Kada čovjeku srce stane, to ne znači da ne može ništa osjetiti. Neki su još uvijek svjesni što im se događa, a svaki peti sjeća se iskustava bliskog smrti, pokazalo je istraživanje među preživjelima kardiologa Sama Parnia sa Sveučilišta New York. Iskustva preživjelih dokumentirana su u časopisu Reanimacija. Tim je radio terensko istraživanje tako što su od svibnja 2017., do ožujka 2020., pratili pokušaje oživljavanja u više od 20 bolnica u Engleskoj i SAD-u, uvijek su bili uključeni kada je netko u bolnici imao srčani zastoj i oživljavan je, a oživljavanje je u prosjeku trajalo 23 minute.
Napuštanje vlastitog tijela, tunel prema svjetlu i povratak kući
Neki preživjeli opisali su da su bili svjesni stvarnih događaja oko sebe, poput toga da su osjetili bol i pritisak na prsa (7 posto ispitanika), ali i unutarnje iskustvo kao u snu (11 posto). Najčešća su bila izvješća o iskustvima blizu smrti (21 posto): počevši od napuštanja vlastitog tijela, plutajući u prostoru i gledajući sebe izvana. Središnji motivi uključivali su i povlačenje u tunel u smjeru svjetla, viđenje preminulih rođaka, kao i proživljavanje vlastitog života i prepoznavanje posljedica vlastitih postupaka. Tipičan je bio i osjećaj dolaska ‘kući‘ u smrti, ne želeći se vratiti u život, ali vratiti se kako bi ispunio zadatak.
Moždana aktivnost
Parnia i njegov tim zaključili su da je moždana aktivnost prisutna puno dulje nego što se to dosad smatralo. To su potkrijepila i mjerenja fizioloških znakova preko EEG-a. Trebalo je nešto manje od deset minuta da se mobilni mjerni uređaj pričvrsti na glavu osobe koja se oživljava, a u sljedećih deset minuta 75 posto je još uvijek imalo ‘normalan ili gotovo normalan‘ EEG. No, u otprilike polovici preživjelih, barem privremeno, nije se mogla otkriti aktivnost EEG-a, ili su to uglavnom bili delta ili theta valovi, jer se obično javljaju u određenim fazama sna i kod bolesti mozga, kao što je demencija. Ostaje nejasno u kojoj su mjeri povezani moždana aktivnost i kasnija sjećanja. Dr. Lakhmir Chawla, liječnik intenzivne njege u Medicinskom centru za veterane u San Diegu u Kaliforniji, smatra te rezultate impresivnim.
- Ovi nalazi trebali bi potaknuti liječnike da tretiraju pacijente tijekom oživljavanja kao da su budni. Međutim, to se rijetko radi. Također, rodbini treba dati priliku da se oprosti, možda ih pacijent još uvijek može čuti - kaže dr. Chawla.
Konvencionalno medicinsko mišljenje, tumači dr. Parnia, jest to da mozak umire nakon pet do deset minuta nedostatka kisika. Ali možda će moći bez kisika još duže. Iako je srce prestalo kucati, mozak je kod nekih pacijenata još uvijek bio aktivan pola sata do sat vremena.