Europska unija predlaže stroža pravila kako bi se utvrdilo kada bi automobil nakon svog životnog vijeka trebao biti otpisan. Prema tome, vlasnici vozila više ne bi imali pravo sami odlučiti kada je njihov automobil spreman za otpad.
Cilj prijedloga EU je promicanje kružne ekonomije u automobilskoj industriji kontrolom cjelokupnog životnog ciklusa vozila, od proizvodnje do otpisa, a sve kako bi se osiguralo odgovorno postupanje s automobilima nakon završetka njihovog radnog vijeka, recikliranjem za posredno čišći okoliš. Prijedlog sadržava jasne kriterije za to kada se automobil smatra da je na kraju životnog vijeka. To uključuje da je vozilo ozbiljno oštećeno, ili da nije podvrgnuto potrebnom pregledu kroz određeni period.
Doduše, postoje iznimke ali su vrlo stroge i usko segmentirane - za vozila od povijesnog interesa, ali moraju biti stara najmanje 30 godina, u izvornom stanju i da nisu prošla značajne tehničke izmjene.
Međutim, prijedlog nailazi na oštre kritike. Podsjetimo, EU direktiva o otpadnim automobilima primjenjuje se još od 2000. godine, međutim predložena nova regulativa koja ima za cilj olakšati prijelaz na održiviju automobilsku industriju, tzv. "kružnim" gospodarstvom je vrlo kontroverzna.
Odbor za promet je još 2022. pokušao predložiti da proizvođači sami donesu odluku o tome kada su vozila za otpis nakon što su prodani kupcima. Dakle, trebali su odrediti kad bi pojedini automobil došao do kraja svog vijeka u kružnom gospodarstvu.
To bi prema prijedlogu trebali utvrditi tako da procijene je li automobil koji prolazi kroz njihove službene radionice u stanju nastaviti vožnju ili ne. No, to je odgovornost koju proizvođači ne žele preuzeti. Razlog: vozači bi morali smjeti popravljati i održavati vlastite automobile sve dok prolazi tehnički pregled i dok ih služi i to im nitko ne može oduzeti, a i zakonski, proizvođači ne mogu oduzeti kupcu pravo na privatno vlasništvo nad robom koju je platio i upisao na svoje ime.
Ovaj najnoviji prijedlog EU-a je čista kontroverza jer se njome utvrđuju vrlo specifični kriteriji za određivanje kada se smatra da je vozilo na kraju svog vijeka trajanja, kao i koji se zahtjevi nameću vlasniku. Na primjer, morate ostaviti vozilo za otpis bez nepotrebnog odgađanja i pod kaznenom odgovornošću, ako ispunjava kriterije onoga što se prema regulativi smatra otpadom.
Automobil bi otišao na otpad primjerice ako su kočnice, ili upravljanje previše istrošeni, ako nije prošao potreban godišnji pregled dvije godine zaredom, ili ako zanemarite popravke koje biste morali izvršiti da biste ih prošli. U tim bi se slučajevima automobil smatrao otpadom i morao bi se otpisati. Ako je bilo koja od točaka ispunjena, pravo vlasništva se oduzima. Dakle, nema više starog automobila ljubimca u garaži koji je odjavljen dok se ne skupi novac za restauraciju (što često može trajati i godinama) pa makar to bila i stara Vectra ili Golf.
Sporna jest ta intencija da više ne bi vlasnik vozila mogao odlučiti kada je vrijeme za otpis već da bi se ta praksa temeljila na jasnim kriterijima definiranim u prijedlogu. Vlasnici će prema tome biti dužni poslati svoje automobile na reciklažu ako vozlia ispunjavaju uvjete za otpad, čime se prenosi odgovornost s vlasnika na propisane standarde.
Švedski klub Motorhistoriska Riksförbundet (MHRF) piše Teknikens Varld , tvrdi da prijedlog krši prava pojedinaca na njihovu imovinu te da ide suprotno švedskom obliku vlasti i Povelji EU-a o temeljnim pravima (članak 17.). Osim toga, kritike se usmjeravaju prema mogućem utjecaju na povijesne automobile i entuzijaste, kao i na trkaće automobile na nižim razinama natjecanja koji bi mogli teško stradati pod novim pravilima.
Prijedlog također izaziva zabrinutost u moto sportu, s mogućim teškoćama za nacionalne utrke. Švedska udruga proizvođača vozila (SFRO) naglašava potrebu za mogućnošću žalbe ili odgovora na odluku koja klasificira vozilo kao otpad, uz isticanje problema s definicijom nepopravljivosti vozila. Ukratko, iako je cilj novog prijedloga povećati odgovornost u održavanju automobila i potaknuti održivost u industriji izaziva nesuglasice i zabrinutost među različitim dionicima automobilističke zajednice.
Po ovom pravilu, mnogi moderni klasici ili klasični automobili koji stoje u garažama vlasnika, a koji nisu navedeni kao povijesni, mogu izravno otići na otpad, čak i oni na kojima se radi s ljubavlju kako bi ih se vratilo u život ili ih održalo u najboljem mogućem stanju. Europska unija bi čak bilo koga mogla spriječiti teoretski, da ako baš to želi, potroši svu svoju ušteđevinu kako bi za stariji automobil koji je čuvao 5, 10 ili 15 godina doveo u red pa prošao tehnički pregled, smatrajući ga ekonomski nepopravljivim.
"Čim se u registru automobila ispune brojni kriteriji, primili biste pismo u kojem se navodi da vaš automobil treba reciklirati. I to je jedan od rizika s kriterijima koji su postavljeni kada se vozilo može smatrati otpadom, na primjer ako niste proveli tehnički test u roku od dvije godine, što sve vrste stavljanja izvan pogona čini rizikom", kaže Gustaf Ulander, tehnički i ekološki menadžer u SFRO-u (švedsko udruženje graditelja vozila amatera).
Također kritiziraju točku da bi se automobil trebao smatrati otpadom ako trošak popravka premašuje tržišnu vrijednost, ne uzimajući u obzir nikakvu vrijednost uporabe. "Mora postojati prilika da vlasnik vozila odabere koliko novca želi potrošiti na popravak svog vozila" navode, i dodaju da bi osnovna stvar ovdje trebala biti da osoba/vlasnik može sama odlučiti treba li vozilo biti otpisano jer je jedina koja može znati koja je namjera vlasništva. Prema nekim procjenama, diljem Euurope trenutno postoji 6 milijuna vozila koja bi odmah mogla u reciklažu...
Prijedlog Europske komisije:
KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE JE LI RABLJENO VOZILO OTPADNO VOZILO
DIO A
KRITERIJI ZA PROCJENU MOGUĆNOSTI POPRAVKA VOZILA
1. Vozilo je tehnički nepopravljivo ako ispunjava jedan ili više sljedećih kriterija:
(a) izrezana je na komade ili ogoljena;
(b) Zavarena je ili zatvorena izolacijskom pjenom.
(c) potpuno je izgorio do te mjere da je motor ili putnički prostor uništen;
(d) uronjen je u vodu do razine iznad instrumentne ploče;
(e) Jedan ili više sljedećih dijelova vozila ne mogu se popraviti ili zamijeniti:
i. dijelove uzemljene spojnice (npr. gume i kotače), za njih su dijelovi ovjesa, upravljača, kočenja i upravljanja;
ii. pričvršćivanje sjedala i spojevi;
iii. zračni jastuci, pretenzijski, sigurnosni pojasevi i njihovi periferni radni sastavni dijelovi;
iv. karoseriju i šasiju vozila;
(f) čije konstrukcijske i sigurnosne komponente imaju nepovratne tehničke nedostatke koji ih čine nezamjenjivima, kao što su zamor metala, višestruki kvarovi temeljnog premaza ili teška perforirajuća korozija.
(g) Popravak njih zahtijeva zamjenu motora, mjenjača, karoserije ili šasije, što rezultira gubitkom izvornog identiteta automobila.
2. Vozilo je ekonomski nepopravljivo ako je njegova tržišna vrijednost manja od troška potrebnih popravaka kako bi se ono u Uniji vratilo u tehničko stanje koje bi bilo dovoljno za dobivanje potvrde o tehničkoj ispravnosti u državi članici u kojoj je vozilo registrirano prije popravka.
3. Vozilo se može smatrati tehnički nepopravljivim ako:
(a) uronjen je u vodu do razine ispod ploče s instrumentima tako da su motor ili električni sustav oštećeni;
(b) vrata mu nisu pričvršćena;
(c) pare goriva ili goriva emitiraju se uz opasnost od požara i eksplozije;
(d) plin je iscurio iz sustava ukapljenog plina koji predstavlja opasnost od požara i eksplozije;
(e) njegove vučne tekućine (gorivo, kočiona tekućina, antifriz, kiselina iz baterije, rashladno sredstvo) iscrpljene su i predstavljaju rizik od onečišćenja vode, ili
(f) kočnice i dijelovi upravljača su previše istrošeni.
Ako je ispunjen jedan od tih uvjeta, provodi se pojedinačna tehnička procjena kako bi se procijenilo bi li tehnički status vozila bio dovoljan za dobivanje potvrde o tehničkoj ispravnosti u državi članici u kojoj je vozilo registrirano prije popravka.
DIO B
OKVIRNI POPIS KRITERIJA ZA KRAJ ŽIVOTNOG VIJEKA
Kao dodatno obrazloženje mogu se upotrijebiti i sljedeći kriteriji kako bi se utvrdilo je li rabljeno vozilo otpadno vozilo:
(a) nepostojanje uređaja koji omogućuju identifikaciju vozila, posebno identifikacijskog broja vozila;
(b) Vlasnik je nepoznat.
(c) nije prošao potreban nacionalni tehnički pregled nakon više od dvije godine od datuma kada je posljednji put bio potreban;
(d) nije primjereno zaštićen od oštećenja tijekom skladištenja, prijevoza, utovara i istovara;
(e) predan je na rukovanje ovlaštenom sabirnom mjestu ili ovlaštenom postrojenju za zbrinjavanje otpada;