Kad tvrtka traži inženjera za strojno učenje, planiranje gibanja vozila ili simulaciju vožnje, nema dvojbe tko zapošljava. Barem ako se nalazite u Hrvatskoj. Riječ je, sasvim jasno, o Rimac Automobilima, brzorastućoj tvrtki iz Svete Nedelje koju su proslavili moćni električni superautomobili Concept_One i C_Two, ali i probitačni vlasnik i inovator Mate Rimac. Kojemu je, kad čovjek malo pogleda, za rukom pošlo gotovo nemoguće. Ne samo da je tehnološki naprednu tvrtku koja baterijske sustave i elektroniku prodaje Koenigseggu i Aston Martinu (i ne samo njima...) izgradio usred države poznate po tragično lošem praćenju poduzetnika, postigao je i da mladi inženjeri imaju gdje doći raditi i što naučiti bez da napuštaju Hrvatsku.
I ne samo to – tvrtku je učinio zanimljivom i stranim stručnjacima, visokoobrazovanim ljudima koji posao bez problema mogu naći bilo gdje u svijetu. Bez čega bi se čitava tvrtka prije ili kasnije našla u problemima, ili bila prisiljena napustiti Hrvatsku. “Moramo biti svjesni da je ovo startup firma. Ili ćemo postati veliki ili ćemo ostati mali i propasti”, filozofija je Mate Rimca, koji je brzo shvatio da ponuda domaćih inženjera nije neograničena, te da će galopirajući rast poslovanja preživjeti samo ako na specijalizirana mjesta zaposli i strance.
- Trenutačno zapošljavamo gotovo 350 ljudi, od čega otprilike 10 posto čine stranci koji dolaze sa svih strana svijeta. Među 26 nacionalnosti nalaze se Kanada, Meksiko, Brazil, Koreja, Pakistan, Indija, Sjedinjene Države, Šri Lanka..., nabraja nam Lana Klubičko Runtić, direktorica ljudskih potencijala u Rimac Automobilima. Najzanimljiviji su im ljudi, kaže, koji pokazuju entuzijazam za područje kojim se bave. Osim stručnosti, znanja i iskustva koje su stekli ranije, gleda se i osobnost kandidata. No, nacionalnost nije tema – suradnju su ostvarili s gotovo svim našim fakultetima, u Osijeku su u suradnji s FERIT-om 2017. čak i pokrenuli smjer Automobilsko računarstvo i komunikacije, ali potreba za stranim stručnjacima itekako postoji. Tko su neki od njih, što su po struci i kako su se snašli u Hrvatskoj čitajte na sljedećim stranicama...
Igor Modino
Evoluciju Rimca pratio sam od samih početaka
Viši razvojni inženjer softvera stiže s Kanarskog otočja, a Matu Rimca pratio je dok je ovaj još žario i palio u svojoj BMW kockici s električnim pogonom. I s vremenom odlučio da želi raditi baš u Svetoj Nedelji...
Za Matu Rimca i njegovu “Zelenu zvijer” čuo sam prije puno godina, znatno prije Concepta One, počinje svoju priču Igor Modino, viši razvojni inženjer softvera za ugradbena računala. Na prvu to zvuči neobično, obzirom da je riječ o Španjolcu s Kanarskog otočja. No, brzo nudi objašnjenje – “U Španjolskoj sam pokrenuo radionicu za preradu klasika u električne aute i istraživajući tehnologiju pažnju mi je privukao projekt Mate Rimca. Pratio sam njegovu evoluciju i u jednom trenutku odlučio da je ovo mjesto na kojem želim raditi. Kontaktirao sam tvrtku i eto me ovdje”, objašnjava Modino kako se našao u Svetoj Nedelji. I zatim nam govori koji je njegov zadatak u brzorastućoj tvrtki, koja je kad je došao brojala 190 zaposlenika, dok ih je danas preko 300. - Planiram i razvijam sve elektronske kontrolne jedinice u automobilu, njih čak 17. Neke upravljaju vratima i sjedalima, drugi usklađuju rad sva četiri motora, pretvarača i baterija..., opisuje Modino svoja zaduženja, koja uključuju izradu programskih rješenja s ostatkom tima. Jedan od najboljih dijelova posla, ističe, jest suradnja s drugim odjelima. “To mi omogućuje da vidim širu sliku projekta”, objašnjava. Kao i većini zaposlenih u Rimac Automobila, treba mu malo više vremena da bi opisao svoje školovanje. “Prvo sam stekao zvanje inženjera računarstva, a zatim diplomirao i ekonomiju. No, nisam se prestao školovati niti nakon druge diplome – s vremenom sam izučio i mehaniku te dizajn interijera, a prošao sam i niz specijalizacija i tu učio kako se prikupljaju sredstva, upravlja logistikom, razvijaju projekti..., nabraja Modino.
Daniele Giachi
Život u Hrvatskoj je super, iako skuplji od očekivanog
Direktor Odjela za razvoj vozila već dvije godine živi u Samoboru, a da se u Hrvatskoj može sasvim lijepo živjeti saznao je još i ranije obilazeći zemlju na motociklu
Za radno mjesto u Rimac Automobilima saznao sam preko platforme Linkedin i kad me Mate pozvao u Svetu Nedelju kako bi mi pokazao tvrtku i projekte, rado sam se pridružio timu, govori nam Daniele Giachi. Simpatični Talijan pritom ističe da uživa u životu u Samoboru, ali i da njemu Hrvatska niti prije nije bila nikakva nepoznanica. Često je, kaže, kod nas provodio praznike vozeći se na motociklu i već tada primijetio da se kod nas da lijepo živjeti. Kao prvi čovjek Odjela za razvoj vozila zadužen je za razvoj dijelova, ali i integracija tih dijelova u smislenu cjelinu. U Rimac Automobile je stigao prije dvije godine, te svjedočio brzom rastu tvrtke. “Kad sam stigao u odjelu sam zatekao svega nekolicinu ljudi. Danas nas je ovdje čak 70 i stalna reorganizacija se pokazala zanimljivim izazovom”, priznaje Giachi. Još tijekom studija strojarstva u Firenci, kaže, specijalizirao se za analizu strukture i potom vrijedno skupljao iskustvo. “Najbolji put, čini mi se, jest raditi u tvrtkama koje znaju proizvesti vozila. Važno je pritom biti ustrajan i zadržati želju za stjecanjem novih znanja”, objašnjava nam što smatra ključnim za uspjeh u poslu. I to, ubrzo saznajemo, iz bogatog iskustva. Poslije studija, naime, prvo je radio u Fiatu, zatim u Ferrariju osmišljavao strukturu samonosive karoserije od ugljičnih vlakana i vrata za Ferrari LaFerrari, pa u Tesli bio zadužen za prilagodbu podvozja Modela S novim zahtjevima na Modelu X te potom u Pininfarini radio na podvozju i karoseriji Mini Cabrija.
Viviana Paz Kitschke
U tvrtki se osjeća jaki elektricitet u zraku
Dizajnerska vježbenica rođena je u Berlinu, odrasla blizu Detroita, a radi u Svetoj Nedelji, iako su joj donedavno jedine poveznice s Hrvatskom bili u Dubrovniku snimana serija Igra prijestolja i Nikola Tesla
Pratim već dugo Rimac Automobile na društvenim mrežama i bila sam poprilično uzbuđena kad sam vidjela da traže 100 novih zaposlenika, opisuje na Viviana Paz Kitschke kako je doznala za posao u Svetoj Nedelji. Njemica iz Berlina, doduše, nije stalno zaposlena, već radi kao dizajnerska vježbenica. ”Trenutačno pohađam šesti semestar na Visokoj školi za tehniku i ekonomiju u Berlinu, gdje sam 2015. upisala studij industrijskog dizajna”, govori nam Kitschke, koja je prije mjesec i pol započela šestomjesečno stažiranje u Rimac Automobilima. I, može se reći, prilično je zadovoljno viđenim. “Svi vrlo ambiciozno rade na svojim projektima, ali također žele znati kakav se razvoj događa u drugim odjelima”, opisuje atmosferu u tvrtki i dodaje da se “osjeća jak elektricitet u zraku”. Čini se da je i ona impresionirana brzinom kojom se tvrtka širi, ali i brojem ljudi koji svakodnevno pohode proizvodne pogone. “Svakog dana imamo posjetitelje iz čitavog svijeta, što dodatno naglašava naš međunarodni karakter”, govori Kitschke. Iako još uvijek studira, već ima radnog iskustva. Surađivala je, kaže, s više međunarodnih korporacija i stekla puno iskustva. “Radeći na tim projektima saznala sam koji su najkorisniji programi, koje su najvažnije tehnike crtanja i kako učinkovitije komunicirati s klijentima”, objašnjava mlada i ambiciozna Njemica, koja je u djetinjstvu živjela blizu Detroita. U Zagrebu joj se, kažu, posebno sviđaju parkovi s paviljonima u središtu grada, a paše joj što živi u Svetoj Nedelji, na svega 10 minuta hoda od tvrtke. U budućnosti se želi baviti automobilskim dizajnom i ne bi imala baš ništa protiv i dalje raditi u inovativnoj tvrtki poput Rimca. To bi joj bilo, kaže, velika privilegija i vrijedno životno iskustvo.
Arturo Montufar Arreola
Lijepo je raditi u tvrtki koja je lider u svom području
Inženjeru računarstva život u Zagrebu baš je onakav kakvom se i nadao, sviđa mu se što svi govore engleski i ne bi imao ništa protiv karijeru izgraditi u Rimac Automobilima. I postati voditelj nekog budućeg, novog projekta...
U Hrvatskoj sam bio dva, tri puta prije nego sam se zaposlio u Rimac Automobilima, govori na Arturo Montufar Arreola, inženjer računarstva. I već tada je razmišljao o tome kako bi tu bilo lijepo za živjeti, no, priznaje, tada nije vjerovao da bi se tako nešto zbilja moglo i dogoditi. Posebno ne u tako skoroj budućnosti... U Svetu Nedelju stigao je tek nedavno, u veljači 2018., a život u Zagrebu mu je baš onakav kakvom se i nadao. Uživa u hrani, a sviđa mu se i što svi govore engleski, pa se lako sporazumijeva.Prvi put za Rimac Automobile, govori, čuo je na Tjednu dizajna u Milanu, kada su ga u razgovoru upozorili da provjeri perspektivnu tvrtku iz Svete Nedelje. Kako mu je posao bio suđen pokazuje i to što mu se brzo potom javio prijatelj i rekao kako Rimac upravo zapošljava puno ljudi i da bi se trebao prijaviti s obzirom na to da ima znanja koja mogu biti korisna pri izradi električnih auta. Nekoliko tjedana poslije javio mu se “head hunter” i ostalo je povijest. Tvrtka je super, zapošljava brdo iskusnih profesionalaca sa svih strana svijeta, govori nam Arreola koji je u Meksiku studirao mehatroniku i specijalizirao automatizaciju i kontrolu. Poslije toga radio je nekoliko godina u automobilskoj industriji i na nekim projektima vezanima uz robotizaciju, a potom u Italiji završio postdiplomski iz elektronike. “Još za vrijeme studija želio sam da moj diplomski rad bude vezan uz kontrolu motora, našao sam dobrog mentora i naučio puno toga što mi je sad korisno u poslu koji obavljam u Rimcu”, odgovara Arreola kada ga pitamo što smatra ključnim u obrazovanju. Prije nego je stigao u Rimac Automobile, radio je u jednoj meksičkoj tvrtki koja radi automobilske i industrijske aplikacije, a poslije toga u Continentalu. Sada, kaže, ima znatno veće odgovornosti, ali i znatno brže uči. Ipak, posebno mu se sviđa osjećaj da radi u jednoj od najvažnijih tvrtki u industriji električnih vozila. A to sigurno isto nešto vrijedi...
Kristaps Dreija
Ponekad zbunim ljude kad progovorim hrvatski
Inženjeru sustava za upravljanje baterijama hrvatski, kaže, začuđujuće brzo ulazi u uho, a s ljepotama Hrvatske se, kao revni putnik, upoznao puno prije nego se zaposlio u Svetoj Nedelji
Trenutačno radim na visokonaponskim sustavima upravljanja baterija i jedinici za raspodjelu snage, govori nam Kristaps Dreija, inženjer sustava za upravljanje baterijama. Latvijac radi u Svetoj Nedelji od srpnja 2017., nakon što je kontaktiran preko platforme LinkedIn. Zadaća mu je, objašnjava, razvoj softwarea, testiranje i pronalazak rješenja za raznorazne probleme. Pritom još nije završio fakultet, no uskoro to ima u planu - treba diplomirati na estonskom sveučilištu u Tartru, gdje izučava robotiku i računarstvo. No, vjeruje da se stručnjak u njegovom poslu nikako ne može postati školovanjem. Zapravo, spreman je reći da je “praksa često kudikamo važnija od neke razvikane diplome”. Bio je vježbenik u estonskom nano-satelitskom projektu ESTCube, a povremeno je radio i kao predavač na uvodnom tečaju iz robotike za djecu. Osim toga, radio je godinu i pol inženjerski posao u malenom startupu, razvijajući korisničku elektroniku. Hrvatska za njega nije bila nikakva nepoznanica i prije nego je dobio posao u Rimac Automobilima. Kao revnom putniku, kaže, naša zemlja mu se već prije učinila zanimljivim odredištem i posjećivao nas je nekoliko puta. Uvjeti života su, smatra, slični kao u Latviji, a kao prednost ističe ugodnije vrijeme i otvorenost ljudi. Primijetio je i da mu jezik poprilično leži. “Kako uz latvijski govorim i ruski, hrvatski mi iznenađujuće jednostavno ulazi u uho”, uz dozu skromnosti hvali se Dreija.
Doug Maly
Posao dovoljno dobar za Guinnessa zbilja teško može biti loš
Voditelj razvoja elektronike za pogonske sustave rodom je iz Iowe, a posebno mu se sviđa što radi s ljudima koji su stvarni automobilski entuzijasti. A i djevojke su u Zagrebu, kaže, zgodne...
Nije problem doći na posao kad znaš da radiš na nečemu što ti može osigurati ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda, govori nam Doug Maly, voditelj razvoja elektronike za pogonske sustave u Rimac Automobilima. Naravno, i on preferira razgovor na engleskom jeziku, što je u njegovom slučaju više nego razumljivo. “Ja sam Amerikanac, from Iowa”, već u početku ispucava uglavnom sve što zna reći na hrvatskom, no to nije niti čudno. U ovom multinacionalnom okruženju u Svetoj Nedelji sva se komunikacija ionako odvija na engleskom... Maly je, objašnjava, zadužen za pretvarač snage na novom C_Two. Riječ je, zapravo, o modulu koji pretvara izmjeničnu u istosmjernu struju, a služi i u obrnutom smjeru, kako bi u baterijama pohranjivao energiju kočenja. Diplomirao je na sveučilištu Arizona, a poslije znanje brusio u konzorciju Wisconsin Electric Machines and Power Electronics. To je, ističe, vodeća institucija za električne motore i pretvarače, koja je još 80-ih prošlog stoljeća započela razvijati uređaje za pokretanje električnih vozila. Prije nego je u listopadu 2017. stigao u Svetu Nedelju, radio je za Ford i John Deer. Ti poslovi, međutim, bili su sasvim drugačiji od ovoga u Rimac Automobilima. “U tim tvrtkama naišao sam na puno stege i birokracije. Dok sam se bavio papirologijom imao sam osjećaj gubitka vremena, što mi se tu nikad ne javlja”, tumači nam Maly, kojemu je drago što Rimac Automobili zapošljavaju entuzijaste, ljude koji iz hobija raskapaju kontrolne jedinice u svojim autima ili podešavaju ovjes kako bi bolje driftali. Prije nego je stigao u Svetu Nedelju o Hrvatskoj nije znao puno, tek ono što bi čuo iz vijesti kad se izvještavalo o ratu. Sada to nadoknađuje čitajući povijesnu literaturu, i to prilično temeljito – nedavno je saznao, veli, da je kralj Tomislav bio opak igrač... Na život u Hrvatskoj, čini se, nije mu se bilo teško priviknuti.
Mate Rimac, vlasnik Rimac Automobila, još je davno shvatio da će stručnjake morati tražiti i izvan granica Hrvatske kako bi tvrtka nastavila rasti. U Rimac Automobilima, kažu, cijene formalno obrazovanje, ali im je bitna i volja za učenjem i razvojem specifičnih vještina i znanja, pa nude priliku da i netko tko nema formalno visokoškolsko obrazovanje napreduje tijekom karijere.
Zapošljavanje stranih državljana, priznaju u Rimac Automobilima, zahtjevan je proces koji nerijetko traje i nekoliko mjeseci. Situacija je, međutim, znatno jednostavnija i brža kad je riječ o ljudima iz EU
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....