Lijepo je što nagrađujete čitatelje. Bio sam na off-roadu u Istri 2011., zahvaljujući nagrađenom pismu dobio sam i naočale Serengeti, a sad me sreća ponovno pomazila i dva sam dana uživao za upravljačem Dacije Duster. Nikad ništa u životu nisam osvojio, osim u Auto klubu. Ali zato kod vas već tri puta... Rekao nam je to po povratku s ovogodišnje off-road avanture naš vjerni čitatelj Branimir Jagetić iz Ivanca, ne krijući zadovoljstvo doživljenim. A dobro su raspoloženi bili i ostali sudionici, što nam je, jasno, bilo iznimno drago jer smo se potrudili da naša terenska pustolovina bude zanimljiva i uzbudljiva. I stoga nismo štedjeli ni sebe, niti drage goste, a najmanje Dustere, koji su ponovo pokazali da se na njih može računati i u najsurovijim uvjetima - čitav vikend nizali smo kilometre po prašnjavim cestama, skakutali po grubom makadamu i strmim planinskim vlakama, ali i uživali u pogledu i finoj hrani te spavali u prekrasnom hotelu Maškovića Han na obali Vranskog jezera. Ipak, cijelim putem u prvom planu bila je Dacia Duster, vižljasti terenac s upečatljivim pogonom 4x4, spreman u jednom času fino pojuriti autocestom, a već u drugom skakutati po stijenama poput divokoze.
Foto: Ivan Lacković
Prvo uzbuđenje dočekalo nas je na Južnom Velebitu. Tu se naša karavana od osam Dustera prvo uspela do Libinja, a zatim čarobnom makadamskom cestom nastavila do poznatije Majstorske ceste kod Tulovih greda. Prilično zahtjevan makadamski put s pogledom na veličanstveno Sveto Brdo naši su Dusteri, doduše, savladali kao od šale, no za injekciju adrenalina se pobrinula Hrvatska gorska služba spašavanja. Odnosno, njezin tajnik Darko Berljak, koji je podno Tulovih greda organizirao pokaznu vježbu spašavanja sa stijene. Himalajski veteran i vođa mnogih ekspedicija na najviše vrhove svijeta, pa tako i one iz 2009. kad su se na vrh Mt. Everesta popele čak četiri Hrvatice, ukratko nam je opisao s čime se sve bavi HGSS te pritom nahvalio Dustere koje već godinama koriste. A za to vrijeme na strmoj stijeni iznad naših glava odvijao se pravi pothvat – kršni spašavatelj se prvo uspeo do unesrećenog i zatim ga sa stijene od dobrih 20 metara spustio na leđima. Što reći, nego - kapa do poda.
Pritom smo svi skupa imali sreće s vremenom, i to ne samo tada već oba dana naše avanture. Nedugo nakon što smo pojeli ručak visoko pod Tulovim gredama te u miru pogledali atraktivnu vježbu spašavanja, nad Velebit su se nadvili tmurni oblaci i krenula je padati kiša kao iz kabla. Srećom, avanture na otvorenom za prvi dan su bile gotove, a slijedila je vožnja po skrovitim makadamskim putovima prema Vrani i Maškovića Hanu, nekadašnjem ljetnikovcu visokog turskog dostojanstvenika Jusufa Maškovića izgrađenom u 17. stoljeću. Nakon temeljite obnove pretvoren u prvoklasan hotel sa četiri zvjezdice, Maškovića Han ponudio nam je dobrodošao odmor nakon lutanja po bespuću. A tu smo konačno imali priliku i podijeliti prigodne darove za sudionike off-roada, koje smo osigurali u suradnji s Decathlonom. Brzosušeća plava majica s otisnutim logotipovima sponzora - zbog koje će nas već sljedeći dan netko prozvati “Štrumfovima” - od tada je postala naš znak raspoznavanja. U paketu su došle i prozračne planinarske hlače, nepromočive, a perolake trekking cipele Quechua, te platneni šeširi spremni dobro zaštiti vrat od sunca. Uglavnom, svi skupa iznenada smo bili ekipirani za najozbiljnije pothvate u prirodi.
Nakon ugodnog noćenja u sobama koje vješto sjedinjuju starinske orijentalne prozore izvedene poput puškarnica i televizore s ravnim zaslonom, krenuli smo u obilazak Vranskog jezera. Ubrzo smo uživali u pogledu na ornitološki rezervat, močvarno područje obraslo travom, šašem i trskom u kojem se gnijezdi čak 102 vrste ptica, a put nas je potom nešto grubljom i strmijom makadamskom cestom doveo do vidikovca Kamenjak, s možda najljepšim pogledom na Jadranu.
Najveće vozačko iskušenje za naše avanturiste pripremili smo pod samom stijenom Dinare. Iskope šljunka u blizini Kijeva uz manje dorade pretvorili smo u solidan off-road poligon, gdje je Duster u praksi mogao pokazati što točno vozaču donose detalji iz tehničke specifikacije, poput podnice uzdignute od tla 21 cm ili prilaznog kuta od 30 stupnjeva. U nestvarno lijepom krajoliku podigli smo i prigodni Decathlonov kamp, koristeći se njihovim šatorima sklopivima za svega nekoliko sekundi, tronošcima i praktičnim montažnim stolićima. Spomenuti svakako treba i čovjeka koji je bio zaduženog za roštilj – simpatičnog, ali i poduzetnog Branka Bajana Jalu, inače poznatog kao organizatora Kijevskih književnih susreta.