Objava Europske komisije 10. studenog o prijedlogu norme Euro 7 izazvala je burne reakcije. Predsjednik udruženja europskih proizvođača automobila ACEA i izvršni direktor BMW-a Oliver Zipse hladno je protumačio da će ekološka korist od Komisijinog prijedloga biti ograničena, dok će znatno povećati troškove proizvodnje vozila.
Martin Lundstedt, izvršni direktor Volvo Grupe i predsjednik odjela udruge ACEA za komercijalna vozila, uputio je konstruktivni prijedlog. Prema njemu, političari bi se trebali usredotočiti na mjere koje ubrzavaju obnovu voznog parka, dajući prioritet ulaganjima u vozila s nultom emisijom, jer smatra da će to imati daleko veći utjecaj na kvalitetu zraka i smanjenu emisiju CO2.
Hildegard Müller, predsjednica VDA, udruženja njemačkih proizvođača auta, nije sakrivala ogorčenje. “Prijedlog koji je danas objavila Europska komisija nije utemeljen na ravnoteži i izvedivosti, već postavlja nerealne ekstremne ciljeve. Za osobna i laka gospodarska vozila ograničenja su nominalno niža, ali je vremenski okvir provedbe nemoguće ispuniti”, ustvrdila je Müller.
Nezadovoljna je i Europska federacija za transport i okoliš, koja je prijedlog nazvala “povijesnim neuspjehom u smanjenju toksičnog onečišćenja iz auta i kamiona”.
Odakle tako teške riječi čelnika autoindustrije, kada su granične vrijednosti štetnih tvari ostale razmjerno blage, praktički na razini norme Euro 6e? Prije svega zato što je znatno pooštreno mjerenje emisija u stvarnim uvjetima vožnje, a predviđeno je i stalno praćenje emisija preko sustava koji upravlja radom motora.
Ipak, najveća je novost da novi standard neće obuhvaćati samo emisije štetnih tvari iz ispuha, već i čestice koje stvaraju kočne obloge, kao i mikroplastiku koja nastaje trošenjem guma. Reguliranje tih dodatnih zagađivača iznenađenje je i za autoindustriju i za brojne dobavljače komponenata, jer će za prilagodbu trebati vrijeme.
A njega neće biti mnogo. Prema prijedlogu komisije Euro 7 bi za osobne automobile trebao stupiti na snagu u srpnju 2025., što je zapravo vrlo kratko vrijeme uzme li se u obzir potreban opseg prilagodbi na svim komponentama odgovornim za emisiju. Obuhvaćanjem emisija iz guma i kočnica ni električni auti neće izmaknuti novoj normi.
Štoviše, Euro7 propisuje da baterije električnih vozila moraju zadržati barem 80 posto nominalnog kapaciteta nakon pet godina, odnosno 70 posto nakon osam godina.
Ukratko, za prilagodbu novoj normi autoindustrija će morati potrošiti gomilu novca, a na kraju će sve platiti – kupci. Kao da nije dovoljno da automobili poskupljuju zbog sve više obavezne opreme, nedostatka komponenata, skupljeg transporta i pokidanih dobavnih lanaca. Udovoljavanje Euro 7, iako sasvim korektno s ekološkog stajališta, učinit će nove automobile još manje dostupnima širem krugu kupaca, pa će mnogi biti prisiljeni nastaviti voziti stare “prljavce”.