Novi automobili nikad nisu bili skuplji, pa tako i nedostupniji prosječnom domaćem vozaču. Ta mantra već se dugo može čuti na ulici, posebno u posljednje vrijeme. Ništa čudno.
Pogled u cjenike s razlogom izaziva glavobolju kod potencijalnih kupaca, jer automobili bivaju skuplji iz mjeseca u mjesec, ponajprije na valu aktualne, izrazito skupe tehnološke tranzicije u autoindustriji, ali i opće inflacije.
No, u svom tom crnilu postoji i jedan podatak koji može prilično dobro poslužiti za utjehu – iako su novi automobili danas zbilja skuplji nego ikad, ipak nisu nedostupniji prosječnom vozaču nego što su to bili prije 20 godina.
Pokazalo je to, naime, naše istraživanje koje smo mogli poduzeti zahvaljujući vlastitoj, iznimno bogatoj arhivi. Sredinom 2004., dakle prije gotovo dva desetljeća, u Auto klubu smo, naime, istražili koliko prosječnih plaća je potrebno da bi se kupila osnovna izvedba tada najprodavanijeg automobila na tržištu, Renault Clija.
Rezultat? Njih čak 17.
U tom je trenutku, prosječna plaća u Hrvatskoj službeno iznosila 540 eura, a tada još uvijek aktualna druga generacija francuskog gradskog aduta u svojoj se osnovnoj izvedbi nudila se za 9165 eura.
Danas, u trenutku kad Renault Clio igrom slučaja ponovno predvodi listu najprodavanijih automobila na tržištu, stvari tu ipak stoje nešto bolje po džep prosječnog vozača.
Prema posljednje dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna isplaćena plaća broji 1130 eura, pa ispada da je do osnovnog Renault Clija danas ipak lakše doći nego prije dva desetljeća, koliko god mu sada početna cijena iznosila osjetno većih 17.290 eura.
Pokazuje se tako da će prosječno plaćeni vozač za njega morati odvojiti svoje 15,3 plaće, čime smo danas ipak u nešto boljoj poziciji nego te 2004.
Pritom bi dašak optimizma, pokazuje se neopravdano sputanog (te 2004. domaće je tržište progutalo gotovo 70.000 novih automobila, osjetno više od lanjskih 44.000), trebala donijeti i spoznaja da su današnji automobili kudikamo sigurniji, bolje opremljeni i motorizirani od onih koji su se nudili prije dva desetljeća, pa samim time vozači za svoj novac dobivaju i nemjerljivo bolji proizvod.
Što, naravno, također ima svoju cijenu. A da je tome tako vidljivo je sasvim jasno na primjeru onda i sada najtraženijeg Renault Clija.
Vratimo li se tako ponovno u 2004., vidjet ćemo da je tada kod Clija početna oprema Bace Authentique serijski donosila zbilja malo toga.
Bez doplate tako su se nudila tek četiri zračna jastuka, ABS, prednji podizači stakala na struju, daljinsko zaključavanje i servo uređaj.
Klima?
Bila je dostupna, ali samo uz doplatu od 742 eura, a dodatno su u novčanik trebali posegnuti i oni koji su željeli slušati glazbu s kazetofona, koji se tada nudio za 231 euro.
Motorizacija?
Ispod prednjeg poklopca nalazio se četverocilindarski benzinac 1.2 od 60 KS, s kojim je francuski gradski adut stotku hvatao za prilično dugih 15 sekundi i mogao dosegnuti najvećih 160 km/h. Uz sve navedeno, treba spomenuti i da je cijena koju smo uzeli u računicu u ondašnjem istraživanju vrijedila za trovratnu, manje praktičnu izvedbu.
U ponudi je bila i peterovratna, no ona nije stajala 9165, već 9558 eura. Dakle, i to je trebao doplatiti onaj tko je bez akrobacija želio pristupati stražnjim sjedalima.
S druge strane, današnji Renault Clio je bez sumnje po svemu osjetno udobniji, sigurniji i bolje motoriziran automobil. Osim toga, baš uvijek dolazi s pet vrata. Pokreće ga turbobenzinac 1.0 TCe od 90 KS, što je dovoljno za maksimalnih 180 km/h i jurnjavu do stotke za 12,2 sekundi.
Još je veća razlika u opremi. Serijski Clio danas u osnovnoj izvedbi Equilibre uz električne podizače prednjih stakala donosi i ručnu klimu, multimediju s dodirnim zaslonom od 7 inča, senzor za kišu i automatsko uključivanje svjetala, retrovizore namjestive na struju, upravljač i ručicu mjenjača presvučene u imitaciju kože...
No, najveća je razlika u sigurnosnoj opremi – uz ABS danas se serijski isporučuje i ESP, a dobivaju se i sustavi za automatsko kočenje u vožnji i održavanje vozila u voznom traku, pomoć pri kretanju na uzbrdici...
Nije, naravno, Clio jedini primjer za ovakav tehnološki skok u posljednjim desetljećima, automobili su danas općenito neusporedivo čvršći i bogatije opremljeni nego prije, pa ispada da to što je danas potrebno manje plaća da bi došli do njih nego što je to bio slučaj s njihovim cijenom povoljnijim, ali po svemu drugome inferiornijim prethodnicima, jako dobra priča za vozače.