OTKRIVAMO: EVO ZAŠTO JE ODJAVA VLASNIŠTVA PRIJE PRODAJE VOZILA jedina zaštita od plaćanja tuđih dnevnih parkirnih karata, a može i uštedjeti novac!

Zakon predviđa da u slučaju prodaje ili drugog načina promjene vlasništva na vozilu, novi vlasnik vozila u roku od 15 dana od stjecanja vozila registrira vozilo na svoje ime ili ga odjavi. Međutim, to često nije slučaj. Razloga je više, a najčešći je izbjegavanje plaćanja upravne pristojbe koju novi vlasnik plaća pri registracijskom poslu promjene vlasništva. Kako bi spasio iznos koji u slučaju prosječnog, 12 godina starog automobila od 66 kW iznosi 660 kuna, novi vlasnik nikad ne provede postupak koji se već više od godine dana obavlja u stanicama za tehnički pregled.

Prije ili kasnije bivši vlasnik dozna za tu situaciju, u pravilu kad na njegovu adresu počnu stizati kazne za prometne prekršaje. Ili, u gorem slučaju, uplatnice za neplaćene dnevne parkirne karte. Zašto u gorem slučaju? Dok policija ima razumijevanja za vozače koji temeljem kupoprodajnog ugovora dokažu da nisu bili vlasnici vozila u trenutku počinjenja prekršaja, sudska praksa pokazuje da to nije slučaj i s dnevnim parkirnim kartama. Sudovi odgovornima za plaćanje karata za parkiranje smatraju vozače evidentirane kao vlasnike u Ministarstvu unutarnjih poslova, pa se takvima crno piše ako se kupac pokaže neodgovornim.

U toj situaciji vozačima ne preostaje drugo nego platiti za tuđi prometni grijeh i zatražiti odjavu vozila. Čisto kako bi spriječio nove neugodnosti... Kako takvih situacija niti najmanje ne nedostaje pokazuju i podaci Centra za vozila Hrvatske – samo u 2018. bilo je više od 800 zahtjeva bivših vlasnika za odjavu vozila. No, niti taj postupak trenutačno ne ide glatko. Kako je obveza odjave na vlasniku, zaposlenici CVH u ovakvim slučajevima moraju ishoditi suglasnost za odjavu od vlasnika vozila, a često se događa da je automobil u međuvremenu promijenio nekoliko ruku i čitava priča se pretvara u zahtjevnu potragu za vlasnikom i složeni upravni postupak. On, doduše, gotovo uvijek u konačnici završi povoljno za prvog vlasnika, no čitav postupak oduzima puno energije i živaca.

Upravo stoga je šteta što prodavači češće ne posežu za praktičnim rješenje odjave vozila. Odnosno, reagiraju na vrijeme i odjave vozilo i prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora. To prema Odluci o visini naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehnički pregled stoji svega 18 kuna, što je zbilja mala cijena za miran san. A sam taj postupak, uvjerili smo se i sami u stanici za tehnički pregled, ne oduzima više od pet minuta. Vlasnik automobila sa sobom treba ponijeti prometnu dozvolu, registarske pločice te osobnu iskaznicu. Registarske pločice potom se deponiraju u stanici za tehnički pregled na 90 dana, a vlasnik u tom vremenu može doći po njih i obaviti registraciju bez nekih posebnih troškova. Želi li registrirati autom na svoje ime platit će tek standardne troškove pri produljenju registracije te naknadu za izdavanje registarskih pločica.

U slučaju da je riječ o istim pločicama njihovo ponovno izdavanje platit će svega 65 kuna, pa ispada da čitav manevar odjave i ponovne prijave vlasnika neće stajati više od 200 kuna.
Pritom treba reći da se dio novca plaćenog pri registraciji može vratiti i nazad. Vlasnici koji odjave svoja vozila temeljem članka 6. Pravilnika o naplati godišnje naknade za upotrebu javnih cesta imaju pravo na povrat dijela plaćene godišnje naknade razmjerno razdoblju u kojem je, računajući od dana odjave vozila, prestala uporaba javnih cesta.

Kako bi to bio slučaj vlasnik vozila u roku od 15 dana treba poslati zahtjev Županijskoj upravi za ceste, kopiju prometne dozvole i osobne iskaznice, originalnu potvrdu o obračunatoj naknadi za uporabu javnih cesta te broj tekućeg računa na koji se može uplatiti razlika. U slučaju da je prošlo tek pola godine od plaćanja naknade, a ona je iznosila 400 kuna, vlasnik će u džep spremiti 200 kuna. To je lijep iznos, no treba imati na umu da će takav potez otežati prodaju s obzirom na to da će novi vlasnik mora platiti cjelokupnu naknadu, dok ju uz predočenja originala “Potvrde o plaćenoj naknadi za ceste” bivšeg vlasnika ne plaća za razdoblje za koje je godišnja naknada već plaćena. Povrat novca pritom je moguć i od obveznog osiguranja, barem ako do odjave vozila nije ostvario osigurani slučaj. Dakle, u slučaju da polica nije korištena ugovaratelj ima pravo na povrat dijela neiskorištene premije.

I tu se, znači, po odjavi vozila može izvući lijep novac. Koliko god prosječna premija obveznog osiguranja proteklih godina naočigled kopnjela, krajem 2018. je još uvijek iznosila pristojnih 920 kuna. Samim time, spašavanje i djelića tog iznosa nešto znači, iako i tu vrijedi ista stvar kao i s povratom naknade za ceste – novi vlasnik u tom je slučaju dužan ugovoriti novu policu, a to otežava prodaju. Zanimljivo je pritom da naknadu za okoliš nije moguće djelomično vratiti, čak i u situacijama ako je auto odjavljen i ne koristi se u prometu. Pa samim time i ne zagađuje... Jednostavno, donesena je odluka da se ta naknada plaća “neovisno o vremenskom trajanju vlasništva ili nekog drugog prava”, kako potvrđuju iz Fonda za zaštitu okoliša. No, i bez toga je uz odjavu moguć povrat konkretnog novca, pa se ta akcija isplati i kad se automobil nema namjeru koristiti neko vrijeme, neovisno o tome je li ponuđen na prodaju ili ne. A u slučaju da kupac u tom razdoblju dođe i poželi isprobati automobil tu se kao rješenje nude pokusne pločice. Za stotinjak kuna širokogrudno je ponuđena čak trodnevna vožnja za obavljanje tehničkog pregleda, tako da je tu ponuđeno vrijeme i za probnu vožnju. Odjava vozila tako nije nikakav bauk i može uštedjeti puno novca kad vozilo stoji nekorišteno, ali i puno živaca u slučaju da je novi vlasnik zaboravio registraciju prebaciti na svoje ime i pokupio koju kaznu...