'Otkad su krenuli u vrtić više vremena provode doma, bolesni, nego u vrtiću. Već mi je na poslu neugodno stalno bolovanje uzimati... Prvo se djeca zaraze, a onda i mi. Ne znam više, stalno je netko od nas bolestan', požalila mi se nedavno prijateljica. Priznajte i sami - koliko ste puta čuli da se netko od roditelja žali zbog čestih bolesti u obitelji? A možda ste i sami, zapravo, prošli kroz istu muku.
Gripa, prehlada, vodene kozice, crijevna viroza, ospice, a odnedavno i covid-19 samo su neke od bolesti koje se lako prenose među ukućanima. Riječ je o zaraznim bolestima koje su uzrokovane mikroorganizmima. Nerijetko obolimo zbog kontakta sa zaraženom osobom ili okolinom, a potom i sami postanemo prenosioci. Dovoljno je da se samo jedan član obitelji zarazi – i mogu svi ukućani oboljeti. A, što je obitelj veća, s više djece, povećavaju se i šanse za zarazu. Potvrdila je to i longitudinalna studija koju su provodili znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Utah koja je otkrila da su u kućanstvima velikih obitelji virusne infekcije bile prisutne tijekom više od polovice godine. Srećom, samo polovica infekcija je uzrokovala simptomatsku bolest.
Bakterije, gljivice i paraziti
Ljudi bez djece imali su virusnu infekciju u prosjeku tek 3 do 4 tjedna tijekom godine (7 posto godine). U domaćinstvima s jednim djetetom taj je broj skočio na 18 tjedana (35 posto godine), a kod onih sa šestero djece virusa je u kućanstvu bilo i do 45 tjedana u godini (87 posto godine).
No, nisu virusi poput npr. virusa obične prehlade, virusa gripe i SARS-CoV-2 jedini krivi za stvaranje žarišta u obitelji. Zarazne bolesti mogu uzrokovati i drugi mikroorganizmi kao što su bakterije, gljivice ili paraziti. Budući da se u posljednje vrijeme ponajviše priča o virusima, manje je poznato da na nas i naše ukućane vrebaju i zaraze s gljivicama. One, naime, mogu naseliti i razmnožavati se po cijelom ljudskom tijelu, ali prema rezultatima studije Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma u Bethesdi njihova omiljena mjesta su stopala.
Tim istraživača otkrio je da naše tijelo kolonizira mnoštvo različitih vrsta gljivica, no da njihova raznolikost na tijelu varira. Tako su uočili da je njihova raznolikost najveća na petama (dom za 80 vrsta gljivica), na koži između prstiju (dom za 60 vrsta gljivica) te na noktima na nogama (dom za 40 vrsta gljivica). Većinom su bezopasne, ali ako se krenu pretjerano razmnožavati, tada na našoj koži dovode do pojave tzv. gljivične infekcije.
Jedna od neugodnijih gljivičnih infekcija je upravo ona na stopalima, a poznata je još pod nazivom atletsko stopalo. Riječ je o gljivičnoj infekciji koja zahvaća kožu na stopalima, no može se proširiti na nokte na nogama, pa i na ruke. Dobila je naziv atletsko stopalo jer je česta među sportašima. Naime, gljivica koja ga uzrokuje voli se zadržavati na mjestima poput tuševa i svlačionica. K tome, zatvorena obuća stvara vlažne i tople uvjete koji jako pogoduju razmnožavanju gljivica. Međutim, ne morate se baviti sportom da biste imali „atletsko stopalo“. Smatra se da gljivičnu infekciju stopala, odnosno atletsko stopalo ima oko 15 posto svjetske populacije, a procjenjuje se da će ju barem jednom tijekom svog života imati oko 70 posto osoba. Gljivičnu infekciju stopala možete dobiti korištenjem zajedničkih prostorija poput svlačionica, tuševa i bazena, korištenjem tuđih ručnika, čarapa i cipela te direktnim dodirom s oboljelom osobom.
Pronaći će put do stopala
Takvi prisni uvjeti opisuju i mnoge obitelji, što je, na koncu, sasvim prirodno i očekivano – sve se dijeli i posuđuje. No, čak i da je dom najčišći mogući, gotovo sterilan, a higijenske navike svih članova na maksimalnom vrhuncu, gljivice će ipak pronaći put do stopala. Jedno kliničko ispitivanje pokazalo je da je u 33 posto obitelji (19/57 obitelji) u kojima je jedan član imao gljivičnu infekciju bilo zaraženo još barem dvoje članova.
Kako je to moguće, pitate se? Dovoljno je da samo jedan od ukućana negdje 'pokupi' gljivice i razvije gljivičnu infekciju. No, simptomi gljivične infekcije stopala često se ne prepoznaju ili se vjeruje da će 'proći same od sebe' pa ih se ni ne liječi zato se lako mogu zaraziti i ostali ukućani.
Kada se gljivica naseli i počne djelovati na neki dio kože, mogu se pojaviti simptomi infekcije uslijed imunosnog odgovora tijela koje reagira na nju i pokušava se s njom boriti. S obzirom na mjesto gljivične infekcije na stopalu razlikujemo nekoliko oblika – interdigitalni, mokasina, vezikulo-bulozni. Glavni simptomi interdigitalnog oblika su crvenilo kože, bjelkasti sekret, osjećaj svrbeža i/ili peckanja kože između prstiju, gdje mogu biti prisutne i pukotine kože.
Najčešći i najrjeđi oblik
Mokasina oblik većinom zahvaća oba stopala, a najčešći simptomi su suhoća i ljuskanje kože tabana i peta ispod čega je koža crvena, a u kroničnom obliku mogu biti prisutne i bolne pukotine u tvrdoj, suhoj koži. Vezikulo-bulozni oblik je najrjeđi, a na zahvaćenoj se koža pojavljuju mjehurići (vezikule) ili veći mjehuri (bule). Gljivicama se u nekim slučajevima, osobito kod oštećenja kože (pukotine, ogoljela koža nakon pucanja mjehurića) mogu pridružiti i bakterije, što je jedan od uzroka neugodnog mirisa vaših stopala i može voditi do ozbiljnijih bolesti.
Atletsko stopalo nije posebno opasna bolest, ali ponekad ju je teško izliječiti. Samu infekciju izazivaju dermatofitne gljivice kao što su Trichophyton rubrum, Trichophyton interdigitale (mentagrophytes) i Epidermophyton floccosum. One se hrane keratinom iz vanjskog orožnjelog dijela kože, a iako obično nisu invazivne, mogu jako dugo preživjeti.
Gljivična infekcija stopala nije zarazna samo za druge osobe, nego i za već zaraženu osobu kod koje se može proširiti i na druge dijelove njenog tijela. Tako je, primjerice, u 30 - 59 posto slučajeva povezana s gljivičnim oboljenjem noktiju. Oni tada postaju naočigled zadebljani, lomljivi i mijenjaju boju, a infekcija se sa stopala nerijetko prenese na ruke i kožu u preponama.
Kod gljivičnih infekcija kože Exoderil se pokazao kao vrlo učinkovit lijek. Njegov aktivni sastojak, naftifin, otkrio je Sandoz 1974. godine, a učinkovitost i neškodljivost lijeka potvrđeni su brojnim kliničkim ispitivanjima u proteklih 30 godina.
Exoderil je dostupan u dva oblika, kao Exoderil otopina i Exoderil krema. Ima trostruko djelovanje: učinkovito djeluje na gljivice, ima protuupalni učinak kojim otklanja simptome upale (svrbež, žarenje) te antibakterijski učinak protiv određenih gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija koje se često pojavljuju zajedno s gljivičnim infekcijama. To znači da ne bi morali nanositi dodatne lijekove, što može učiniti liječenje jednostavnijim i financijski povoljnijim.
Kada treba potražiti pomoć liječnika?
Liječenje atletskog stopala u prosjeku traje oko četiri tjedna, a kako ne bi došlo do povratka infekcije ključno je terapiju provesti do kraja, odnosno nanositi lijek jednom dnevno još 14 dana od prestanka simptoma.
Ako ne dođe do povlačenja simptoma i unatoč provođenju terapije svakako se tada valja uputiti k liječniku.
Kako do gljivične infekcije stopala uopće ne bi došlo, preporučuje se održavanje dobre higijene te temeljito sušenje stopala nakon pranja, posebno između prstiju. Valja često mijenjati čarape, nositi propusnu obuću te obavezno nositi zaštitnu obuću ukoliko posjećujete mjesta kao što su bazeni, teretane, sportske svlačionice i tuševi.
Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Sponzorirani članak nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i farmaceutske tvrtke Sandoz.
Izvori:
Common infectious diseases. Dostupno na: https://healthcare.utah.edu/infectiousdiseases/general.php, pristupljeno u ožujku 2022.
Viruses thrive in big families, in sickness and in health. Dostupno na: https://healthcare.utah.edu/publicaffairs/news/2015/08/08-05-15_Viruses-Thrive-In-Big-Families.php, pristupljeno u ožujku 2022.
Athlete's foot. Dostupno na: https://www.nhs.uk/conditions/athletes-foot/, pristupljeno u ožujku 2022.
Feet home to more than 100 fungi. Dostupno na: https://www.bbc.com/news/health-22622689, pristupljeno u ožujku 2022. & Findley K et al. Nature. 2013 June 20; 498(7454): 367–370
Myths and Facts About Athlete's Foot. Dostupno na: https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/athletes-foot-myths, pristupljeno u ožujku 2022.
Don’t Be Embarrassed by Your Toenail Fungus (But Do Get It Fixed). Dostupno na: https://footdoctorokc.com/blog/dont-be-embarrassed-by-your-toenail-fungus-but-do-get-it-fixed/, pristupljeno u ožujku 2022.
Athlete's foot. Dostupno na: https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/athletes-foot/symptoms-causes/syc-20353841, pristupljeno u ožujku 2022.
Athlete’s Foot (Tinea Pedis). Dostupno na: https://www.healthline.com/health/athletes-foot, pristupljeno u ožujku 2022.
Havlickova B et al. Mycoses. 2008;51(4):2-15. Dostupno na: https://onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.1111/j.1439-0507.2008.01606.x, pristupljeno u ožujku 2022.
Bell-Syer SEM at al. Oral treatments for fungal infections of the skin of the foot. Dostupno na: https://www.scielo.br/j/spmj/a/3HbdLwLDxRmMXMKVjJSxGnK/?format=pdf&lang=en, pristupljeno u ožujku 2022.
Foot Fungus Spreads Among Families. Dostupno na: https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/news/20060929/foot-fungus-spreads-among-families, pristupljeno u ožujku 2022.
Clinard VB and Smith JD. Cutaneous Fungal Infections. Dostupno na: https://www.uspharmacist.com/article/cutaneous-fungal-infections, pristupljeno u ožujku 2022.
O lijeku Exoderil. Dostupno na: https://www.hr.exoderil.com/about-exoderil/, pristupljeno u ožujku 2022.
Što je gljivična infekcija kože? Dostupno na: https://www.hr.exoderil.com/skin-fungus/what-is-skin-fungus/, pristupljeno u ožujku 2022.
Exoderil 10 mg/ml otopina za kožu. Dostupno na: www.halmed.hr, pristupljeno u ožujku 2022.
Exoderil 10 mg/g krema za kožu. Dostupno na: www.halmed.hr, pristupljeno u ožujku 2022.
