Stogodišnjaci, čak i oni stariji, doživjeli su dugovječnost djelomično zahvaljujući i okretnijem i prilagodljivijem imunosnom sustavu, otkriva nova studija upravo objavljena u medicinskom časopisu The Lancet. Naime, krvni testovi sedam stogodišnjaka, prosječne dobi od 106 godina, otkrili su kako posjeduju visoko funkcionalni imunosni sustav koji se lako prilagođava infekcijama i bolestima,
- Ono što smo zapravo otkrili jest da stogodišnjaci manifestiraju povijest izloženosti prirodnim imunogenima okoliša koji su ih učinili otpornijima na potencijalne štetne čimbenike - rekao je dr. Stefano Monti, izvanredni profesor medicine i biostatistike sa Sveučilišta Boston.
Za potrebe studije istraživači su proveli genetske analize imunosnih stanica koje cirkuliraju u krvotoku stogodišnjaka, a zatim su ih usporedili s dvije javno dostupne baze podataka koje sadrže genetske analize imunosnih stanica još sedam stogodišnjaka i 52 druge osobe u dobi od 20 do 89 godina.
Napredne računalne tehnike omogućile su istraživačima da potraže razlike između stogodišnjaka i drugih ljudi
- To je gotovo kao detektivska priča, jer analizom imunosnog sustava možemo saznati da su bili izloženi višestrukim infekcijama i više izvora štete, a njihov imunosni sustav bio je sposoban za učinkovit odgovor. I kao posljedica toga, oni žive duže, ali također su izgradili učinkovitiji imunosni sustav kako bi ih učinio otpornijima - rekao je Monti.
Istraživači su otkrili da imunosni profil stogodišnjaka nije slijedio put povezan s prirodnim starenjem. Stogodišnjaci imaju tendenciju da razviju bolesti kasnije u životu i vjerojatnije je da će biti potpuno zdravi sve do dana kada umru. Također su otkrili potpise tipa stanica specifične za iznimnu dugovječnost, uključujući povećanu ekspresiju gena za koji se zna da je uključen u odgovor tijela na oštećenu DNK.
- Imunosni sustav samo je jedan od čimbenika koji pridonosi ekstremnoj dugovječnosti, ali ove vrste uočenih razlika mogle bi se pojaviti u stanicama svih stogodišnjaka - rekao je dr. Nir Barzilai, direktor Instituta za istraživanje starenja na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u New Yorku.
Monti nije mogao reći jesu li te razlike potaknute genetikom, načinom života, slučajnošću ili nekom kombinacijom čimbenika. No, rekao je, kako bismo povećali naš zdrav životni vijek, možda ćemo morati intervenirati u jačanje imunosnog sustava osobe.
Međutim, drugi istraživači rekli su da studija, iako zanimljiva, nije pružila potpuno objašnjenje.
- Problem je u tome što nitko ne ispituje te ljude u ranijoj dobi jer nije poznato da će doživjeti 100 i više godina. Da imamo krv od tih istih ljudi kada su imali 70 i 80 i 90 i 100 godina, to bi nam puno više govorilo kako imunosni sustav funkcionira u njima. I ako bismo ih usporedili s ljudima koji su imali 70 godina, ali su umrli do 80. godine, to bi nam reklo što je to što je vrlo funkcionalno u ljudima koji su doživjeli 100 godina - smatra prof. dr. sc. Steven Austad sa Sveučilišta Alabama u Birminghamu. Dodaje da se mnogo očekuje od studija koje su još u tijeku, a prate djecu stogodišnjaka.
- Ako ste sin ili kći nekoga tko je doživio 100 godina, vaše šanse da živite kao 100-godišnjak povećavaju se 30 puta. Sada imate 70-godišnjaka koji ima prilično velike šanse za život do 100 godina, a možete ih usporediti s drugim 70-godišnjakom bez te dugovječnosti u obitelji. To je mnogo moćniji način da se dođe do onoga što je posebno kod ovih ljudi - rekao je Austad.