Naša pustolovka Riana Petanjek na svom je proputovanju Južnom Amerikom posjetila i Boliviju, a u glavnom gradu La Pazu dočekao ju je šok za šokom...
“Ma ne, nama ti je važnije imati Toyotu nego fasadu.” To je bio jedan od odgovora lokalne vodičke u La Pazu, gradu koji i je i nije glavni grad Bolivije, nakon što sam uporno htjela saznati nešto o zakonu zbog kojeg sve van centra ili poslovnog centra nema fasade i izgleda nedovršeno.
Taj dio s fasadama prvo upadne u oči i jednostavno je lako zaključiti da mora biti nešto više od toga da nisu imali love za završit, jer nije baš moguće da toliki postotak grada dijeli istu sudbinu.
Ono malo lokalaca koji nabadaju engleski objasnilo mi je da je porez za kuću koja je tehnički nedovršena odnosno nema fasade, znatno manji nego u slučaju onih koje su završene, no vodička sa savršenim engleskim je imala drugo objašnjenje i pričala o Toyoti, koja ima status božanstva u gradu.
Da ne bi ispala samo promotorica japanskih automobila, dodala je kako zakon ipak postoji, ali da nije tolika razlika u porezu i da njima jednostavno nije važno kako kuće izgledaju izvana, nego iznutra.
Foto: Riana Petanjek
Tek nakon razgovora s njom počela sam primjećivati broj Toyota salona ili automobila po gradu.
Ipak, puno važnije od Toyote je Pachamama. Kod nas bi bila “samo” Majka priroda, a njima je i najsvetije Božanstvo kojeg se boje, kojeg najviše poštuju i kojeg hrane. Sve kako ona ne bi pojela njih.
Najčudnije za nas van Bolivije su fetusi ljama kojima hrane Pachamamu, a to im navodno donosi i sreću i blagostanje. Neki je zakopaju ispod kuće koju grade, a u nekim dijelovima van grada se održavaju i ceremonije s njima.
Od automobila puno bolja stvar u gradu je žičara odnosno, najdulji sistem žičara na svijetu koji služi kao javni prijevoz. Osim što se s njom najbrže dolazi od jednog dijela grada do drugog, to je najbolji i najljepši doživljaj kaotičnog La Paza. Dovoljno ste visoko da ne vidite prljavštinu, ne osjećate loše mirise i fino doživite samo šarenilo najvišeg administrativnog gradova na svijetu. (3650 m)
Prije nego sam iz Perua stigla u La Paz puno sam puta čula kako je Bolivija Indija Južne Amerike, to sam pripisivala isključivo činjenici da je najsiromašnija zemlja u Južnoj, no zapravo je imala puno manje beskućnika na ulicama od Indije. Na nju je podsjećala kaosom u prometu i činjenici da se u životu Bolivijcimasve odvija na ulicama, sve što možete zamisliti se prodaje, a oni na ulicama rade sve i provode najviše svog vremena.
Što se još ne propušta doživjeti provjerite u videu.