Pomalo nevjerojatno je ovih dana zazvučala vijest da je najveći talijanski upravitelj autocesta, tvrtka Autostrade per l'Italia, razvila aplikaciju koja će svakom njihovom korisniku omogućiti automatski povrat novca ako se pokaže da je izgubio vrijeme zbog zastoja prouzročenih radovima.
Prihvatljivom brzinom određena je ona od 100 km/h (kod kamiona 70 km/h), a za one koji će se kretati sporije predviđeni su povrati novca, ovisno o izgubljenom vremenu.
Tko zbog radova zakasni 15 minuta, cestarina će mu se umanjiti 25 posto, a onima koji izgube sat vremena, vraćat će se čitav iznos.
U Hrvatskoj, ne samo da nije predviđen niti jedan slučaj u kojemu su koncesionari dužni vozačima vratiti novac od cestarine nakon što oni jednom prođu kroz ulaznu rampu, nego te iste rampe i rijetko kad ostaju spuštene, koliko god Pravilnik o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javnih cesta navodio niz situacija u kojima je takvo što opravdano.
Izrijekom se tu spominje i da razlog za zatvaranje ceste ne treba biti samo smanjena sigurnost vožnje određenom dionicom, već i slabija protočnost. No, uzalud.
Za takvim potezom uglavnom se poseže isključivo kada pojedine dionice tijekom zime budu opasne za život zbog olujnih naleta vjetra, ali ne i u brojnim drugim predviđenim situacijama.
Osim olujnog vjetra, kao i niza drugih vremenskih nepogoda (ledena kiša, snijeg koji nošen vjetrom stvara zapuhe…), opravdanim razlogom za zatvaranje autoceste u Pravilniku se smatraju i prometne nesreće, no praksa nas uči da naši koncesionari ne preusmjeravaju promet na magistralu niti kad nesreća za udarnih turističkih vikenda stvori kolonu od 20 kilometara, a putnici zbog toga satima kasne na odredište.
Odgovor koji šalju nezadovoljnicima uvijek je isti: "Cestarina u Hrvatskoj naplaćuje se za prijeđeni kilometar, a ne za vrijeme prolaska autoceste".
Pravilnikom je predviđeno i da su radovi zbog redovnog i izvanrednog održavanja situacija u kojoj je moguće zatvoriti autocestu na određenoj dionici, pa bi bilo pošteno od koncesionara da ne naplaćuju dionicu ako je njome moguće voziti brzinom od tek 40 km/h...
No, naše koncesionare ništa ne tjera na takav potez, pa je teško vjerovati na će za njim ikad posegnuti.
Njihov ključni interes je naplata cestarine, a ako se tome pridoda i protočnost prometa - super.