Transformers Rise of the Dark Spark (recenzija)

Igre bazirane na filmovima su one kojih se igrači, s pravom, najviše boje. U većini slučajeva predstavljaju samo popratni sadržaj filmu kojem je jedini cilj izmusti još malo novaca od fanova filma. Za razliku od prethodne dvije Transformers igre, koje nisu imale poveznice sa filmovima, Rise of the Dark Spark kombinira film i prethodne igre, što je svakako neobičan mix.

Pola i pola daju…nula

Kombiniranje dvije totalno različite priče na ovaj način ne bismo preporučili nikome. War for Cybertron i Fall of Cybertron su se, pametno, ogradile od filmova i prikazali tematiku karakterističnu za popularne crtane filmove. Sada imamo nekakvi čušpajz koji je praktički nemoguće pratiti.

Igru započinjete na Zemlji, sa novim likovima iz filma i izgledom karakterističnom za film. Nakon kratkog prologa, cijela stvar se vraća na Cybertron u, pretpostavljamo, razdoblje između prve dvije igre, da bi na otprilike polovici igre opet bili vraćeni u svijet “filmskih” Transformera. Sve je to podijeljeno u poglavlja gdje u početku igrate prokušanom metodom gdje se izmjenjuje kontrola sa predstavnicima jedne i druge strane. Većinom to znači da igrate kao jedan od Decepticona i napravite, ili pokušavate napraviti “nešto”, da bi se onda priča okrenula i kao Autobot morate isto to spriječiti. Kada vas igra vrati na Zemlju za Decepticone nećete više čuti, već će vam probleme stvarati Lockdown i njegovi plaćenici, još jedan pokazatelj da se pošto-poto igrala morala uklopiti oko filma. Sve u svemu, izuzetno konfuzno i nepovezano.

Sve bi to bilo manje važno da je igra zabavna kao što bi trebala biti. Iako njeni prethodnici nisu ni blizu najboljih igara žanra, obje su bile solidne igre koje su uspjele pružiti pristojnu količinu zabave igračima. Ovaj puta to nije slučaj. Jedini trenutak čiste zabave smo doživjeli prilikom kontroliranja Grimlocka pred kraj igre, sve do onda i poslije toga nije vrijedno spomena. Borba koja bi trebala biti srž ove igre je podbacila. Želeći igru učiniti izazovnom developeri su pretjerali na najgori mogući način. Dark Souls 2 je teška igra, tj. smisleno teška igra, Rise of the Dark Spark je besmisleno teška igra. Vaše smrti neće imati pretjerane veze sa vašom sposobnošću već više sa pukom srećom. Naime u većini slučajeva prostor u kojem se nalazite ćete morati “očistiti” od neprijatelja prije nego nastavite, ali neprijatelji su itekako brojni, a vi ste, čini se, napravljeni od toaletnog papira osrednje kvalitete. Uz štitove i “čisti” health možete izdržati otprilike 3-4 udarca/pucnja i ugledat ćete “game over” ekran. A.I. nije dobar, neprijatelja samo ima puno i moćni su, što u igri koja nema sustav zaklona, stealth ili bilo kakvu drugu mehaniku koja bi opravdala takve neprijatelje nema smisla. Uostalom vi ste divovski robot napravljen od svemirskog metala, sa štitovima, a padate kao da ste jedan od neimenovanih civila iz filmova koji se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Oružja su u globalu ista kao i prije, sa nekolicinom dodataka poput puške koja izbacuje kiselinu, ili one koja strujom uništava neprijatelje. Kako napredujete kroz igru dobivate levele, a oni vam otključavaju tzv. gear box, što je zapravo kao paketić sa nadogradnjama. U njima dobivate svašta, od likova za online igranje, do novih oružja i/ili nadogradnji za ista, pa čak i jednokratne iteme koje možete koristiti u borbi. Još jedna stvar koja bi u bilo čemu o Transformerima trebala biti zastupljena je – transformiranje. Kao i prije, tako je i sada to moguće u praktički svakom trenutku, no ono u većini slučajeva nema smisla. Kontrola vozila je izuzetno loša, jedino što biste taj oblik mogli koristiti zbog oružja u obliku raketa. Jedine sekvence vrijedne spomena su one u kojima kontrolirate avion, što je stvarno zabavno i vjerojatno biste koristili i bez da vas igra na to “natjera”.

Povratak u prošlost

Igra izgleda loše! Tako nešto se rijetko može reći za novije igre, jer je napraviti izgledom kvalitetnu igru lakše nego ikad sa svim softverom koji je dostupan. Zato kad istaknemo da igra izgleda loše, onda znajte da je to stvarno nešto što bode u oči. Puno bolja situacija nije ni sa zvučnom prezentacijom. Izuzev Optimusa koji ima “originalni” glas (i Megatrona koji ima možda 7 rečenica dijaloga), ostatak družine je loš. Čak su i zvučni efekti loši, a najgore od svega je da jedno i drugo nije usklađeno. To u praksi znači da će vam iz zvučnika iskre frcati od glasnoće dok se napucavate, ali dok se priča morat ćete zvučnik staviti pokraj uha da biste čuli što se događa. Problem je to kojem ne pomaže niti prčkanje po postavkama prije igranja.

Bolje staro nego novo

Rise of the Dark Spark je igra sa puno problema…problema koje njezini prethodnici nisu imali. Iz tog razloga svima koji žele kontrolirati svog omiljenog Transformera preporučujemo War for Cybertron i/ili Fall of Cybertron, a ovu, itekako filmsku igru ostavite nekome tko se još nije opekao na “igre sa licencom”.