Možda vas je remen počeo stezati ili više ne možete zakopčati suknju ili hlače. Onda ste slučajno na pregledu kod svog liječnika ili na obaveznom sistematskom pregledu saznali da imate povišeni krvni tlak, da vam je razina šećera u krvi porasla ili da vam je razina masnoća u krvi previsoka. I to može biti tek blago poremećeno. Pitate se biste li se trebali zabrinuti, a onda sami sebe umirite činjenicom da gotovo svaka druga osoba oko vas ima neki od tih problema. I doista, upravo ta varljivost i iluzija da je to nešto uobičajeno jest ono što je možda i najopasnije kod takozvanog sindroma X ili metaboličkog sindroma. Što je zapravo metabolički sindrom, zašto nastaje te može li se i kako spriječiti i liječiti, pitali smo akademika Bojana Jelakovića, redovitog profesora interne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnika Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju u Klinici za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb te predsjednika Hrvatskog društva za arterijsku hipertenziju i Hrvatske lige za hipertenziju.
Česte pojave
- Trbuh preko ruba hlača, povišeni tlak ili šećer... danas su doista toliko česte i svakodnevne pojave da ih i ne doživljavamo kao ozbiljan problem, no kad se ti faktori udruže, nastaje metabolički sindrom - stanje koje se može nazvati i prečicom do infarkta, dijabetesa pa i smrti - upozorava akademik Jelaković, navodeći da se, prema većini stručnih međunarodnih društava i udruga, metabolički sindrom definira postojanjem nekoliko poremećaja u ljudskom organizmu.
- Na prvom mjestu to je trbušna (visceralna ili abdominalna) debljina. Premda je svaka prekomjerna tjelesna masa nepovoljna i ima štetne posljedice za zdravlje, danas se zna da je isto tako važna, ako ne i važnija, raspodjela masnog tkiva. Upravo je trbušna pretilost povezana s većim rizikom nastanka šećerne bolesti, ali i hipertenzije, ateroskleroze i preranog obolijevanja i umiranja od moždanog udara, infarkta miokarda i kronične bubrežne bolesti. To trbušno masno tkivo, koje nije smješteno pod kožom, nego u trbušnoj šupljini, zapravo je vrlo aktivna endokrina žlijezda koja luči brojne hormone i upalne faktore. Stoga je važno ne samo mjeriti tjelesnu masu vaganjem nego mjeriti i opseg struka - pojašnjava prof. Jelaković i dodaje da je povećan opseg struka temeljni kriterij za postavljanje dijagnoze metaboličkog sindroma. Kada vam to ne učini vaš liječnik, pitajte ga - kako to da mi niste izmjerili opseg struka?
Zatišje pred buru
Kako navodi prof. Jelaković, sljedeći važni faktori su intolerancija glukoze, dislipidemija, i to povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti zaštitnog i korisnog HDL kolesterola i povišeni krvni tlak. Treba napomenuti kako su vrijednosti tlaka uz koje rizik počinje rasti niže nego ako osoba nema metabolički sindrom. Isto tako, sve vrijednosti mogu biti tek blago povišene, a vode neizbježno u katastrofu jer se ti nepovoljni faktori ne zbrajaju, nego množe.
- U svakom slučaju, kada se pogledaju svi čimbenici koji čine metabolički sindrom, razabire se kako bi se ovaj sindrom mogao okarakterizirati kao pritajeno i podmuklo stanje ili još uvijek zatišje pred buru. Kao tsunami koji slijedi nakon vulkana koji godinama spava, a onda erumpira. Opasnost se može povećati ako se neki od navedenih faktora promatraju zasebno, umjesto da se uzmu u obzir svi zajedno. Naime, tada se može dogoditi da se granične vrijednosti krvnog tlaka zanemare ili da se ne shvati odmah ozbiljno poremećen metabolizam šećera koji još nije šećerna bolest ili pak snižene vrijednosti zaštitnog, HDL kolesterola. Ponavljam, svi ti faktori udruženi višestruko povećavaju rizik od srčanog infarkta, šećerne bolesti ili smrti uopće - kaže prof. Jelaković, napominjući da neki stručnjaci dvoje postoji li metabolički sindrom uopće ili je to umjetno stvoren sindrom.
- No, neovisno o akademskim raspravama, nepobitna je činjenica da osoba koja ima najmanje tri od navedenih poremećaja ima znatno povećan rizik i takvog pacijenta treba vrlo ozbiljno shvatiti te mu objasniti koliko je za njega važna promjena loših životnih navika i uzimanje lijekova prema uputi liječnika.
Što je uzrok
Kod mnogih se bolesti navodi niz mogućih uzroka ili kombinacija uzroka, no u ovom slučaju odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan i nedvosmislen.
- Kratko i jasno, glavni i jedini uzrok razvoja metaboličkog sindroma je nezdrav i neprirodan način života. Premalo kretanja, previše kalorija, previše nezdrave hrane bogate zasićenim masnim kiselinama i prekomjeran unos kuhinjske soli danas su uobičajeni način života, a ujedno i idealni uvjeti za nastanak svih faktora koji dovode do razvoja metaboličkog sindroma. Ljudski organizam stvoren je da se kreće, da traži, lovi pa i bježi, a ne da sjedi i vozi se. Čovjek je prilagođen prehrani s malim unosom zasićenih masnoća, s malo glukoze i kuhinjske soli, s puno povrća, voća, zrnja te ponešto peradi i ribe. A kako mi danas živimo i hranimo se? - pita akademik Jelaković.
Nepostojeći ili varljivi simptomi
- Metabolički sindrom čine poremećaji koji su još u takozvanoj sivoj zoni, što znači da većina njih, promatrana zasebno, ne zahtijeva medikamentno liječenje. Također, većina tih poremećaja nema nikakve simptome. To je dodatna opasnost jer, kao što se ponekad može previdjeti važnost ranog aktivnog pristupa, tako i bolesnici često ne mogu shvatiti važnost ovog sindroma budući da on uopće "ne boli". Osim toga, mogu se pojaviti i posve nespecifični simptomi koje je ponekad teško povezati s metaboličkim sindromom, što također pridonosi kasnijem odlasku liječniku, postavljanju dijagnoze i početku liječenja. Tako, na primjer, zaduha koje ranije nije bilo prilikom obavljanja pojedinih poslova, pa umor, znojenje, nevoljkost, loš san, lupanja srca, glavobolje, češće noćno mokrenje, pa i seksualne smetnje mogu biti putokazi da je intervencija potrebna - kaže prof. Jelaković i nastavlja:
- Zbog spoznaja da je potrebno reagirati ranije posljednjih godina su smjernice stručnih društava promijenjene u smislu da su vrijednosti tlaka, masnoća i šećera snižene. I to nije posljedica utjecaja industrije lijekova, to se temelji na nezavisnim stručno-znanstvenim istraživanjima.
Koga najčešće pogađa? One koji žive neprirodno
- Ako metabolički sindrom shvatimo kao posljedicu otklona od prirodnog života, od redovitoga kretanja i zdrave prehrane, a to on uistinu i jest, može se reći da je većina populacije razvijenih zemalja, ali i onih u razvoju, rizična skupina. Najviše obolijevaju oni koji su se najviše udaljili od prirodnog načina života, odnosno oni koji najmanje vremena provode u prirodi i tjelovježbi te oni koji se najneprirodnije hrane. Dakle, nije toliko presudno gensko nasljeđe, premda geni određuju sklonost i povećavaju rizik, koliko način života. To je s jedne strane i pozitivno jer, za razliku od gena, na način života možemo utjecati. Oni koji već imaju povećanu tjelesnu masu razvit će metabolički sindrom ranije, a njemu su sklonije i osobe s povišenim krvnim tlakom - navodi prof. Jelaković te ističe da ne smijemo zaboraviti ni stres, koji može dovesti i do hipertenzije i do pretilosti te tako i do metaboličkog sindroma.
Metabolički sindrom pogađa i žene i muškarce, a ovisno o sredini, o kulturi i navikama negdje je češći u jednog ili drugog spola. Nažalost, djeca sve ranije koračaju prema tom poremećaju i sve manje trče, rjeđe kradu zelene trešnje, a sve češće jedu nezdravu brzu hranu i gotovo redovito satima nepomično bulje u bilo koju vrstu ekrana, koji postaju virtualna vrata za ulaz u taj budući pakao.
Za dijagnozu moraju biti prisutna barem tri poremećaja
- Dijagnoza se može postaviti jedino ako se osoba, odnosno bolesnik, promatra kao cjelina te ako se zbroji sve što je u organizmu poremećeno - od trbušne debljine do graničnih vrijednosti šećera, graničnih vrijednosti krvnog tlaka i poremećaja masnoća. Danas se dijagnoza postavlja ako su prisutna najmanje tri poremećaja, ali postoje neka razmimoilaženja u mišljenjima stručnjaka vezana uz faktore presudne za postavljanje dijagnoze - kaže akademik Jelaković te pojašnjava kako neki smatraju da mora biti prisutna trbušna debljina, dok drugi smatraju da se dijagnoza ne može postaviti dok nije prisutan poremećaj metabolizma glukoze. Neovisno o tim raspravama, ističe da se svaka osoba koja ima bilo koji od tri navedena poremećaja mora shvatiti ozbiljno zbog povećanog rizika. Uz to, napominje da se dijagnoza ponekad može postaviti i ako su prisutna samo dva od navedenih faktora, a osoba ima i povišene vrijednosti mokraćne kiseline ili možda blagi gubitak bjelančevina u bubregu.
Pet stanja koja određuju metabolički sindrom
Obratite pažnju na ovih pet stanja i imate li neka od njih, shvatite to vrlo ozbiljno te se odmah obratite svom liječniku i započnite akciju kojom ćete spriječiti razvoj ozbiljnih zdravstvenih problema.
- Trbušna debljina: višak masnoća naročito u području trbuha, odnosno masne naslage koncentrirane u području struka.
- Povišeni krvni tlak: važeći kriteriji za metabolički sindrom uključuju sistolički ili gornji tlak od 130 mmHg ili viši te dijastolički ili donji tlak od 85 mmHg ili viši.
- Povišena razina šećera u krvi: šećer u krvi natašte 7 mmol/l ili više.
- Razina triglicerida u krvi: 150 mg/dl ili više.
- Razina HDL kolesterola: niža od 40 mg/dl za muškarce ili niža od 50 mg/dl za žene.
Sve o tome čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 3. veljače.
