Upravo je obilježena 80. obljetnicu Dana D, američkog iskrcavanja u Normandiji kojim je počela završna faza oslobađanje Europe od nacizma. Tim povodom odlučili smo ovu rubriku posvetiti Jeepu, automobilu koji je prema poznatoj izreci dobio rat. To je, dakako, preuveličavanje, ali ne bez imalo temelja u istini. Nije bilo preteško pronaći dobar primjerak, još uvijek ih ima solidan broj na našoj oldtimer sceni.
No, većim se problemom pokazalo to što i njihovi vlasnici slave ovu veliku obljetnicu, pa su trenutačno vrlo zauzeti, a nekoliko ih je otišlo i na lice mjesta, u Normandiju, priključiti se najvećem ovogodišnjem druženju i središnjoj proslavi Dana D. Među njima je i Vladimir Štarkelj iz Velike Gorice, čiji je Willys MB sišao s tvorničke trake 31. prosinca 1943. Ne znamo mu raniju povijest, no nije nemoguće da je već jednom, prije 80 godina, stvarno i bio u dalekoj Normandiji. Uspjeli smo organizirati snimanje i saznati priču u posljednji trenutak, prije polaska konvoja za Francusku.
Premda je odrastao i radi u obiteljskoj tvrtki dobro poznatoj ljubiteljima automobila, uostalom, njegovo prezime sve govori, Vladimir je do pandemije posvećivao slobodno vrijeme raznim kulturnim aktivnostima. No, kada je to zamrlo u lockdownu, probudila se ljubav prema oldtimerima, i to ponajprije onima uistinu klasičnih oblika, starima najmanje 70-ak godina.
A i unutar tog vremenskog okvira, jedan je model pobudio njegov poseban interes, klasični američki vojni Jeep iz II. svjetskog rata. Nema, zapravo, pravo obrazloženje za to, osim što ga povijesni i kulturni kontekst priče fascinira podjednako kao i samo vozilo. Odnosno, vozila, jer – ponovimo priču – nakon što je tvrtka American Bantam razvila prvi prototip, doradile su ga i u svojim pogonima proizvodile dvije veće tvrtke, Willys i Ford.
Tijekom rata niti jedan od njih nije nosio naziv Jeep, modeli su bili Willys MB i Ford GPW, a brend Jeep će Willys-Overland zapravo uvesti tek 1950. Legenda kaže kako je nadimak Jeep nastao po uzoru na lik zvan Eugene the Jeep, neobično stvorenje iz stripa o Popaju, pri čemu se to izgovara gotovo isto kao kratica GP, kako su se zvali rani Fordovi modeli iz 1941. No, postoje dokazi kako su izraz Jeep mehaničari američke vojske koristili pri testiranju novih vozila još 1914., tako da nastanak imena ostaje enigma.
Prvi je Jeep, Fordove proizvodnje, Štarkelj kupio u okolici Zagreba, te ubrzo shvatio da se uvalio u probleme. Gotovo da nije bilo vožnje na kojoj se nešto ne bi pokvarilo, te je do danas zamijenio skoro sve na njemu, osim karoserije i motora. Srećom, taj je automobil toliko popularan da se doslovno sve za njega može nabaviti i danas. Taj je prvi Jeep još uvijek u kolekciji, no uglavnom ga vozi sin, također zaljubljenik u taj model, dok je on preko prijatelja iz Slovenije pronašao odlično restauriran primjerak u Postojni, te kupio i njega.
U tri godine na tom Willysu nije imao većih zahvata, promijenio je tek cijevi kočnica. S njim je prije ovog puta u Normandiju već bio na velikim skupovima od Italije do Češke, kao i na nebrojenim susretima u Hrvatskoj. Posebno se rado prisjeća fantastičnog okupljanja u Plzenu, na kojem je bilo 350 vozila, ali i nevjerojatnih 100.000 posjetitelja, potvrđujući koliko je niša vojnog turizma danas jaka u svijetu.
Nažalost, mi je, još uvijek zapleteni u svoje interne sukobe oko različitih interpretacija povijesti, ne znamo iskoristiti, mada bismo i u Hrvatskoj i u regiji mogli napraviti vrlo atraktivne skupove na poprištima povijesno značajnih lokacija iz doba II. svjetskog rata.
Najveći hrvatski grad bez vlastite registarske oznake - Velika Gorica - dugo je bila i najveće mjesto bez oldtimer kluba, a lokalni ljubitelji raspršeni po onima iz Zagreba ili Siska. Štarkelj je uočio taj propust i osnovao danas iznimno aktivni OTK Turopolje, te u ovih nekoliko godina s prijateljima i suradnicima pretvorio svoj grad u jedan od trenutno najživljih oldtimerskih centara u regiji, u kojem se više puta godišnje održavaju izložbe i skupovi.
Usto, među (pre)rijetkim je ljudima na sceni koji brinu o pratećim detaljima, pa na skupove i on i prijatelji uvijek dolaze u odjeći primjerenoj vremenu proizvodnje automobila, vojnim uniformama ako je riječ o Jeepu, a civilnoj odjeći starinskog tipa, ako dolaze s nekim drugim automobilom. To je aspekt koji inače kronično nedostaje našoj sceni, no drago nam je da s dolaskom ovakvih entuzijasta počinju puhati neki novi vjetrovi.
Ukratko
Zvijezda na poklopcu motora i sva američka vojna insignija neizostavni su dio vizualnog identiteta Jeepa, pa ih nalazimo i na ovom primjerku
Willysov četverocilindraš sa 60 KS odabran je zbog veće snage u odnosu na Fordov prijedlog, a pokazao se “neuništivim”
Kako bi slika bila potpuna, Štarkelj je nabavio i inertno oružje, replike američkih vojnih uniformi, torbe, alat i ostale detalje
Iz tvornica Willysa i Forda u prosjeku bi tijekom rata svakih minutu i pol izašao po jedan primjerak, a danas ih, kažu, oko 300.000 još uvijek vozi
U tvornici oružja u Kragujevcu, budućim Zavodima Crvena zastava, 1953. su sklopljena 162 Jeepa od dijelova iz SAD, no ovaj primjerak nije jedan od njih
Umjesto godine proizvodnje, vlasnik se odlučio registarskom pločicom prisjećati na godinu kada je u Sloveniji nabavio ovaj primjerak, svoj drugi
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH