njihova uporaba u pravilu ne preporučuje. Razlog tome je što kvalitetna goriva već sadrže sve potrebne aditive, a pritom su i temeljito testirana kako ne bi bilo štetnih interakcija između različitih aditiva i komponenti goriva.
“Kod aditiva za naknadno tretiranje ta sigurnost ne postoji, pa njihova uporaba može narušiti kvalitetu goriva i štetno djelovati na motor. Ako vozači usprkos tome smatraju da su aditivi za naknadno tretiranje potrebni, trebaju ih koristiti u skladu s preporukama dobavljača aditiva i proizvođača motora”, navodi dr. sc. Ana Erceg, vodeći stručnjak za istraživanje i razvoj rafinerijskog poslovanja u Ini.
5 važnih značajki goriva
Viskozitet i filtrabilnost
Ovo su na neki način povezani pojmovi, jer pokazuju lakoću tečenja goriva. Generalno, u smislu finog raspršivanja goriva, poželjan je što je moguće niži viskozitet (visoki viskozitet često se pogrešno naziva gustoća), jer tekućine niskog viskoziteta lakše formiraju sitne kapljice, koje pak lakše i brže hlape, pa se i lakše miješaju s kisikom iz zraka.
No, pri niskim temperaturama, viskozitet goriva se povećava, pa se ne može tako fino raspršiti. Također, hladno gorivo teže teče i teško ga se pumpa, a pri daljnjem sniženju temperature kod dizelskog goriva mogu se izlučiti i parafinski lanci, pa ono prestaje biti filtrabilno – ne prolazi kroz pore filtra.
Oktanski broj
Većini je taj pojam dobro poznat, no mali broj zna pozadinu naziva. Otklonimo odmah jednu zabludu: gorivo višeg oktanskog broja nije nužno bolje i čistije od onog s nižim - može biti i obratno. Naime, oktanski broj označava otpornost goriva, konkretno benzina, samozapaljenju, a kao analogija uzima se udio izo-oktana, kao ugljikovodika s malom sklonošću samozapaljenju, u smjesi s heptanom.
To znači da 100-oktanski benzin ima jednaku otpornost samozapaljenju kao čisti 100-postotni oktan. Viši oktanski broj preporučuje se za benzince s prednabijanjem (npr. turbo) i one s visokim omjerom kompresije, no većina motora bez ikakve opasnosti radi i s 95 oktana.
Cetanski broj
Suprotno oktanskom broju, cetanski pokazuje sklonost samozapaljenju i bitan je za dizelska goriva, jer se kod dizelaša gorivo pali bez svjećice, pa je poželjno da se što lakše i brže zapali u dodiru s vrućim zrakom u komori izgaranja. S obzirom na zahtjeve kvalitete te činjenicu da je cetanski broj pokretač dizelskog goriva vrhunske kvalitete porasla je i uporaba aditiva za povećanje cetanskog broja.
Aditivi
Točan kemijski sastav aditiva (dodataka) naftne kompanije drže u tajnosti, no zna se koje su im uloge. Aditivima se, primjerice, može postići traženi cetanski broj (vidi okvirić), odnosno sklonost samozapaljenju. Zatim, aditivi sprečavaju nastajanje naslaga na kanalima za dovod goriva i na brizgalicama, odnosno pomažu u njihovom uklanjanju. Aditivima se smanjuje pjenjenje goriva, a uloga im je da zadrže viskozitet i ostala mehanička svojstva goriva, što je moguće konstantnijima u što širem temperaturnom rasponu.
Podmazivanje
Dijelovi koji služe za napajanje gorivom i ubrizgavanje, gorivom se i podmazuju. Nekad, kada je u gorivu bilo dosta sumpora, on i njegovi spojevi odlično su služili podmazivanju visokotlačne pumpe, samih brizgalica i svih kliznih dosjeda. Danas goriva moraju imati svojstvo mazivosti i bez sumpora, pa im se zato dodaju aditiv.