PUTOPIS: VALENCIA JE GRAD NAJBOLJE PAELLE, LUDE ARHITEKTURE i sjajne atmosfere u kojem je nemoguće ne uživati

Nakon ugodnog lješkarenja u San Sebastiánu, na La Conchi, jednoj od najljepših europskih gradskih plaža u Europi, s orošenim San Miguelom u ruci i pogledom na ljepotice pristigle sa svih strana svijeta, zapravo nam se i nije previše dalo voziti dalje po Španjolskoj. Duži dvodnevni odmor smo doista i zaslužili, jer nam je bio prvi nakon što smo u desetak dana u dosta nategnutom rasporedu obišli čak četiri pokrajine i glavni grad Madrid, vidjeli sve i svašta te se opijali ne samo lokalnim vinom i pivom već i fantastičnim kastiljskim, riojinim i baskijskim pejsažima, bogatom poviješću, lokalnim običajima, zanimljivim ljudima i pričama...

Moj suputnik fotograf Ivan i ja automobilom smo dosad u potrazi za najboljim cestama za vožnju putovali i Norveškom, Engleskom, Irskom, Rusijom, Francuskom i brojnim balkanskim zemljama, no činjenica je kako je putovati Španjolskom, posebice u kasno proljeće, posebno iskustvo. Ljudi su opušteni i komunikativni (premda velika većina ne zna ni riječ engleskog), njeguje se ležerniji stil života, ali sve je uređeno i funkcionira. Usto, zdrava i ukusna mediteranska hrana i socijalne navike koje uključuju puno kontakata i druženja dokasna (i zbog tople klime) reflektiraju se i na kvalitetu života, koja je, složili smo se prema dotad viđenom, možda i najbolja u Europi. Skandinavskoj strogoj jednostavnosti i zatvorenosti, njemačkoj minucioznosti i disciplini ili francuskoj te britanskoj nadmenosti ovdje nema mjesta. Možda netko drugi misli drugačije, no barem nama, Španjolska je legla “k’o budali šamar”.

Ivan Lacković

Jednostavno, Španjolska koju smo mi dotad obišli vozeći izvan utabanih turističkih destinacija prava je meka za uživanciju za ne prevelik novac i bez stresa, a ubrzo smo se uvjerili i da nimalo drugačije nije ni u Valenciji, u koju smo stigli nakon što smo našim neumornim Renaultom Scénicom 130 dCi u šest sati, budno pazeći da ne prekršimo ograničenje od 120 km/h, od Atlantika do Sredozemnog mora odradili 573 kilometra vožnje, mahom kroz pustopoljinom pokrajine Aragonije. Ljudi su i tu otvoreni i razgovorljivi, a govore valencijskim jezikom, specifičnim dijalektom katalonskog jezika, koji je od 1982. i drugi službeni jezik na području valencijanske pokrajine. Solidni smještaj brzo smo našli u jeftinom budget motelu Ibis u shopping predgrađu (60 eura za noć) i odmah krenuli u centar grada.

Ivan Lacković

Naš Renault, nakon što smo ga tek drugi put na putu počastili punim tankom, parkirali smo u podzemnoj garaži u blizini prekrasne zgrade glavnog kolodvora Estació del Nord iz 19. stoljeća, na kojoj iznad fascinantnog pročelja dominira veliki šišmiš, simbol grada. Naime, kad je kršćanski kralj Jakov I. Aragonski iz Valencije nakon par stotina godina vladavine protjerao Arape imao je na glavi kacigu sa zmajem raširenih krila, no ljudi u Valenciji su mislili da je riječ o šišmišu, pa su istog u znak zahvalnosti stavili i u gradski grb. U blizini kolodvora je i velika korida Plaza de Toros, građena po uzoru na rimske arene, odakle šećemo do prekrasnog trga Plaza del Ayuntamiento s monumentalnom Gradskom vijećnicom, a potom i Plaze de la Reina, centra starog dijela grada, kraj koje je i prelijepa gotička katedrala Santa María de Valencia u kojoj se nalazi i kalež za kojeg se tvrdi da je sveti gral, odnosno kalež s Kristove Posljednje večere.

Ivan Lacković

Vrijedilo je obići i Ložu svile (Llotja de la Seda) prekrasnu građevinu iz 15. stoljeća koja pokriva više od dvije tisuće četvornih metara te Mercado Central, gradsku tržnicu s kraja 19. stoljeća, gdje se trguje i danas. Kraćom šetnjom stigli smo i do najvažnijeg i najočuvanijeg od nekadašnjih 12 ulaza u grad - Torres de Serranos. s čijeg s vrha puca sjajan pogled na stari dio grada. S obzirom na to da je u međuvremenu pala noć odlučili smo se počastiti iberijskim pršutom i pravom paellom, kojoj je baš Valencija dom, a od 200 vrsta odabrali smo one najpopularnije - sa zečjim mesom i morskim plodovima. Uz još pokoje pivo do dugo u noć zadržali smo se u druženju na gradskim ulicama, koje pred jutro završavamo u razgovoru sa simpatičnim konobarom Sergiom u našem motelu, koji nam otkriva da je Valencija do devedesetih bila tek zapušten lučki grad s najvećim kontejnerskim transportom u Španjolskoj, a potom se preobrazila u kulturnu i turističku meku. Svo to vrijeme gradonačelnica je bila Rita Barberá, pune 24 godine, objašnjava nam Sergio, a mi si mislimo kako je za tu gospođu sa svojim 17-godišnjim stažom pravi početnik čak i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. A Barberá se pritom nije bavila samo fontanama, sumnjivim preuređenjima parkova i trgova i preimenovanjem njihovih imena...

Ivan Lacković

Idući dan smo započeli obilaskom atrakcije koja treći po veličini španjolski grad čini potpuno drugačijim od svih ostalih gradova: najvećeg gradskog parka u Europi, smještenog u isušenom koritu rijeke! Danas samo mostovi podsjećaju da je tud nekoć tekla rijeka Turije, kojoj je nakon katastrofalnih poplava 1957. promijenjen tok, pa se sad u more ulijeva na južnoj strani grada. U njenom starom koritu danas su prelijepi vrtovi, šetnice, sportski tereni, jedinstveni zoološki vrt, a tu je i futuristički Grad umjetnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i les Ciències), uvršten u “12 blaga Španjolske”. Ja sam više puta imao priliku posjetiti to čudo avangardne arhitekture, pa sam željno iščekivao Ivanovu reakciju. Prva je, dakako, bila muk...

Ivan Lacković

- Ovo mi izgleda kao film Dan nezavisnosti, kao da je usred grada sletjela letjelica s Marsovcima, rekao je potom, a baš je tako i meni, kad sam ga vidio prvi put, izgledalo to golemo čudo avangardne arhitekture otvoreno 1998., zapravo kompleks mosta, natkrivenog trga i još pet velikih građevina: Palau de les Arts Reina Sofia, opere i koncertne dvorane sa 4 odvojene pozornice, planetarija i kina L’Hemisferic, botaničkog vrta sa šetnicom i galerijom na otvorenom L’Umbraco, muzej znanosti El Museu de les Ciències Príncipe Felipe te 2003. godine im pridodanog golemog oceanografskog parka i muzeja L’Oceanogràfic. Cijeli taj kompleks odrasli mogu razgledati za 38 eura, a nakon poludnevnog boravka u njemu ostalo nam je vremena čak i za plažu. A ona je u Valenciji upravo onakva kakvu sliku imamo kad se spomene španjolski turizam. Beskrajna, gotovo dva kilometra duga gradska plaža koja može ugostiti desetke tisuća kupača s brojnim turističkim sadržajima. Srećom, to je ujedno bila i dosad jedina dodirna točka sa stereotipima vezanim uz Španjolsku na našem dosadašnjem dijelu puta, a vjerujemo da neće biti drugačije i na nastavku puta, u Andaluziji, točnije - u čarobnoj Granadi.

Ivan Lacković

Ukratko

Valencije je puna remek-djela Santiaga Calatrave, genijalnog arhitekta, kipara i inženjera koji se u tom gradu i rodio i odškolovao. Isušeno riječno korito danas je spektakularni park Turijin vrt (Jardin del Turia)

Isušeno korito rijeke Turije iskorišteno je maksimalno: uz brojne sadržaje za sportaše i rekreativce dah oduzima futuristički kompleks Grad umjetnosti i znanosti, s operom, muzejima, trgom i fantastično dizajniranim mostom...

Ivan Lacković

Gastronomija za poželjeti: uz fantastični pršut, kojim se možete omastiti i u street food varijanti u brojnim pršuterijama, najbolji izbor tu je paella, jer je baš u Valenciji i nastala. Španjolci poštuju svoje tradicije: od kulinarskih pa sve do tradicionalnog odijevanja u svečanim prigodama, što nam je demonstrirao i simpatični par kojeg smo sreli u centru Valencije

Gotovo dva kilometra duga gradska plaža Malvarrosa krcata kupačima tipična je slika španjolskog turizma, s cijenama iznajmljivanja ležaljki i suncobrana jasno istaknutim na svakom koraku

Muzej keramike u Manisesu dragulj je pokrajine koja se jednako ponosi i njime i nogometnim klubom Valencia...

\u0000