Prema Japancima, svi u sebi nosimo neki ikigai, ili čak nekoliko njih, makar toga i nismo svjesni. Ikigai je smisao života ili ono zbog čega svaki dan ustajemo s veseljem. Iki na japanskom znači život ili biti živ, a gai znači "ono što je vrijedno", pa bi doslovan prijevod bio "ono zbog čega vrijedi živjeti". Ikigai predstavlja japansku životnu mudrost, tankoćutnost i načine postupanja jedinstvene u japanskom društvu, a u posljednje vrijeme koncept ikigaija sve više zaokuplja zapadni svijet, baš kao što je svijet ne tako davno osvojio danski hygge (ugoda poznatog).
U Japanu koncept ikigai utjelovljuje sreću u životu, daje mu zadovoljstvo i značenje. Važno je imati jasan i definiran ikigai, veliku strast, a ne trebate biti Japanac da biste ga iskusili, kažu dva Mediteranca, Héctor García i Frances Miralles, koja su se upustila u približavanje tog koncepta zapadnom svijetu. Njihove knjige "Ikigai" i "Ikigai u praksi", objavljene u hrvatskom izdanju Mozaika knjiga, svjetski su bestseleri.
Tajne za dug i sretan život
Héctor García rođen je u Valenciji, a od 2004. godine živi u Tokiju. Njegova internetska stranica kirainet.com, s više od milijun pregleda mjesečno, svjetska je referentna stranica o popularnoj japanskoj kulturi. Frances Miralles je bivši novinar u Barceloni, bavi se temama iz psihologije i duhovnosti, a trenutačno radi na razvoju metode koja kombinira logoterapiju s kulturom ikigaija. Za potrebe svojeg proučavanja obojica su bila u Okinawi, otoku stogodišnjaka, gdje su intervjuirali stotinu staraca koji su im otkrili svoje tajne za dug i sretan život.
Doznali su ne samo kako se hrane, kako se kreću, kako rade, kako se povezuju s drugima nego i kako pronalaze svoj ikigai, koji daje smisao njihovu životu i potiče ih da žive sto godina u punoj formi.
- Živeći s njima, shvatili smo da zapravo nitko nije bio u mirovini. Svi su bili zaposleni i mnogi su od njih kombinirali različite poslove. Zapamtili smo jednu "prepirku": "Otkako si prestao voditi računovodstvo prodavaonice povrća, počeo si gubiti jasnoću", kaže Akiko prijatelju od 96 godina koreći ga što se opustio nakon što je prije dvije godine ostavio posao. Akiko (92) kombinira ulogu predsjednice zajednice susjeda s prodajom ručno izrađenih torbi u jednom seoskom dućanu. I dalje je potpuno aktivna i često kaže: "Ako ništa ne radiš, smrt dođe po tebe". Jedan od zaključaka do kojih smo došli u svojem istraživanju bio je da su stanovnici sela stogodišnjaka pronašli svoj ikigai u stalnoj aktivnosti. Možda je najveća tajna dugovječnosti u neprestanoj zaposlenosti i posvećivanju svojeg vremena aktivnostima koje voliš - pišu García i Miralles u knjizi "Ikigai u praksi". Njihova prethodna knjiga "Ikigai: japanska tajna dugog i sretnog života", na opće iznenađenje, već je na sam dan objavljivanja bila na prvom mjestu po online prodaji u Španjolskoj, a kasnije je prodana u trideset zemalja. Autori su dobili na stotine poruka, ali također su ih vrlo često pitali - "Kako da pronađem svoj ikigai?" Ili "Znam koja je moja životna strast, ali stalno sam toliko zaokupljen obavezama da jedva imam vremena za svoj ikigai. Kako da ispunim svoj san?" Autori su ponovno otputovali u Japan u potrazi za osnovnim lekcijama kako svoj ikigai postaviti u središte života.
Kada razmišljamo o svom ikigaiju, savjetuju oni, u njemu se trebaju preklapati četiri životne kvalitete - ono što čovjek voli, u čemu je dobar, što svijetu treba i za što može biti plaćen. Treba odbaciti skromnost i nesigurnost, provjeriti jednom zauvijek koja su nam područja ili sposobnosti prirodni; trebamo postati odgovorne osobe sigurne u sebe, sposobne obraniti i potencirati svoje sposobnosti; trebamo se pozabaviti sami sobom i otkriti zbog čega volimo ustati ujutro, što je to što nas ispunjava motivacijom te na kraju trebamo i razmisliti kako se možemo zabaviti onim što obožavamo jer nije isto, primjerice, ploviti i sagraditi brod. Kad jednom to doznamo, kažu autori, trebamo krenuti i uživati u avanturi.
Ne samo da će nas to učiniti zadovoljnijima nego će, kako se svijet razvija, o tome ovisiti i sama budućnost.
Možemo provesti dane, mjesece i godine uronjeni u rutine, gurani kroz inerciju obaveza. Međutim, kako pišu García i Miralles, nakon nekog vremena zapitat ćemo se živimo li doista svoj život ili se ograničavamo na preživljavanje kako bismo ispunili tuđa očekivanja.
- Kad si se posljednji put zapitao koja je tvoja životna misija? - pitaju autori. Njihov prijedlog je jedna praktična vježba.
Za ovu završnu vježbu pripremi si čaj ili svoj omiljeni napitak i sjedni s kemijskom olovkom i papirom u ruci. Uzmi si dovoljno vremena, nema žurbe. Možda moraš napraviti puno stvari: kućanske poslove, moraš raditi, ići u dućan, isplanirati putovanje ovaj vikend..., ali što može biti važnije od usklađivanja sebe sa svojim ikigaijem? Ostavi sve što te zaokuplja i dopusti si da napraviš kompas koji će ti pomoći putovati u skladu s tvojim ikigaijem. Ubuduće, kad se osjetiš izgubljenim, uvijek mu se možeš vratiti kako bi se vratio na pravi put.
Podijeli papir na četiri dijela: ono što volim, ono što je svijetu potrebno, ono za što me mogu platiti i ono u čemu sam dobar.
1. Ono što volim
Ovo je najlakši dio vježbe. Zapiši sve što ti padne na pamet zbog čega se osjećaš dobro i sretno. Piši brzo, ne razmišljajući previše. Budi potpuno iskren i zapiši samo ono što ti budi strasti. Voliš spavati pod zvijezdama? Napiši to! Sretan si dok kuhaš novo jelo? Napiši to! Nemoj procjenjivati je li nešto dobro ili korisno u očima društva. Cilj je napisati sve što u tebi izaziva sreću. Započni svaku rečenicu s "Usrećuje me..."
2. Ono što je svijetu potrebno
Namjeravamo li većinu vremena provesti radeći stvari koje volimo, naš će osjećaj sreće rasti, ali smo u opasnosti da upadnemo u bunar egoizma.
- Jedna je od ključnih stvari za dug i zdrav život, koju su nam pokazali starci s Okinawe, da svi pripadaju zajednici u kojoj pomažu jedni drugima. Osjećati se korisnim među ljudima koji nas okružuju jedna je od ključnih stvari jer se tako ostvarujemo kao ljudska bića - napominju García i Miralles i savjetuju: upiši u drugi kvadrat ono što je potrebno drugima, a ne samo tvojoj obitelji, prijateljima nego i svijetu. Možeš početi s "Moj dragi/draga treba...", zatim "Svijetu je potrebno..." ili konkretnije "Školi moje djece je potrebno..."
3. Ono za što me mogu platiti
Ako se ograničimo slijediti ono što smo napisali u prva dva kvadrata, možemo biti sretni i osjećati se korisnima za druge, ali trebamo i zaraditi vlastitu plaću i raspolagati novcem za svoje potrebe.
- Odmah smo primijetili dok smo živjeli sa starcima u Okinawi da je većina njih i dalje imala neki posao, čak i oni s osamdeset ili devedeset godina. Primjerice, prodavali su povrće iz svog vrta na lokalnoj tržnici, a Yuki je, sa 93 godine, prodavala torbe i kožnate novčanike koje je sama izrađivala. Ne bismo se trebali stidjeti tražiti novac u zamjenu za ono što znamo raditi. Kombiniranje onog u čemu si dobar s novčanim dobitkom omogućit će ti da vodiš održiv život - pišu autori.
Posao koji već obavljamo izravno nam daje novac, ali ima i poslova koji imaju potencijal to učiniti u budućnosti. Jedna je od ključnih stvari za prosperitet naučiti razmišljati na duge staze bez nemirna iščekivanja. U trećem dijelu ove vježbe možeš zabilježiti što ti sada daje novac, ne prosuđujući čini li te to sretnim ili ne. Samo napiši "Sad zarađujem za život...", zatim zapiši i druge mogućnosti izvora prihoda od kojih bi u budućnosti mogao živjeti, primjerice "U budućnosti bih volio zarađivati..."
4. Ono u čemu sam dobar
Ponekad nam je teško znati u čemu smo dobri jer je naš potencijal prikriven zbog emocionalnih iskustava iz prošlosti. Na primjer, ako smo imali lošeg profesora matematike ili glazbenog, sigurno ćemo na kraju govoriti: "Ne ide mi matematika". Ili: "Ja nisam za glazbu." Često blokiramo svoje težnje jednostavno zato što odlučimo da "nam ne ide" ili su nas drugi u to uvjerili. Ali, zapravo, možemo biti što god poželimo. A tko može reći bolje od nas koji je naš talent?
Stavi na stranu ono što su ti drugi rekli i napiši što ti iskreno misliš. Započni svoju rečenicu u kvadratu lista s: "Dobar sam u…" Osim na svoje postojeće vrline, obrati pozornost na vještine koje možeš razviti ako si osiguraš potrebnu pripremu. "U budućnosti mogu biti dobar u... ako se pripremim radeći na..."
Prijeći na djelo, umjesto da budemo jednostavni promatrači, ključno je za izbijanje ikigaija iz naše nutrine. Postoji lažno vjerovanje da je naša životna svrha nešto magično što smo predodređeni pronaći slučajno, ili da je ona proizvod otkrivenja. Međutim, kad pozorno slušaš priče osoba koje su pronašle svoju strast, shvatiš da se nije radilo o slučajnosti niti o čaroliji. Upornost i trud s vremenom su ih doveli do toga da budu dobri u nečemu i da za tim razviju strast.
Ako si već pronašao svoj ikigai, uperi svojih pet osjetila na njega, kao da tvoj život ovisi o tome. Sve ostalo ostavi sa strane i učini da tvoja strast postane cijeli tvoj svijet, zaboravi na vrijeme dok joj se posvećuješ.
Ako osjetimo da je vrijeme za promjene, možda ćemo na početku osjetiti strah, ali kad jednom ispravimo smjer, shvatit ćemo da je strah bio neopravdan. Kad primijetiš da u tvojim danima dominira nezadovoljstvo, ponovno pogledaj četiri kvadrata i zapitaj se: uključujem li sve četiri komponente ikigaija u svoju svakodnevicu? Bavim li se samo zarađivanjem novca? Posvećujem li dovoljno vremena svojim strastima?
Čitajte u novom Doktoru u kući!
